Nalazimo se u najljepšem dobu godine kada odmaramo, uživamo i nerijetko se više opuštamo po pitanju hrane i pića no tijekom ostalih mjeseci. Uživanje u životu, sladoledima i koktelima čini nas sretnima i ispunjenima, a mnogi će potvrditi kako tek za vrijeme godišnjeg odmora osjećaju mir i zadovoljstvo svojim životom – te nisu opsjednuti prehranom. Kao druga strana medalje postoje i oni koji spadaju u drugu krajnost, osobe koje tijekom ljeta ne dopuštaju samima sebi uživati u svim čarima života od straha od kalorija, debljanja ili pretjerane opuštenosti.
Općenito gledano, čini nam se kako živimo u svijetu teških ekstrema kada je riječ o pristupu životu, ali i posebno prehrani. Ili zagovaramo body positivity paradigmu koja se u zadnje vrijeme dramatično i zabrinjavajuće prometnula u hvaljenje debljine i promicanje ne baš najzdravijeg načina života ili smo pak opsjednuti keto, mjesečevim ili japanskim dijetama – te stalno gladujemo.
Kako onda u svijetu savršenih fotki s društvenih mreža, retuširanih tijela i posve različitih ideologija po pitanju prehrane zaista svjesno jesti i uspostaviti zdrav odnos s našim tijelom i hranom? Upravo time se bavi Anđela Jelić, mlada psihologinja i doktorica znanosti koja se specijalizirala za pitanja psihologije prehrane.
S Anđelom smo tako razgovarali o njezinom poslu, problemima s kojima se susreće te boljkama s kojima se njezini klijenti bore – a koji su vrlo česti među općom populacijom. Otkrila nam je i kako sama pristupa hranjenju i balansiranom životu te nas kroz razgovor potakla da i sami preispitamo svoje navike, uvjerenja i predrasude kada je riječ o hrani – iznimno bitnom segmentu svačijeg življenja.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
-
Psihologinja ste koja se bavi područjem prehrane. Objasnite našim čitateljima o čemu se točno radi?
Bavim se psihologijom prehrane, zdravlja i dobrobiti. Drugim riječima proučavam što sve i kako utječe na naše prehrambene odluke, ponašanja i navike, kako prehrana utječe na naše psihofizičko zdravlje, ali i obrnuto, kao i koja je povezanost emocija i hrane, kako se možemo osnažiti, postati otporniji na stres usvajajući zdrave životne navike kao što su san, kretanje, prehrana, regulacija emocija i upravljanje stresom…
Također, jedna od tema kojima se bavim jesu i komunikacija i psihološke odrednice pojedinaca u području prehrane i prehrambenih ponašanja. Točnije, kako možemo kreirati komunikacijske poruke usmjerene prema potrebi i želji primatelja, odnosno personalizirati ih na način da budu učinkovite i poticajne za promjenu ponašanja u prehrani. U takvim porukama stavlja se naglasak na ono što je za osobu važno, primjerice tjelesno, mentalno zdravlje, pripadnost kulturi, održivost i slično.
Uz to, surađujem i s raznim stručnjacima iz srodnih područja (nutricionistima, liječnicima, kineziolozima, itd.) kako bi klijentima omogućili jedan holistički pristup u unapređenju kvalitete života, kao i u procesu oporavka, liječenja ili rehabilitacije kako bi se što učinkovitije nosili s promjenama s kojima se suočavaju.
-
Prehranu često vezujemo samo uz nutricioniste. Koji je posao psihologa u prehrani?
Na ovo pitanje odgovorila bih malo “školski” kako bi se što bolje razumjelo što je to psihologija primijenjena u prehrani. Ovo područje psihologije proizlazi iz socijalne i zdravstvene psihologije te nastoji odgovoriti na pitanja zašto jedemo ono što jedemo te kako to utječe na naše mentalno zdravlje. Kako psihosocijalni i kulturološki čimbenici utječu na ono što biramo jesti i kako jedemo. Uzmimo primjer utjecaja fotografija na društvenim mrežama ili reklama za hranu. Sve one na neki način oblikuju naše stavove, uvjerenja i u konačnici naša ponašanja prema hrani. Utječu i na naše emocije koje sudjeluju u odabiru hrane i procesu odlučivanja što ćemo pripremiti za jelo, kupiti ili naručiti. Također i kako u određenim okolnostima zdravstvenih problema prihvatiti činjenicu da treba promijeniti svoj način življenja i usvojiti nove obrasce ponašanja.
