Jedini način da saznate je da se odlučite na odmor od gradske vreve i zaputite na granicu Srbije i Bosne i Hercegovine, na planine Zlatibor i Taru, uz tok rijeke Drine i u nepregledne zelene obronke Mokre gore. U nekoliko ćete dana doživjeti uzbuđenje koje se povećava na svakoj novoj destinaciji koju ćete posjetiti!
U nastavku donosimo 7 atraktivnih lokacija koje ne smijete propustiti, no koje nikako nisu sve što zapadna Srbija nudi. Dok ih budete obilazili, sigurno ćete otkriti i druga mjesta koja će vam se svidjeti i zauvijek ostati u sjećanju.
Krenimo na put!
Zlatibor
Autoput Miloša Velikog skratio je put od Beograda do Zlatibora, preko Čačka i Užica, na otprilike 3 sata vožnje. Tako možete u popularno gorsko odmorište cestovnim prijevozom doputovati brže nego ikada! Do kraja 19. stoljeća je kraj oko Zlatibora, koji je danas moderno naselje i turistički centar istoimene planine, bio sastavljen od pašnjaka i livada na kojima su svoju stoku pasli mještani okolnih sela. Prvi hoteli u Zlatiboru građeni su početkom 20. stoljeća, a danas se grade moderna apartmanska naselja, spa centri i luksuzne vile. U naselju postoji osmogodišnja osnovna škola, vrtić, hram, knjižnica, Kulturni centar s galerijom i dvoranom koja služi kao kino i kazalište, pošta, ambulanta, banke…
Pored različitih oblika smještaja, Zlatibor je bogat je tematskim zabavnim parkovima, cafe restoranima, pa zajedno s planinom čiji je turistički centar predstavlja jednu od najposjećenijih turističkih destinacija u Srbiji. Možda i najpoznatija atrakcija na Zlatiboru je panoramska Gold gondola, jedna od najdužih na svijetu (9 kilometara), koja grad povezuje s vrhom Tornik. Vožnja gondolom savršen je način za upoznavanje specifičnog krajolika Zlatibora, jer prolazi preko najljepših planinskih predjela, kao i preko Ribničkog jezera – poznatog izletišta domaćina i gostiju. Sjednite u gondolu, opustite se i uživajte u prizorima koji podsjećaju na prerije iz američkih filmova, dok vas s tla pozdravljaju konji i krave na ispaši, poneki potok i borovi po kojima je planina dobila ime.
Stopića pećina
Na nešto više od pola sata od Zlatibora smjestio se prirodni fenomen koji ne smijete propustiti! Kratkim spuštanjem s ceste doći ćete do uređenog ulaza u pećinu, koja je ime dobila prema obližnjem selu Stopića. Radi se o jednom od najpristupačnijih speleoloških lokaliteta u Srbiji, s otvorom visine 18 metara, a širine između 30 i 40 metara. O pećini postoje brojne lokalne legende koje će vam domaćini rado ispričati, dok vas vode kroz prostor posebnih prirodnih karakteristika, od kojih su najprepoznatljivije velike kade, koje su najatraktivnije kad se napune vodom koja se prelijeva u posebnom vizualnom spektaklu. Cijela je pećina atraktivno osvjetljena, pa je šetnja kroz nju pravi užitak. Svakako se toplo obucite, bez obzira u koje doba godine dolazite. Pećina je razgranatog tipa i sastoji se od pet speleomorfoloških cjelina: Svjetla dvorana, Tamna dvorana, Sala s kadama, Kanal s kadama, koji su uređeni za turističke obilaske, te Riječni kanal, koji još uvijek nije otvoren za javnost.
