Kada se promatra vrat maternice (cerviks) i rodnica (vagina, colpos) onda se metoda naziva kolposkopija, a ako se promatra vanjsko spolovilo (vulva) metoda se naziva vulvoskopija.
Metodu je razvio njemački liječnik Hans Hinselmann 1925. godine.
Zbog čega se radi kolposkopija?
Kolposkopija se preporuča učiniti, ako su u PAPA testu nađene određene abnormalnosti, pa je kolposkopija dijagnostička dopuna citologiji. Ako se tokom kolposkopije utvrde sumnjiva područja abnormalnosti sluznice, može se odmah učiniti i ciljana biopsija i uzeti uzorak tkiva za daljnju patohistološku analizu.
Kolposkopija se koristi u dijagnostici: prekanceroznih promjena epitela vrata maternice (cervikalna intraepitelna neoplazija ili CIN ) i cervikalnih karcinoma, genitalnih bradavica, upalnih promjena vrata maternice, prekanceroznih lezija epitela rodnice, prekanceroznih promjena vanjskog spolovila (vulve), karcinoma rodnice i karcinoma stidnice.
Kako se izvodi kolposkopija?
Kolsposkopija je sigurni postupak koji nosi vrlo malo rizika. Ako se radi biopsija, tada se vrlo rijetko može javiti vaginalno krvarenje, infekcija ili bol u zdjelici.
Kolposkopija se uvijek radi kada završi menstruacija – nikada za vrijeme krvarenja. Prije kolposkopije treba izbjegavati korištenje vaginaleta i tampona, kao i spolni odnos dan ili dva prije zahvata.
Žene često osjećaju tjeskobu prije kolposkpije, jer se boje zahvata, ali i nalaza nakon zahvata. Bilo bi dobro točno se informirati o tijeku zahvata i otvoreno porazgovarati s liječnikom o svim nedoumicama i dilemama. Tijekom zahvata probajte se relaksirati nekom od metoda relaksacije, možete slušati i muziku, jer to dokazano relaksira ili razgovarati s liječnikom.
Intimina (Facebook, Instagram)
Kolposkopija se izvodi ambulantno i obično traje između 10 do 20 minuta. Zahvat se obavlja na ginekološkom stolu i vrlo je sličan običnom ginekološkom pregledu. Vrat maternice se prikaže ginekološkim instrumentom koji se zove spekulum i zatim se mikroskopom pod razlićitim povećanjem, te crvenim i zelenim svjetlom promatra grlić maternice i rodnica. Zatim se vrat maternice premaže kemijskom otopinom octene kiseline, koja izaziva denaturaciju staničnih bjelančevima, što rezultira bubrenjem epitela, koji postaje anemičan tzv. acetobijeljenje.
Iza toga se nanosi Lugolova otopina (Schillerova otopina ili otopina joda u kalijevom jodatu) na površinu pločastog epitela, što uzrokuje da se glikogen iz površnih stanica veže za jod iz otopine, a epitel se oboji u tamno smeđu boju – što je poznato kao jod pozitivna reakcija. Jod pozitivna reakcija s dosta velikom sigurnošću isključuje postojanje epitelne atipije stanica. Abnormalan epitel je u pravilu bijele boje i ne prima jod, to su tzv. jod –negativne promjene.
Tijekom kolposkopije koriste se i filteri u boji, koji omogućuju pregled sitnih krvnih žila u području skvamokolumne granice. Najčešće se koriste filteri zele ili plave boje. Normalne kapilare su tanke, pravilnog grananja, za razliku od abnormalnih kapilara koje su različitih lumena i oblika, te nepravilnog grananja.
Ukoliko se pronađu određene abnormalnosti može se odmah učiniti i biopsija, što znači da se kliještima za biopsiju ili elektrokoagulacijskom omčom uzmu uzorci tkiva za patohistološku analizu. Dosta često se uzima uzorak tkiva i iz cervikalnog kanala.
Nakon biospije mogući su lagani bolovi, nelagoda ili osjećaj pritiska i grčeva.Ponekad se koristi lokalni anestetik ili kemijske otopine koje se primijenjuju na mjestu biopsije kako bi se smanjilo krvarenje.
Ukoliko tijekom kolposkopije nije rađena biopsija, nema nikakvih restrikcija u tjelesnoj aktivnosti nakon zahvata. Ukoliko je rađena biopsija, tada se nelagoda ili lagani bolovi, te oskudno krvarenje javljaju kroz par dana. Mogu se koristiti ulošci, ali treba izbjegavati tampone, ispiranje rodnice i spolne odnose tjedan dana nakon biopsije.
Točnost kolposkopije iznosi između 60 do 85 posto (ovisno o iskustvu kolposkopičara), a u kombinaciji s citologijom točnost se penje na 99 posto.
Ako nalaz biopsije ukazuje na intraepitelnu leziju niskog ili visokog stupnja ( +CIN I, CIN II, CIN III), na raspolaganju su obično dvije metode liječenja: destrukcija tj. ablacija abnormalnog područja ili resekcija tj. odstranjenje abnormalnog tkiva.
Zahvati destrukcije su kriokauterizacija (tzv. zamrzavanje ) ili karbon dioksid laserska fotoablacija.
Zahvati resekcije su LEEP /LLETZ (loop electrosurgical excision procedure), konizacija nožem ili histerektomija (odstranjenje maternice).
Obje metode uspješno izliječe oko 90 posto pacijentica, tako da samo oko 10 posto žena može imati povrat abnormalnosti nakon provede terapije.
Nakon kolposkopije i /ili biopsije rade se citološke i kolposkopske kontrole u različitim vremenskim intervalima- ovisno o nalazima.
Piše: dr. Sanja Gršić-Burić
Specijalistička ginekološka ordinacija dr. Sanja Gršić-Burić