Konkretna pitanja kojima se bavim jesu zašto jedemo (pre)više kad smo pod stresom ili kad smo u društvu. Zašto pronalazimo utjehu u hrani, zašto ne možemo pogledati film bez kokica te kako se riješiti loših prehrambenih navika. U svom radu često se dotičem i tema poput prevencije i liječenja debljine i pretilosti te narušenog odnosa prema hrani i poremećaja hranjenja. Oni su danas, nažalost, sve češći. No, fokus je i na poticanju i izgradnji zdravog odnosa prema hrani, zdravim i održivim navikama. Njega gradimo putem određenih tehnika kao što su svjesno jedenje, persuazivna komunikacija, definiranje ciljeva, osnaživanje intrinzične motivacije i slično.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
-
Koji su najčešći problemi s kojima se ljudi suočavaju po pitanju prehrane? Postoji li neki problem koji je posebna ‘pošast’ našeg doba?
S obzirom na brzi razvoj prehrambene industrije koja danas stavlja veliki naglasak na „zdravu hranu“ kao i veliku prisutnost dijetne kulture koja nam se na neki način servira kroz medije i društvene mreže ističući što je netko pojeo u danu, kako izgleda usprkos godinama i sl. To dovodi do restriktivnog pristupa hrani koji u određenim situacijama može biti jako izražen do te mjere da osoba odbija izlaziti na mjesta gdje će možda biti prisutna hrana, izbjegava druženja, opsesivno broji kalorije i važe hranu te kontrolira svoju tjelesnu težinu vaganjem i mjerenjem.
Nerijetko se u današnje vrijeme javlja i strah od hrane i gubitak onog zdravog zadovoljstva u jedenju. Razlog tomu jednim dijelom jesu informacije koje su lako dostupne, no nerijetko nisu provjerene, i koje određenu hranu npr. sa šećerima kategoriziraju kao nezdravu ili lošu… No, važno je osvijestiti činjenicu da danas više ne jedemo kao naši preci samo radi energetskih potreba, već i radi psiholoških.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
-
Kako se vi hranite i koje smjernice vezane uz prehranu pratite? Kako sami pristupate hrani?
Hranim se redovno, raznovrsno i nastojim da to bude uravnoteženo. U mojoj prehrani nema zabranjenih namirnica, to su jedino one koje ne volim (a volim skoro sve 😀 ). Gledam na hranu ne samo kao na gorivo, već i kao zadovoljstvo, opuštanje i nešto što me hrani, a ne nešto od čega ću se „najesti“. Jedenje je i biološki dizajnirano kao ponašanje koje dovodi do zadovoljstva pa težim tome kroz svaki svoj obrok. Na hranu također gledam kao na poveznicu s drugima, emociju, uspomenu, dijelom društvenih događaja, okupljanja, druženja, slavlja i tugovanja. Za mene je hrana također način upoznavanja novih mjesta i kultura pa se za svako putovanje pripremim prvo informacijama o tipičnoj, lokalnoj hrani tog područja 🙂
-
Objasnite nam ukratko kako psiholozi vide povezanost hranjenja i emocionalnih stanja?
Povezanost je dvosmjerna. S obzirom da se emocije prema jednoj od mnogih definicija smatraju mehanizmima koji nas pokreću iznutra, ali utječu i na naše ponašanje, one igraju važnu ulogu i u ponašanjima koja se tiču hrane.
Odluka o tome koju hranu ili jelo ćemo izabrali i kako ćemo je konzumirati uvjetovano je našim emocijama. Primjerice, kada se osjećamo tjeskobno često u hrani pronalazimo utjehu ili kada smo sretni uz hranu slavimo i dodatno se nagrađujemo. I to je sasvim u redu. Ako razmislimo što nam hrana zapravo predstavlja možda je odgovor jednostavniji nego što mislimo. Homo sapiens nije evoluirao uz pravilnu prehranu jer ono što je bilo bitno se odnosilo na preživljavanje hraneći se onime što mu je bilo dostupno.
Danas je situacija znatno drugačija, životni vijek nam je duži i hranom nastojimo “otkloniti” bol i neugodnosti ili pak učiniti dugovječnost ljepšom i zdravijom. Danas jedemo ne samo da bi preživjeli, već da bi ugodno živjeli određene trenutke i situacije i to je potpuno u redu. No, problematično može postati ako koristimo hranu kao “alat” protiv boli i neugode. Najčešće je to određena hrana za kojom žudimo jer uspije na najbolji način pokrenuti centre za nagrađivanje u mozgu i lako izgubimo kontrolu nad količinom hrane koju konzumiramo. Međutim, veza između emocija i hrane postoji i u suprotnom smjeru.
