Kad u obitelj stigne mala beba, sve je uglavnom podređeno tom malom biću koje postane centar svemira svojih roditelja. Prvi dani obično su idilični, sve frca od ljubavi i nježnosti, no već nekoliko dana kasnije nerijetko se javljaju prvi problemi. Jer, nije nimalo jednostavno pratiti ritam malog čovjeka, ritam njegova hranjenja i (ne)spavanja pa umor učini svoje. I onaj preduvjet da je za zadovoljnu i sretnu bebu potrebna upravo takva okolina, brzo pada u vodu.
Neke žene tako zna zadesiti postporođajna depresija ili pak nešto blaža varijanta tog koktela emocija pomiješanim s boli i umorom zvana ‘baby blues’ ili postporođajna tuga. Za razliku od prijašnjih vremena kada su takvi problem bili tabu, posljednjih se godina otvorena priča o svim mogućim postporođajnim scenarijima, ne bi li se žene pripremilo na sve ono što ih čeka nakon devet mjeseci trudnoće i porođaja. No što je s očevima? Što je s njihovim emocijama? Postaju li oni tek sporedni ‘glumci’ u toj ‘predstavi’ zvanoj ‘Dolazak prinove u obitelj’?
Istraživanje provedenomeđu 1000 očeva u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazalo je da bismo trebali puno više mariti za utjecaj rođenja djeteta na njih. Naime, veliki broj od 84 posto ispitanih smatra kako utjecaj rođenja djeteta na očeve prolazi nezapaženo, a 72 posto njih izjavilo je kako novim očevima nije pružena dovoljna potpora. Čak trećina britanskih očeva, njih 34 posto tvrdi da su iskusili ‘postporođajnu depresiju’, od koji je gotovo dvije trećine kazalo da je osjećalo tjeskobu nakon rođenja djeteta, dok je trećina priznala da im je bilo teško zbližiti se s djetetom.
Na pitanje kako su se osjećali na samom početku tog novog putovanja, gotovo četvrtina novih očeva, njih 24 posto navela je ‘enorman pritisak’ da moraju skrbiti za obitelj, dok je 22 posto očeva izjavilo da su uslijed manjka sna krajnje iscrpljeni. Petina očeva, točnije 21 % njih reklo je da su pod velikim stresom zbog novih odgovornosti, 16 posto žalilo se da više nema vremena za stvari u kojima uživaju, a 15 % ih se osjeća kao da su zakazali kao roditelji.
Ovo istraživanje, koje je naručio Ergobaby UK, otkrilo je i to da se polovica novih očeva (49 %) osjeća posramljeno jer se teško nose s novim izazovima. Kao izvor tog pritiska 40 % ih je navelo da osjeća osudu članova obitelji, 32 % je osjeća od strane prijatelja, a više od trećine novih očeva osjećalo je pritisak od društva u cjelini, pri čemu je jednom od deset očeva rečeno da se jednostavno ‘sabere’.
Svi ovi rezultati idu u prilog tomu što više od polovice britanskih očeva, njih 55 posto uopće ne govori o svojim ‘mukama po roditeljstvu’, već pati u tišini. Stvari ne poboljšava ni okolina ako znamo da dvojica od petorice britanskih očeva tvrdi da im je bio nametnut osjećaj srama zbog aktivne roditeljske uloge koju su preuzeli, primjerice zbog zajedničkog rodiljnog/roditeljskog dopusta, nošenja novorođenčeta ili guranja kolica.
Amanda Loveday, voditeljica marketinga u tvrtki Ergobaby UK, komentirala je rezultate ovog istraživanja: „Pokazalo se da očevima ne pružamo ni alate ni vrijeme za prilagodbu na roditeljstvo. Promicanjem jednostavnih radnji kao što je nošenje novorođenčeta (koje može umanjiti stres i pojačati zbližavanje) ili pak otvoreni razgovor bez srama o strahovima i brigama, nove očeve možemo bolje pripremiti da bi na koncu više uživali u pozitivnim stranama roditeljstva“.
SITUACIJA U HRVATSKOJ
Kod nas je situacija o brizi o utjecaju rođenja djeteta na očeve vjerojatno još lošija, no mnogi naši poznati očevi svojim primjerima žele učiniti pomake. Tako su glumci Filip Juričić i Momčilo Otašević rado podržali jedinstvenu kampanju #tatavolitatanosi koju je pokrenuo upravo svjetski poznati brand ergonomskih nosiljki Ergobaby s ciljem popularizacije nošenja među očevima. Kad već u Hrvatskoj tek 2% očeva uzima rodiljni dopust, što zbog materijalnih uvjeta što zbog društvenih normi, neka se onda barem nošenjem svojih beba s njima više povežu.
Upravo je nošenje novorođenčeta za britanske očeve jedan od tri glavna načina zbližavanja te prema istraživanju 62 posto njih smatra kako im je upravo to pomoglo da se povežu s bebom te da bi se stoga očevi trebali poticati i bodriti na takve odabire, a ne izvrgavati ruglu zbog njih, kao što je bilo slučajeva u javnosti. Jer osim ‘slobodnih’ ruku, nošenje beba ima i brojne druge dobrobiti. Dakle, jača povezanost oca i bebe te pozitivno utječe na emocionalnu i kognitivnu zrelost djeteta, često je jedan od načina za umirivanje beba, a nosiljke su i ideane za uspavljivanje malenih. Uz nosiljku je jednostavno i lako imati pristup svemu – od penjanja po stubama, kretanja u gužvi, ulaženja u trgovinu, brijačnicu, odlaženja na plac… Nosiljka nadalje svakom tati omogućava da u sebi otkrije skrivenog multitaskera, a za aktivne roditelje koji vole planinariti ili jednostavno žele uključiti dijete u postojeći način života, ona je i više no idealan odabir. Jer nošeno dijete ujedno je i sretno dijete.
Druga dva najpopularnija načina za zbližavanje očeva s bebema su igranje s djetetom (71 posto) i pričanje s djetetom (66 posto). Tu su još i stavljanje djeteta na spavanje što je u zbližavanju pomoglo 60 posto očeva, zatim kupanje djeteta za njih 57 posto, dok je 52 posto ispitanih očeva izjavilo da bi trebali što češće hraniti svoje bebe na bočicu kako bi se s njima više povezali. Budući da je čak 9 od 10 očeva (nevjerojatnih 88 posto) reklo da bi smatrali vrlo korisnim da novim očevima bude dostupno više informacija o povezivanju s djetetom, evidentno je da postoji želja da se nauči više.
Ovo istraživanje provedeno nad tisuću britanskih očeva pokazalo je i to da nadmoćnih 92 posto, očinstvo ne bi mijenjalo ni za što na svijetu usprkos svim nedaćama, a 96 posto njih smatra da je biti otac najbolje iskustvo koje postoji.
