Kontracepcijom se nazivaju postupci za sprečavanje trudnoće, odnosno njezino planiranje. Postupci za sprečavanje trudnoće koriste se od davnih vremena, no učinkovitije i bezopasnije metode postale su dostupne tek tijekom 20. stoljeća.
U nekim kulturama se dostupnost metoda za sprečavanje trudnoće namjerno ograničava jer se smatraju moralno ili politički nepoželjnima.
Ne postoji niti jedna kontraceptivna metoda koja je sasvim pouzdana, koja nema nekakva neželjena djelovanja i čija je primjena sasvim jednostavna. Svaka kontraceptivna metoda predstavlja kompromis između zahtjeva i prilagodbe individualnim karakteristikama kao što su životna situacija, planiranje obitelji, zdravstveno stanje itd.
Metode današnje kontracepcije, od mjerenja bazalne temperature do sterilizacije čine široki spektar mogućnosti zaštite od neželjene trudnoće, koje mogu zadovoljiti potrebe svih parova u bilo kojoj životnoj dobi.
Najčešće korištena kontracepcijska metoda je oralna kontracepcija – kontracepcijske tablete ili pilule.
Učestalost primjene oralne kontracepcije iznosi u Švedskoj 34 %, SAD-u 28 %, u Njemačkoj čak 51 % svih korištenih metoda kontracepcije. Na drugom mjestu po učestalosti primjene u Švedskoj se nalazi kondom, u SAD-u sterilizacija muškaraca s 28 %, a u Njemačkoj drugo mjesto dijele kondom i intrauterini uložak ( tzv. spirala ) s 13 %. Nešto slabije korišten je i ženski kondom.
Intimina (Facebook, Instagram)
Pouzdanost različitih kontracepcijskih metoda mjeri se Pearl indeksom koji označava broj trudnoća kod 100 žena koje se ispitivanom kontracepcijskom metodom služe tijekom vremenskog razdoblja od jedne godine. Zanimljiva je činjenica da se teorijski podaci razlikuju od stvarnih podataka. Za razliku od opće prihvaćenog mišljenja, osobito u adolescenata, prekinuti snošaj i periodična apstinencija rezultirat će stvarno s oko 20 trudnoća, premda bi teorijski ovaj podatak trebao biti dva do četiri puta manji.
Neuspješnost kirurške sterilizacije, implatancijskih hormona i intrauterinih uložaka iznosi tijekom prve godine primjene manje od 1 %.
Hormonske kontracepcijske tablete, flasteri i prstenovi, kao i metoda dojenja nakon poroda pokazuje neuspjeh u manje od 1 % slučajeva.
Ako se metode nepravilno koriste, neuspješnost je značajno veća, u rasponu od 3 – 9 %.
U zdravih žena, s niskim rizikom mogućih komplikacija prije primjene mnogih metoda kontracepcija kao što su tablete, injekcijska ili implatancijska kontracepcija nisu potrebni laboratorijski nalazi.
U visokorizičnih žena koje namjerevaju koristiti hormonsku kontracepciju potrebno je provjeriti Leidenove mutacije i mutacije faktora V koagulacije, koja je prisutna u oko 5 % europskog stanovništva i 10 % skandinavskog stanovništva. Mutacija ovoga gena pogoduje nastanku tromboembolije, pa bi uzimanje kontracepcija predstavljalo veliki rizik.
U žena koje namjeravaju staviti intrauterini uložak – spiralu, potrebno je učiniti cervikalne briseve, mikrobiološku obradu vrata maternice, kako se eventualna infekcija ne bi unijela dublje u unutrašnji genitalni sustav.
Zaključak bi bio da je svaka metoda kontracepcija bolja od namjernog prekida trudnoće koji nosi rizik za zdravlje i fertilnost žene.
Piše: dr. Sanja Gršić-Burić
Specijalistička ginekološka ordinacija dr. Sanja Gršić-Burić