Etno selo Sirogojno
Poseban doživljaj je još jedan obližnji lokalitet, na kojem ćete se upoznati sa životom stanovnika Zlatibora u neka davna vremena. Naime, u selu Sirogojno smjestio se jednini srpski muzej na otvorenom – naziva Staro selo. Na lokaciju veličine 5 hektara transportirane su stare brvnare iz svih dijelova Zlatibora, gdje se njeguju i čuvaju kako bi svjedočile o životima kakvi su se nekada živjeli. Ljubazni će vas domaćini provesti kroz muzej i objasniti namjenu svih drvenih kućica, pripovijedajući vam istovremeno o pojedinostima iz života seljaka koji su još donedavno živjeli u seoskim i obiteljskim zajednicama – zadrugama, koje su mogle brojati i do 50 članova. Muzej čine dvije cjeline. Prva je skup kuća koje su sačuvale svoj prvotni izgled i namjenu, i one čine stalnu muzejsku postavku, formiranu u dvije zlatiborske okućnice. Drugu grupu čine kuće koje su također sačuvale svoj prvotni izgled, ali im je namjena promijenjena, adaptirane su i prilagođene turističkim potrebama. To su dvorana, prodavaonica suvenira, krčma, apartmanske zgrade… Program muzeja je i očuvanje starih zanata, pa se u tri opremljene radionice tijekom ljeta organizira obuka u ribarskim, kovačkim i grnčarskim vještinama.
Nacionalni park Tara
„Zlatibore, pitaj Taru, da li pamti ljubav staru“. Tako ide poznata pjesma, a bila bi stvarno šteta ne posjetiti Nacionalni park Taru, smješten na planini Tari koja se nalazi sjeverozapadno od Zlatibora. Netaknuta priroda, bogate šume, prostrane livade, duboki klanci i kristalno čiste rijeke, vodopadi… sve su to prepoznatljivosti te predivne planine.
Tu je i spektakularan kanjon rijeke Drine, kao i nekoliko vidikovaca od kojih se najviše ističu Banjska stena i Zelenika, koji nude predivan pogled na kanjon i okoline planine. Nikako ne propustite vidjeti najpoznatiji prizor gradića Bajina Bašta – Kućicu na stijeni (naziva se još i kućica na Drini) koja je zbog pojavljivanja u National Geographicu postala globalno prepoznatljiva. Radi se o drvenoj kućici na stijeni na sred riječnog toka koju su postavili lokalni zaljubljenici u rijeku. Od prvog postavljanja daleke 1968. godine, koriste ju brojne generacije mladića i djevojaka, a valja napomenuti da ju je zbog visokog vodostaja više puta odnijela Drina, no lokalno je stanovništvo svaki puta postavilo novu, nastavljajući tako prepoznatljivu i važnu tradiciju Tare i Bajine Bašte. Ako vas zanima religijska i kulturna povijest Tare, svakako posjetite srednjovjekovni manastir Rača. Za odmor uz vodu i dobar provodu tu je jezero Peručac, smješten 13 kilometara od Bajine Bašte, a na kojem se smjestilo nekoliko restorana i kafića.
Šarganska osmica
Blizina Tare i Mokre gore omogućuje da pri jednom posjetu tom dijelu Srbije obogatite svoje iskustvo prekrasnom vožnjom vlakom kroz planine i duge tunele, uz pogled na doline u kojima su se smjestila sela, crkvice i brojne druge tajne koje kriju mistična zelena brda. Budući da je pruga napravljena tako da izgleda kao broj 8, vlak nosi ime Šarganska osmica.
Tijekom vožnje ćete naići na brojna zanimljiva iznenađenja, poput stanice Ludi kamen na kojoj možete ovjekovječiti svoju vezu s voljenom osobom, a koju raskinuti možete samo ponovnim dolaskom i vožnjom vlakom, kao i stanica Jatara na kojoj nije nikada prodana ni jedna karta. Tu je i stanica izrađena za snimanje filma Emira Kusturice „Život je čudo“, u kojem se može vidjeti i popularni vlak. Nekada je putnike od početne stanice Mokra Gora, pa do posljednje Šargan Vitasi, prevozio legendarni vlak Ćiro. Ranije je ova željeznica bila žila kucavica koja je unutrašnjost povezivala s Jadranskim morem, a njen je dio danas nezaobilazna atrakcija svih posjetitelja zapadne Srbije.