Hrana koju jedemo utječe na naše emocije. Osjećaj sreće, zadovoljstva, ili pak tjeskobe, uvijek je jednim dijelom “nahranjen” i onim što jedemo. Hrana bogata ugljikohidratima, mastima i soli utječe na naše emocije potičući proizvodnju dopamina i serotonina u mozgu (i crijevima), neuroprijenosnika koji su zaslužni za osjećaj zadovoljstva i sreće. Često upravo ta vrsta hrane doprinosi naglom porastu, ali i padu razine šećera u krvi što posljedično dovodi do brze promjene raspoloženja.
No, postoji i hrana koja na naše emocije i raspoloženje može pozitivno utjecati i potaknuti dobro raspoloženje. Prema istraživanjima, hrana koja je dobra za naše mentalno zdravlje je ona koja djeluje na proizvodnju serotonina čija se razina podiže ne u samom mozgu, već i prije, i to u gastrointestinalnom traktu. Zahvaljujući vezi između crijeva i mozga upravo konzumiranjem kvalitetnih i nutritivno bogatih namirnica možemo poboljšati svoje raspoloženje, emocije, ali cjelokupno mentalno zdravlje. Dodatno, konzumirajući spomenute namirnice u probavnom traktu, se proizvode “zdrave” bakterije koje utječu upravo na ugodne emocije.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
-
Kako to da ste se odlučili specijalizirati za ovu mnogima malo znanu granu psihologije?
Odgovor na pitanje kako sam se odlučila baš za ovo područje potječe još iz studentskih dana. Bila sam uvijek otvorena za istraživanja i otkrivanja gdje se sve psihologija može primijeniti. Znala sam okvirno koja me područja psihologije zanimaju i da bih htjela ići u smjeru znanosti. Htjela sam u svemu tome dodati neki inovativni element.
Moja snažna želja za usavršavanjem me na mojoj posljednjoj godini preddiplomskog studija dovela do ljetne škole u Nizozemskoj na temu zdravog starenja. Nešto nakon toga i osobno sam posvjedočila snažnoj povezanosti i utjecaju prehrane na zdravlje. U isto to vrijeme rezultati istraživanja iznosili su poražavajuće statistike o debljini i pretilosti u zemljama mediteranske prehrane. One za koju znamo da je svjetski poznata i čiji benefiti na zdravlje jesu znanstveno utemeljeni. U toj pomalo paradoksalnoj situaciji, zapitala sam se mogu li psiholozi na neki način pridonijeti smanjenju tog negativnog trenda. Mogu li pokušati vratiti Mediteransku prehranu u našu svakodnevicu.
-
Kako komentirate probleme sve većeg broja pretilih ljudi u kontekstu body positivity pokreta? Je li body positivity pozitivan trend ili zapravo samo marketinški trik?
Prije svega porast osoba s debljinom i pretilosti je činjenica i ovakvim problemima bi se trebalo pristupiti na jedan holistički način. Okruženje u kojem živimo je obesogeno, i često nam se “serviraju” brza i primamljiva rješenja za našu glad koja je već toliko velika da nemamo energije uopće razmišljati, a kamoli što pojesti ili što pripremiti za jelo. Lako dostupna rješenja u tom trenutku nam se čine najbolja, no dugoročno, ona to nisu i nerijetko osobe toga postanu svjesne tek kada možda pomalo bude i kasno. Kada otkriju da imaju neki zdravstveni problem, da su kronično umorni i iscrpljeni i sl. Stoga, mislim da samo osvještavanjem odgovornosti prema samima sebi možemo početi činiti prvi korak ka usvajanju zdravih i održivih ponašanja i navika.
Body positivity je pokret koji je nastao s dobrom idejom, a to je smanjenje stigme i marginaliziranja onih koji su drukčiji, koji imaju više kilograma, koji imaju drugačiju boju kože ili seksualna opredjeljenja jer se vidjelo kako i koliko ti ljudi pate. Danas se ovaj pokret pretvara u nešto drugo. Nerijetko imamo dojam da se počela prenaglašavati debljina, što pomalo ide u krajnosti.
Mišljenja sam da je potrebno težiti stavu koji nam omogućuje prihvaćanje vlastitog tijela i sebe onakvima kakvima jesmo što ne znači da prihvaćamo i točka, stojimo na mjestu i ne brinemo o sebi, već iz prihvaćanja nježno i s ljubavlju prema sebi i svom tijelu, onome što nam se sviđa više ili manje na njemu, činimo dobro za sebe. Na tom tragu je i danas popularni body neutrality koncept koji predlaže da neutralno pristupamo svom tijelu i učimo ga prihvaćati onakvim kakvo ono je stavljajući fokus na vrijednosti poput karaktera, sposobnosti, vještina i sl.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
-
Zalažete se za mindfulness u jedenju i življenju. Što to točno znači?
