Kolumna Katarine Marjanović, autorice bloga, studentice kroatistike, kolumnistice, kreativke i vječne zaljubljenice u lijepe riječi, pozitivne ljude, tipkovnice, kamere, fotoaparate, pisanje, ženske stvarčice i ostale jednoroge. Osim ovdje, pratite je na Facebooku, blogu i Instagramu.
Pročitala sam tijekom studija književnosti i u slobodno vrijeme toliko knjiga do sada da me malo još koja fascinira do te mjere da bih išla okolo i povlačila ljude za rukav da ju pročitaju. Alkemičar je jedna od onih koje sam pročitala dvaput u dva dana i koju od tada prolistam kad god osjetim da bih se mogla pogubiti od života. Evo nekoliko stvari o tome kako olovo pretvoriti u zlato, metaforički, jelte. Odmah imam citat gratis i za vječne skeptike:
„Da ti pokažem jednostavan zakon svijeta – odgovori Alkemičar. – Kad se pred nama nalazi veliko blago, nikad to ne shvatimo. A znaš li zašto? Zato jer ljudi ne vjeruju u blago.“
- Zahvalnost i sadašnji trenutak
Kada sam prvih nekoliko puta ostvarila neke male ili velike snove o kojima sam nekada samo maštala, bila su mi dovoljna tek 2 ili 3 takva ostvarena sna da shvatim što je Jim Carrey htio reći rečenicom: „Dao Bog da se svima ostvare svi snovi pa da vide da nije poanta u tome.“ Shvatila sam rano da, ako ne naučim živjeti, jedan ostvareni san samo će zahtijevati sumanuto trčanje za ostvarenjem sljedećeg, sljedeći sljedećeg i tako u nedogled. Sve dok se jednog dana ne osvrnem iza sebe i shvatim da sam ostvarila hrpu snova, a nisam pronašla vremena zastati, potapšati se po ramenu i proživjeti te trenutke. A sreća će se uvijek činiti tamo negdje dalje – kada dođe sutra, kada se ostvari još samo jedan san, kada dođe ljeto. E pa nećeš, razbojniče!
„Njoj su svi dani jednaki, a kad su svi dani jednaki, to je zato što je netko prestao primjećivati dobre stvari koje se javljaju u njihovim životima sa svakim izlaskom sunca.“
„Ne živim u svojoj prošlosti ni u svojoj budućnosti. Imam samo sadašnjost i samo me ona zanima. Ako budeš znao ostati uvijek u sadašnjosti, bit ćeš sretan čovjek. Razumjet ćeš da u pustinji postoji život, da nebo ima zvijezde, a da se ratnici bore jer je takva narav ljuske vrste. Život će ti onda biti zabava, veliko slavlje, jer je život uvijek i samo trenutak u kojem živimo.“
- Djetinjstvo je bilo ljepše jer smo se usudili sanjati!
Ako na pitanje: „Što ćeš biti kad odrasteš?“ barem jednom svatko od nas nije ispalio: „Superman!“ ili: „Žena mačka“ ili: „Princeza“, onda je nešto radio krivo. A kada kreneš stupati u svijet odraslih, prije samog čina inicijacije moraš im priznati da su Superman i Žena mačka nepostojeća zanimanja i da ti treba nešto opipljivo i stvarno. Siguran posao, kravata, kredit za stan, osmosatno radno vrijeme, iskaznica za teretanu i neplaćeni prekovremeni.
„U toj životnoj dobi sve je jasno, sve je moguće, te se ljudi ne boje sanjariti ni željeti ono što bi voljeli raditi u životu. Međutim, kako prolazi vrijeme, neka tajanstvena sila počne s dokazivanjem kako je Osobnu legendu nemoguće ostvariti.“
„Život je zanimljiv upravo zbog mogućnosti da se otvari san.“ (…) To je laž da u određenom trenutku postojanja izgubimo vlast nad svojim životom i da njime onda počne upravljati sudbina. To je ta najveća laž na svijetu.“
- Ljubav koja te sprječava da živiš svoje snove – nije ljubav!
