Čitajte kolumnu Tipkovnicom razlivene misli naše kolumnistice Andree Tintor koju pratite i na blogu Razlivena Tinta, kao i na Facebooku i Instagramu.
Ne tako davne 2016. preselila sam se iz Rijeke u Zagreb nakon pomnog razmišljanja i donošenja odluke još tamo 2013. da je Zagreb jedini logičan korak u mom osobnom napretku i da je diplomski novinarstva ono što stvarno, stvarno želim. Nisam od poznate krilatice da ako ne živiš u Zagrebu nisi nigdje u Hrvatskoj, no s druge strane znala sam da prilike koje sam dobila u metropoli, u Istri bih mogla i dalje samo sanjati o njima, stoga sam odluke donosila prema osjećaju i intuiciji. Do sad nikad nisam pogriješila.
No, u ovo blagdansko vrijeme, pred kraj godine, novogodišnje odluke postale su jedan od najvećih trendova suvremenog života. Živiš li uopće ako nisi donijela niti jednu odluku koja je u trendu – odlazak u teretanu, joga, topla limunada ujutro na prazan želudac, meditacija kao jeftina zanimacija…
Nisam pobornica ultimatuma i novogodišnjih odluka jer vjerujem da to nikad ne završi dobro. S druge strane, prepuštanje životu da bude „kako bi trebalo biti“ često završava kroničnim nezadovoljstvom i potraćenim godinama. Očajna žena u kasnim četrdesetima, koja nije ispunila vlastiti životni potencijal, mrzi posao koji radi, s alkoholom u ruci izgleda glamurozno jedino na televiziji i u nekim imaginarnim svjetovima koji se događaju nekom drugom, ne nama. Jedino gore od toga je mlada, cinična i čangrizava osoba, koja mrzi svoj posao i boji se izaći iz začaranog kruga jer je učenje, rast i napredak za „new age“ budale.
Ipak, rekapitulacija godine na papiru dobro dođe da vidimo gdje smo i kamo idemo. Moja 2018. predstavlja svojevrsni kraj svega što sam zacrtala i ostvarila posljednje dvije godine – od upisa na faks do rušenja različitih uvjerenja. Ponekad je dobro osvrnuti se i shvatiti da je došao kraj, odnosno novi početak.
Tu i tamo škicnem neke stare tekstove na blogu koji su se pisali prije par godina i ono što sam iščitala iz nekih vlastitih riječi je da sam ove godine, koja je bila nastavak dinamične i ne baš sjajne prošle, gotovo zaboravila na vlastita muda uz koja sam, bez obzira na malo mjesto odakle sam i lošije financijske situacije, ostvarila sve što imam danas. Kroz godine susretala sam se s različitim profilima osoba koji su mi govorili da me moj stav nigdje neće dovesti. Na kraju, odlučila sam se držati svojih uvjerenja, dok oni i dalje poslušno klimaju glavom dopuštajući da im netko drugi kreira život. Na svakome je da donese one odluke za koje misli da su najbolje za njega, pa čak i ako to znači prepustiti vlastiti život u tuđe ruke.
Stoga je najvrjednija lekcija koju sam naučila u posljednjih tristotinjak dana da je najbitnije s kakvim si ljudima svakodnevno okružen te da su to osobe s kojima dijeliš jednake vizije prema životu. Prvenstveno sve potječe od obitelji, preko prijatelja i na kraju do ljudi s kojima provodiš vrijeme na poslu ili s kojima gradiš vlastiti posao.
Nismo mi za sve ljude, niti su svi ljudi za nas, no u kojem god okruženju se nalazili smatram da ne smijemo zaboraviti vlastitu vrijednost i znati prepoznati kad je pravo vrijeme za otići iz prostorije koja guši naš potencijal.
S druge strane, ako sam za jednu odluku u novoj godini, koja je više praktična, a malo manje teoretska onda je to da uzmemo svaku priliku koja se nudi, pokušamo sa svim što je pred nama, jer tako najbolje učimo za što smo stvoreni, odnosno za što nismo.
Mnogi govore ako kontinuirano razmišljamo što ne želimo, često nam se to isto obije o glavu pa završimo vrteći se u krug (ne)željenog života, no itekako je važno znati što ne želimo i jasno postaviti emocionalne granice, koliko god nekome sa strane to izgledalo bahato ili prepotentno.
Druga najvrjednija lekcija naučena je da umjesto da gledaš što netko ima, kako se obukao, s kim se razveo i koji su skandali aktualni ovaj tjedan, zapitaj se što radiš s vlastitim životom i na što gubiš vrijeme. Istina je, nismo svi stvoreni da mijenjamo svijet na način na koji to radi Elon Musk, no svi možemo promijeniti svoj svijet i živjeti životom kojim želimo, jedino što nam je potrebno malo više muda i hrabrosti, a malo manje lažne sigurnosti u koje nas okolina uvjerava.
Mediji su danas stvoreni da nam glavu napune glupostima koje ćemo klikati, i dok Maja Šuput bezbrižno ispija koktele na drugoj strani svijeta uvozeći mikrofone za karaoke s vlastitim potpisom, dok netko tipka o tome, a ti klikaš na tu vijest – ima li to ikakav pozitivan učinak na tvoj život!? Svaka čast Maji na poslovnom potezu, možda bi se iz njega dalo nešto naučiti, a to je da sve prolazi ako si dovoljno lud provesti određene zamisli u djelo.
Odavno sam odbacila vlastito uvjerenje kako sve mora biti dubokoumno i promišljeno kako bi bilo vrijedno, ne mora, no umjesto aktivnim bavljenjem tuđim životima od raznih celebova pa do susjede s trećeg kata, možda bi pametnije bilo aktivno se pozabaviti sobom i vlastitim napretkom. Da se oni o kojima se piše, od Severine do Beyoncé zamaraju što se o njima piše, tko što o njima misli i kakvu je haljinu odjenula njihova kolegica, sigurno se o njima ne bi ni pisalo. Ponekad mi se učini da je većina današnjih medija, osim što su upali u začarani krug hiperprodukcije, kreirani na način da umjesto da ljudima ponude sadržaj iz kojeg će nešto naučiti, inspirirati se i klišejizirano – biti bolja verzija sebe, nude sadržaj kako bi se osjećali mizerno pa se uhvate tipkovnice i krenu osuđivati sve što im se nađe „pod prstima“, što rezultira frustriranim društvom kojem je za sve nedaće netko drugi kriv.
To me dovodi do zaključka da pazimo na koga i što trošimo vlastito vrijeme, jer je s jedne brzo prolazi, a s druge ima ga dovoljno za ostvarivanje svega što nam je na umu, ako fokus usmjerimo u ono što nam je bitno.
Zato u novoj godini želim da pronađete pravu, a ne novu verziju sebe; da radite što volite bez obzira koliko jako bilo društveno uvjerenje da takav posao ne postoji, da slušate sebe i vlastitu intuiciju, da odete od svega što vas ne usrećuje, da vrijeme i energiju usmjerite u ljude koji doista to zaslužuju, da započnete ono što odgađate već godinama…
Novogodišnje odluke ne donose se od danas do sutra, donose se kroz cijelu godinu, štoviše kroz cijeli život kroz koji učimo za što smo stvoreni.