Drvengrad
Uz već spomenuti film „Život je čudo“ usko je vezana još jedna atraktivna destinacija u Mokroj gori, točnije na brdu Mećavnik. Etno selo Drvengrad izgradio je redatelj Emir Kusturica u svrhu snimanja filma, no po završetku projekta odlučio je u njemu ostati živjeti te ga ponuditi posjetiteljima na korištenje i uživanje. U kompleks ulazite kroz gradska vrata, a unutra vas čeka 13 ulica, 2 trga, kino, crkva, tržnica i sve ostalo što mali grad treba imati za ugodan boravak gostiju. Ulice i trgovi nose nazive poznatih osoba iz svijeta književnosti, filma i sporta poput Ive Andrića, Federica Fellinija, Aleksandra Tarkovskog, Maradone i Novaka Đokovića – sve redom velikani koji su na Kusturicu imali veliki utjecaj. Dok šetate ulicama kroz drvene kućice, malo se uspinjući, pa malo silazeći, uz pogled na nepregledne zelene gore na kojima su se načičkale kućice i crkvice, imat ćete osjećaj da ste dio nekog filma o nekim mirnijim, drevnim vremenima. Posebna je atrakcija filmski festival „Kustendorf“ koji se u Drvengradu svake godine održava u siječnju, a kada dolaze brojni gosti iz svijeta filmske umjetnosti. Festival nema crvenog tepiha ni ostalih tipičnih hollywoodskih obilježja, već je fokus na upoznavanju, komunikaciji i ugodnom druženju. Također, u Drvengradu ćete moći popiti domaću rakiju i ostala domaća pića i proizvode.
Uvačko jezero
Jedno od najpoznatijih jezera Srbije također se nalazi na zapadu zemlje. Uvačko jezero nazivaju još i Sjeničkim, zbog blizine grada Sjenice, a radi se o 27 kilometara dugačkom umjetnom jezeru kojim je plovidba pravi spektakl za sva čula. Jezero je nastalo izgradnjom najveće zemljane brane u Srbiji, veličine 110 metara. Uvačko je jezero prvo u nizu jezera koja su izgrađena na reci Uvac za potrebe proizvodnje električne energije. Voda iz ovog jezera otječe u Zlatarsko jezero, drugo u nizu, a iz Zlatarskog u posljednje, Radoinjsko jezero. Sva su tri jezera popularna izletišta koje posjećuju brojni turisti zbog vožnje čamcima, kupanja, pecanja, šetnje…Ploveći kroz mirne meandre Uvačkog jezera, vidjet ćete brojne jedinke kralja nebeskih visina – bjeloglavog supa – jer se oko jezera smjestila najveća kolonija ove ptice na Balkanu. Ako stignete i budete imali dovoljno kondicije, svakako se uspnite ili odvezite do jednog od vidikovaca, primjerice do Molitve, s kojih se pruža fascinantan prizor na meandre kojima vijuga voda moćnog jezera. Ako ste se odlučili na vožnju jezerom, svakako izađite u Ledenoj pećini u kojoj je temperatura uvijek 8 stupnjeva Celzija, a gdje je priroda oblikovala neobične prizore koje će svačija mašta drugačije vidjeti.
Ovim završava naše putovanje zapadnom Srbijom. Na sljedećem ćemo putovanju sigurno pronaći brojne zanimljivosti koje smo ovoga puta propustili, što je svakako najveći motiv za novi posjet ovom mističnom i moćnom kraju kojim dominira sprega prirode, umjetnosti i jedinstvenog duha ljubaznih domaćina!
Autor: Turistička organizacija Srbije