Kada predmenstrualni simptomi budu tako jako izraženi da remete svakodnevnu kvalitetu života, socijalnih kontakata ili ponašanja na poslu, govorimo o predmenstrualnom sindromu, a najteži oblik obuhvaća pojam predmenstrualnog disforičkog poremećaja. Predmenstrualni disforički poremećaj javlja se kod 2 -5 % žena i ubraja se u psihičke poremećaje koji zahtijevaju liječenje.
Simptomi predmenstrualnog sindroma obuhvaćaju emocionalne i kognitivne simptome: učestale bezrazložne promjene raspoloženja, depresiju, anksioznost, izljeve gnjeva, konfuziju, smetenost, plačljivost, umor, nesanicu, promjene libida, prejedanje, pojačanu želju za slatkom ili slanom hranom.
Fizički simptomi predmenstrualnog sindroma najčešće su: akne, osip, bolnost u području zdjelice, napuhnutost, glavobolja, migrena, osjetljivost i povećanje dojki, natečenost ruku i nogu, pogoršanje kroničnih bolesti kao što su artritis, epilepsija, astma, omaglica i vrtoglavica, preskakanje srca, opstipacija ili proljev, mučnina, urinarni problemi.
Da bi govorili o PMS-u simptomi moraju biti prisutni tijekom gotovo cijele druge faze menstrualnog ciklusa i moraju se pojaviti tijekom najmanje dva uzastopna menstrualna ciklusa.
Intimina (Facebook, Instagram)
Teži simptomi PMS-a praćeni su smanjenjem beta endorfina u mozgu, koji spadaju u centralne opijate i vezani su uz povećanje osjetljivosti na bol, promjene raspoloženja i retenciju tekućine.
Uvijek je potrebno isključiti druge bolesti koje mogu imitirati PMS, kao što su: anemija, anoreksija ili bulimija, dijabetes, bolesti štitinjače – hipo ili hipretireoza, pojačano lučenje prolaktina, perimenopauza, bipolarni afektivni poremećaj, sindrom kroničnog umora, promjene ličnosti u sklopu drugih psihičkih bolesti.
Postoji mnogo teorija o etiologiji PMS-a, ali za sada niti jedna nije do kraja objasnila poremećaj: nedostatak estrogena ili povećana količina estrogena, poremećen omjer estrogen – progesteron, deficit progesterona, višak prolaktina, beta-endorfin deficijencija, višak kortizola, smanjena tolerancija na glukozu, višak vazopresina, višak aldosterona, abnormalnosti renina i angiotensina itd. Spominje se i deficit vitamina A i E, magnezija, višak kalcija, deficit piridoksina, deficit serotonina…
U liječenju PMS-a primjenjuje se kombinacija farmakoloških i nefarmakoloških metoda, ali liječenje treba individualizirati. Od lijekova najčešće se primjenjuju: antidepresivi, anksiolitici, inhibitori ovulacije i hormonska terapija: oralni kontraceptivi, progesteron.
U prehrani je potrebno izbjegavati kofein, alkohol, pušenje, uvesti složene ugljikohidrate kao što su sirovo povrće, grašak, grah, leća, uvesti fermentiranu hranu, smanjiti životinjske masti, uvesti hranu od organske soje.
Odlično djeluje redovna fizička aktivnost umjerenog stupnja u trajanju od najmanje 30 minuta dnevno.
Dodaci prehrani koji se preporučuju: Calcium citrate 500 mg dva puta dnevno, Magnezij 400 mg dnevno, B6 vitamin 50 – 100 mg dnevno, vitamin D – 1000 do 2000 jedinica dnevno, gospina trava 300 mg tri puta dnevno, ulje noćurka 2 – 3 mg dnevno.
Od alternativnih tehnika određene rezultate su pokazale meditacija, joga, CBT, akupunktura, ayurveda i kineska medicina.
Piše: dr. Sanja Gršić-Burić
Specijalistička ginekološka ordinacija dr. Sanja Gršić-Burić
