Čitajte svaki utorak kolumnu Jednostavno ja u kojoj će vam naša kolumnistica Ivka Knežević otvorena srca i bez zadrške pisati “jednostavno” o životu. Pratite je na blogu i na Facebooku.
Doći će trenutak u tvom životu kada će ti se sav dosad znan život istopiti pred očima. Gledat ćeš u nevjerici što se događa i šokirano stajati raširenih očiju, ne znajući što se događa. Ako budeš dovoljno sretan, koliko god u tom trenutku mislio kako si nesretan, sklopit će ti se trenutak u kojem ćeš se preznojiti od glave do pete. Gledat ćeš u ono što si nekoć mislio kako je istina i vidjeti laž i iluziju. Slušat ćeš i gledati ljude s kojima si dijelio život kako se ispred tvojih očiju pretvaraju u strance. Budeš li dovoljno sretan, otvorit će ti se spoznaja kako su sva dosadašnja znanja koja si naučio negdje tamo učeći, čitajući ili prenoseći, uzaludna znanja. Naći ćeš se na mjestu u kojem nećeš više znati u kom smjeru dalje puzati, kamoli hodati. Ostat ćeš zbunjen, dok se sav tvoj dosad poznat, u lažnu sigurnost dobro uljuljkan svijet bude rušio poput kule od pijeska pred tvojim očima. Ispočetka ćeš dugo umirati od straha, dok se budu kidale sve spone koje su te vezale za razne elemente tvog vlastitog života. Bojat ćeš se kidanja tih spona jer će biti previše bolno gledati u spoznaju kako su to spone ropstva nazvane potpuno oprečnim imenom. Onim kojim se toliko razbacujemo pa bi ga trebalo možda i promijeniti. Ljubavlju. Još će gore biti jer nećeš imati koga kriviti. Ti si rob porobljavan robovima. Sasvim hladna pretpostavka, no oslobađajuća. Nema se koga kriviti. Spoznat ćeš kako ti nitko ništa nije dužan i to će biti sjajna stvar. Jer će ova spoznaja donijeti slobodu kako ni ti nisi nikome ništa dužan.
Koračat ćeš isprva pun straha, jer, koji k… se događa? Tvoj svijet se srušio. U jednom ćeš trenutku od osobe koja je bila uvjerena kako pripada svijetu, postati osoba koja više ničemu ne pripada. Kojoj više ništa ne pripada. Ne na način ropstva. Jer tako se diše i piše sloboda. Lišena okova, pošto sloboda ne može postojati u istoj sferi u kojoj boravi ropstvo. To jednostavno nije prirodno. Samoća u kojoj se nađeš, unutarnja samoća, ispočetka će biti zastrašujuća. Pa otkad si stigao na ovaj svijet i otvorio oči, počeo si se vezivati za nešto ili nekoga. Nije lako mijenjati cjeloživotne navike. Pogotovo ono što se niti ne može nazvati navikama, već čitavim tvojim postojanjem. Bolno je, mučno i zastrašujuće. Odjednom ćeš se pronaći u mjestu u kojem će ti svaka dosad naučena istina koju ne osjetiš iznutra kao svoju, postati laž. Shvatit ćeš kako si na mjestu na kojem te nitko ne može razumjeti i na mjestu na kojem možeš jedino vjerovati sebi. Odapet ćeš petlju i preuzeti potpunu odgovornost za sebe i svoj život. Dopustit ćeš sebi učiti se, poput malog djeteta, razumjeti sebe i vjerovati sebi. Steći ćeš mudrost kojom ćeš dobro osluškivati svoje osjećaje. Ovo je trenutak u kojem ćeš na najvažnije mjesto postaviti odnos tebe s tobom (odnosno Onime tko te stvorio, odnosno u što god pojedinačno vjerujete). Tu ćeš shvatiti kako je to najvažnija stvar na svijetu. Sve ostalo je prolazno. Morat ćeš dakako, stajati u mjestu povjerenja, koje je također u početcima zastrašujuće. Dok se ne odlučiš prepustiti. Tada ćeš spoznati zbog čega je vrijedilo proći sve to. Bit će to spoznaja koju ćeš osjećati čitavim svojim bićem, ali je nećeš moći prenijeti. Pošto se takve stvari ne mogu izreći, napisati ili opisati, nacrtati, iscrtati, glavom dokučiti. Svakako, možda će se činiti kako se naizgled vani ništa nije promijenilo. Ti ćeš znati kako se unutra sve promijenilo. Šutjet ćeš o tome, pošto nećeš imati kome ispričati. Neće ti to ni biti važno. Važno će biti ono što se dogodilo iznutra. To je nešto što nije okovano ropstvom, bez obzira kakvim ga imenom nazvali. To je nešto što je oslobođeno ljubavlju. U isto vrijeme spojeno istom. Nakon toga i na vani ćeš, poput malog djeteta ponovno upoznavati svijet. Međutim, mjesto iz kojeg ćeš se odnositi prema tom svijetu, bit će potpuno drugačije mjesto od kojeg si to dosad činio. Bez obzira kako se naizgled činilo kako se ništa nije promijenilo, sve se ustvari promijenilo.
Jednom ćeš se, ako budeš dovoljno sretan, naći na ovakvom mjestu koje sam opisala. Samo želim reći, ne boj se, vrijedi. Svega čega se bojiš kako ćeš izgubiti. Ništa nećeš izgubiti, makar ništa što je vrijedilo. Dobit ćeš ono što najviše vrijedi. Ono što se ne može opisati niti napisati.