Ukratko, biti ovdje i sada, živjeti u trenutku bez osuđivanja i sa znatiželjom. Mindfulness u jedenju znači zapravo primjena svjesnosti u trenutku jedenja, a odnosi se na način jedenja koji nas potiče na izgradnju zdravog odnosa prema hrani. Ključni koraci su da bez osuđivanja, u sadašnjem trenutku, namjerno i sa znatiželjom pristupamo hrani. Primjena je to svjesnosti na našu interakciju s hranom koja počinje u trenutku kupovine namirnica ili naručivanja hrane.
Ako sami ne pripremamo hranu, svjesno jedenje započinje već prije prvog zalogaja na temelju vida, mirisa, boje i oblika. Zatim s prvim zalogajem, na temelju okusa i teksture. Postoji niz dobrobiti svjesnog jedenja, a jedna od najvažnijih jest da utišamo sve vanjske distrakcije, vratimo se k sebi i ponovno naučimo osluškivati vlastito tijelo i njegove potrebe.
Taj kontakt smo pomalo izgubili trčeći za pomodnim dijetama, brojanju kalorija i restrikcijama. Osim toga i ne dajući dovoljno važnosti kvalitetnoj, uravnoteženoj i redovnoj prehrani. Dakle, uči nas kako jesti do umjerene sitosti koja nam pruža osjećaj zadovoljstva i dobrog osjećaja u vlastitom tijelu.
-
Kako radite s klijentima te kako izgleda vaš prosječni radni dan?
Provodim edukativne radionice i edukacije s ciljem unapređenja odnosa prema hrani, što često podrazumijeva i usvajanje vještina poput upravljanja vlastitim vremenom, organizacijskih vještina, rad na odnosu sa sobom i s drugima, asertivnoj komunikaciji, samosuosjećanju, reguliranju emocija i otpornosti na stres.
Ono što osobno primjenjujem u svom radu je jedan inovativan i personaliziran pristup svakom klijentu u skladu s njegovim trenutačnim životnim navikama i mogućnostima. Taj pristup uključuje i edukativne susrete, zadatke i personalizirane poticajne poruke te online podršku između naših susreta.Vjerujem da samo s empatičnim razumijevanjem klijenta i njegovih potreba možemo napraviti prve korake prema promjeni. Istaknula bih kako prema potrebi uvijek rado preporučim i uključivanje drugih stručnjaka (nutricionista, liječnika, kineziologa) u pružanje podrške kako bi se poteškoća uistinu riješila na učinkovit način.
Moj prosječan dan započinje oko 6 šetnjom psa, potom pripremom i konzumiranjem doručka, prvim radnim zadacima koji su najčešće pisanje ili priprema za rad, potom slijede susreti s klijentima i provedba edukacija ili radionica, između kojih su svakako kraće pauze za predah i pripremu te oko 12 sati počinje moja pauza za pripremu i konzumiranje ručka. Potom se nastavlja radni dan ovisno o rasporedu, nekada je to čitanje i učenje, pisanje ili priprema, svaki zadatak je uvijek popraćen kratkom pauzom, nekada i mindfulness vježbom ili opuštanjem. Pred kraj radnog dana počinju aktivnosti koje su više opuštajuće, poput šetnje, susreta s prijateljima i sl. Potom večera, kratka šetnja s psom nakon toga i odmor te priprema za spavanje i novi radni dan.
-
Za kraj, postoje li neke lekcije ili vjerovanja, vrijednosti, za koje biste voljeli da ih šira populacija usvoji kako bi poboljšali svoj odnos s hranom?
Hrana nije samo kalorija. Hrana nije samo količina koju pojedemo. Hrana je nešto što nas uistinu hrani, a da bi nas hranilo bilo bi dobro da tome pristupimo upravo s takvom namjerom. Nekada to može biti pizza u društvu, nekada pecivo, a nekada kuhani obrok kojeg smo pripremili za sebe ili nam je netko pripremio. Na kraju, nemojmo dopustiti da hrani pripisujemo etiketu “zdrave” ili “nezdrave”, “dobre” ili “loše”, jer hrana je hrana, a naš odnos prema hrani može biti “dobar” ili “loš” ovisi koliko joj pridajemo pažnje, koliko, kada i kako jedemo.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
