Iako većina ljudi savjete dijeli s najboljom namjerom, ponekad upravo ti savjeti mogu izazvati nemir kod onih koji ih slušaju. To je posebno izraženo kada se upućuju novim mamama koje se tek pokušavaju snaći u potpuno novoj životnoj rutini; onoj koja se sada vrti oko bebe.
Teško je očekivati da će svi uvijek birati riječi, ali ako čitate ovaj tekst, moguće je jedno od dvoje: ili ste mama kojoj je neki komentar stvorio nelagodu, ili ste osoba koja želi zastati i razmisliti prije nego što sljedeći put nešto kaže novoj mami.
U nastavku donosimo neke od najčešćih rečenica koje zvuče bezazleno, ali često imaju suprotan učinak.
“Spavaj kad beba spava”
Ovo zvuči zaista logično i jedan je od savjeta koje će nove mame najčešće čuti iz različitih izvora. No, pritom se zanemaruje nekoliko važnih činjenica. Ponekad se nije lako “ugasiti” upravo u trenutku kada beba spava; bilo zbog brige, unutarnjeg nemira ili jednostavne potrebe da se tih nekoliko minuta iskoristi za nešto drugo osim sna.
Osim toga, postoje mame koje već imaju dvoje ili više djece i jednostavno si ne mogu priuštiti spavanje svaki put kada beba zaspi. U stvarnom životu, bebin san često znači vrijeme za starije dijete, obrok, tuširanje ili barem kratki predah u tišini. I to je jednako legitimno.
“Uživaj, brzo će proći”
Jedna od stvari koja novim mamama često stvara osjećaj brige jest to što ne uspijevaju u potpunosti uživati u svojoj bebici zbog vrtloga novih obaveza i prilagodbe na sasvim novu, često drastično drugačiju rutinu. Mnoge su toga svjesne i znaju da bi voljele više uživati u tim trenucima, ali istovremeno osjećaju da to jednostavno, barem ne uvijek, nije moguće.
“Iskoristi vrijeme dok je beba mala”
Na prvi pogled, ova rečenica zvuči nježno i dobronamjerno. No u stvarnosti često stvara dodatni pritisak. Poruka koja se šalje jest da bi svaki trenutak s bebom trebao biti ispunjen prisutnošću, nježnošću i uživanjem, što u prvim mjesecima jednostavno nije uvijek realno.
Vrijeme s novorođenčetom često je isprepleteno umorom, nesigurnošću i učenjem potpuno novih uloga. Umjesto da se prepuste onome što im je u tom trenutku moguće, mnoge mame počinju osjećati krivnju jer misle da ne „iskorištavaju“ dovoljno taj period. A istina je da se bliskost i povezanost ne mjere intenzitetom svakog trenutka, već kontinuitetom brige, prisutnosti i ljubavi, čak i onda kada su dani kaotični i iscrpljujući.
“Još je mala, sad ti je najlakše”
Naizgled bezazlena, ova rečenica često nosi poruku da ono što mama trenutno proživljava nije dovoljno zahtjevno da bi se priznalo. Kao da briga, umor i svi izazovi prvih tjedana s bebom nisu već sami po sebi dovoljni.
Uz to, ovakvi komentari često unaprijed najavljuju nešto teže ili negativno, iako to nitko zapravo ne može znati. U prvim tjednima s bebom puno je važnije živjeti dan po dan, prilagođavati se trenutnoj stvarnosti i ne opterećivati se projekcijama o tome što će biti za mjesec, dva ili tri. Svaka faza nosi svoje izazove, ali i olakšanja, i ne postoji univerzalna ljestvica težine.
“Nemoj je stalno nositi, naviknut će se”
Ova rečenica često dolazi s idejom da će se beba “razmaziti”, iako se u prvim mjesecima života ne radi o navici, već o potrebi za blizinom i sigurnošću. Nošenje, umirivanje i fizički kontakt nisu loša praksa, već prirodan odgovor na bebine signale.
Problem s ovakvim savjetom je i to što kod mame može potaknuti sumnju u vlastiti instinkt. Umjesto da sluša svoje dijete i sebe, počinje razmišljati radi li nešto pogrešno. A u prvim tjednima upravo su bliskost, dodir i osjećaj sigurnosti temelj na kojem se kasnije gradi samostalnost.
“Ne diži je čim zaplače”
Ovakav savjet često dolazi s idejom da se bebu treba “učiti” od najranijih dana, iako u prvim tjednima plač nije sredstvo manipulacije, već jedini način komunikacije. Za mamu koja se tek upoznaje s potrebama svog djeteta, ovakva rečenica može stvoriti osjećaj krivnje jer reagira instinktivno.
Podizanje i umirivanje bebe nije pogrešan korak, već prirodan odgovor na njezine signale. U tom razdoblju ne postoji “prebrzo” reagiranje – postoji samo pokušaj da se bebi pruži osjećaj sigurnosti koji joj je potreban.
“Moraš biti mirna, beba osjeti nervozu”
Iako se često izgovara s namjerom da umiri, ova rečenica kod mnogih mama ima suprotan učinak. Umjesto podrške, ona može stvoriti dodatni pritisak; kao da mama mora stalno kontrolirati vlastite emocije kako ne bi “utjecala” na bebu.
U stvarnosti, prve tjedne obilježavaju umor, hormonske promjene i prilagodba na potpuno novu ulogu. Očekivati stalnu smirenost nije realno, niti je potrebno. Bebe ne traže savršeno mirne roditelje, već one koji su prisutni i odgovaraju na njihove potrebe, čak i kada su umorni ili nesigurni.
“Nemoj se previše brinuti”
Iako zvuči umirujuće, ova rečenica često zanemaruje činjenicu da briga nije svjesna odluka, već prirodna reakcija na novu odgovornost. U prvim tjednima s bebom, briga je često sastavni dio upoznavanja, prilagodbe i učenja.
“Sve je stvar dobre organizacije”
Ova rečenica često zvuči kao logično rješenje, ali pritom zanemaruje stvarnost prvih mjeseci s bebom. Organizacija može pomoći, no ona ne uklanja nepredvidivost, umor i stalne prekide koji su tada dio svakodnevice.
Kada se sve svede na “dobru organizaciju”, mame lako mogu steći dojam da su same krive ako im dan ne funkcionira. A istina je da u razdoblju kada se sve mijenja iz sata u sat, nije problem u lošoj organizaciji, već u prirodi same faze koja zahtijeva fleksibilnost, a ne savršeno posložene planove.