Nikada neću zaboraviti ispovijest koju sam davno pročitala na stranici Humans of NY u kojoj je Lisa pričala kako je htjela ići s prijateljicom na studij u Pariz. Dečko njene prijateljice njenoj je prijateljici postavio ultimatum da, ako ode studirati u Pariz, on ju neće čekati. Njena prijateljica nakon toga odlučila je ostati i ne otići u Pariz. Kada je to vidio Lisin dečko, učinio je to isto i rekao kako ni on nju neće čekati ako ona ode u Pariz. „Nemoj!“, odgovorila je Lisa i otišla u Pariz. Go girl!
„Ljubav nikad ne sprječava čovjeka da slijedi svoju Osobnu legendu. Kad se pak to dogodi, znači da nije bila prava ljubav, ona koja govori Jezikom Svijeta.“
- Srce ili glava? Srce.
Ne možeš biti nesretan ako izabereš voljeti ono što voliš i onoga koga voliš, smijati se samo onim forama koje su ti smiješne, družiti se samo s onim ljudima koji te generalno usrećuju. Sve ostalo su mazohistički porivi. A u sebi svakog trenutka imamo taj mali kompas koji nas, kada legnemo navečer u krevet, uvijek i zauvijek podsjeća na to što to točno želimo od života. I izgleda da ga nikada nećemo moći ušutkati. Nasreću ili nažalost? Neka bude nasreću!
„Pa zašto onda moram osluškivati svoje srce? – Jer ga nikad nećeš uspjeti ušutkati. Čak i ako se praviš da ne slušaš što ti govori, ono će i dalje biti u tvojim grudima i neprestance ponavljati što misli o životu i svijetu.“
- Možda ne možemo uvijek birati situacije, ali naše reakcije na njih uvijek i zauvijek stvar su samo našeg izbora.
Nakon što je pastir iz knjige došao u novu zemlju, opljačkali su ga i uzeli mu sve dok si rekao: „Blento blentavi.“ Ok, život ponekad ne izgleda kao bajka, a ruku na srce, ne izgledamo ni mi u svakom trenutku kao princeze i nema smisla bijesniti oko toga što nije uvijek sve savršeno. Zašto bi i moralo biti? Ali život ostavlja u svakom trenutku mogućnost izbora hoćeš li se nakon određene situacije staviti u ulogu žrtve ili u ulogu pustolova u potrazi za blagom. I s kojom od tih odluka ćeš navečer mirno ili barem mirnije zaspati.
„Odjednom osjeti da može promatrati svijet kao da je jadna žrtva nekog lupeža, ali i kao pustolov u potrazi za blagom. – Pustolov sam u potrazi za blagom, pomisli.“
„Nije imao ni novčića u džepu, ali bio je pun vjere u život.“
„Dobro je da naučiš kako sve u životu ima svoju cijenu.“
- Kad nešto zaista želiš, onda se i sav Svijet uroti da to i ostvariš.
*kolutanje očima, znam. Ali ako analiziramo život unatrag, shvatimo da zapravo i nema istine veće od ove. Uvijek kad ponestane snage za ispit, nešto te malo neobjašnjivo pogura naprijed. Kad odustaneš i kažeš: „Dosta mi je!“, nešto te uvijek umiljato usmjeri da ipak zapneš još samo malo. Kad se umoriš od traženja rješenja, neko rješenje iskrsne niotkuda.
„Tko god da jesi ili što god da činiš, kad nešto želiš s voljom, to je zato što je ta želja rođena u Duši Svijeta. To je tvoje poslanje na Zemlji. (…) Jedina je dužnost ljudi ostvariti vlastitu Osobnu legendu. Samo to. A kad nešto odista želiš, onda se i sav Svijet uroti da to i ostvariš.“
„Svatko tko živi svoju Osobnu legendu zna sve što mora znati. Samo jedno priječi da se ostvari san: strah od neuspjeha.“
- Cijeli svijet govori jednim jezikom i svi ga razumiju jer sve je to – jedno te isto!
Osmijeh, pomoć, znak pažnje. Univerzalni jezik koji razumiju baš svi ljudi ovoga svijeta.
„Kad se već bio udaljio, sjeti se da su šator podigli on, koji je govorio španjolski, i onaj drugi, koji je govorio arapski. A odlično su se bili razumjeli. – Postoji jezik koji je iznad riječi, pomisli mladić. (…) Ako naučim razumijevati taj jezik bez riječi, uspjet ću razumjeti i svijet. – Sve je to jedno te isto, bio mu je kazao starac.“
