Čitajte kolumnu Tipkovnicom razlivene misli naše kolumnistice Andree Tintor koju pratite i na blogu Razlivena Tinta, kao i na Facebooku i Instagramu.
Dragi Lastane,
na posljednjoj kavi, prijateljica mi je otkrila da nije sigurna da zna kako izgleda Kim Kardashian – kako je to moguće?
A sad bez zajebancije.
Sjedimo prijateljica i ja ovaj tjedan na kavi, kontempliramo o životu, poslu i medijima. Ona je također novinarka, a njene teme dotiču se prava žena, nacionalnih manjina, beskućnika, društvene situacije općenito… I razvezale se mi o aktualnostima u medijima, kad mi mrtva-hladna priznaje da nije sigurna kako izgleda Kim Kardashian West te da nema pojma koliko sestara ima.
Inače sam dobro upućena u njezine interese koji se poklapaju s mojima tako da me njena rečenica ne čudi, no ono što me zaprepastilo je posvećenost sadržaju koji voli.
Ta rečenica bila je uvod u našu temu da sve ima svoju publiku – svoje gledatelje, čitatelje i konzumente sadržaja, iako je poprilično fascinantno da se pojedinac uspije toliko fokusirati isključivo na ono što ga zanima te da nikakve trivijalne medijske gluposti ne dopiru do njega.
Jedno vrijeme nisam gledala televiziju, i nije mi nedostajala. Na trenutke bih poželjela veliki ekran na kojem bih gledala serije ili filmove. U međuvremenu sam saznala kako je u trendu negledanje TV-a, što me navelo da se zapitam jesu li ljudi pronašli zanimljivije sadržaje ili nemaju vremena zavaliti se u kauč i blejati u prazno?
Odgovori su podijeljeni jer mlađe generacije sve što mogu gledaju na YouTubeu i prate vlogere različitih dobnih skupina, dok se moja generacija našla u košmaru neimanja vremena, pronalaska novog sadržaja koji im više odgovara i toga da je televizijski program toliko površan da nema smisla izdvojiti vrijeme na njega. Na svom primjeru mogu navesti da jedino što stvarno volim pogledati kad stignem je kviz Potjera, a prvo što napravim kad uđem u stan je da uključim radio.
Ipak, osim porno uratka i dok društvene mreže nisu uzele maha, Kim Kardashian je svoju slavu stekla upravo u reality showu koji se prikazivao na televiziji, štoviše još uvijek se prikazuje jer publici očito nije dovoljno njezinih pustolovina, drama i odlično odglumljenih mentalnih slomova.
Njezino ime i izgled su postali toliko jak brend da se svaka labilnija žena pokušava operirati kako bi izgledala poput nje, ali i na račun tog izgleda pokušala staviti koju kunu u džep. I nema u tome ništa loše sve dok se ne pojavi fenomen gubitka pamćenja da znamo kako izgleda nekolicina površnih javnih ličnosti konstruiranih isključivo za zabavu, a ne znamo kojeg datuma je nećakinji rođendan.
Iako postoje razne aplikacije i podsjetnici o rođendanima i brojevima mobitela, koje ionako više ne pamtimo, pitam se – koje nam informacije danas dopru do mozga, i stjecajem okolnosti ostanu tamo?
Počet ću sa svojim primjerom. Prošli tjedan zapamtila sam da Oscari ove godine navodno neće imati glavnog voditelja nego samo prezentere, rastaje se Jeff Bezos radi ljubavnice koja izgleda poput njegove bivše supruge, upamtila sam točnu količinu sastojaka za dosta dobre američke palačinke (130 g brašna po izboru, šećer opcionalan, 1 žličica praška za pecivo, ¼ žlice soli, 1 jaje, 240 ml mlijeka po izboru, maslac i vanilijin ekstrakt, za duplu dozu sve navedeno – količinski duplo), kreativnost se može naučiti isključivo praktičnim radom (fotografiranje, crtanje, pisanje…), ako kreiramo novi identitet prvi korak je da postanemo svjesniji sebe i svojih navika, još uvijek traje istraga oko smrti dječaka u Metkoviću, nekoliko krkana se pojavilo u središnjim vijestima i po naslovnicama, Austrija je blokirana snijegom…
Ono što sam svjesno i samoinicijativno išla čitati, gledati ili proučavati mogu reći da je pridonijelo ili će poboljšati kvalitetu mog života u bliskoj budućnosti, sve ostalo je smeće kojima se popunio djelomično prazan prostor. Ne mogu reći da je na jedno uho ušlo, na drugo izašlo jer sam proučavanjem nekoliko portala i aktivnim praćenjem nekoliko vijesti primijetila recikliranje određenih informacija.
Smrt malog Gabrijela detaljno se istražuje kako bi se napravio medijski pritisak i otkrilo koga se štiti radi liječničkog propusta što je pohvalno i zadaća medija, no s druge strane sad je rukomet u glavnom fokusu jer to naciju zabavlja, doduše ne koliko i nogomet, ali dok se čuje himna i osjeti domoljublje zaboravi se na sve probleme u državi pa se oplete po rukometašima, njihovim suprugama, ljubavnicama, zgodnim navijačicama na tribinama…
Strahota od Gospodina Savršenog je završila, no počelo je medijsko rastezanje glavnih akterica po uzoru na prethodno spomenutu Kim. Sramotno bi od mene bilo da napišem da su dotične ionako željne medijske pažnje pa su dobile ono što im je bio prvotni cilj, no u toj medijskoj stereotipizaciji svake od njih, zanima me hoće li koja od njih dugoročno profitirati i na koji način!? One dovoljno snalažljive mogu ovih par minuta medijske pažnje, jer od slave je bilo tko osim Severine udaljen svjetlosnim godinama, iskoristiti kao besplatan PR za svoj posao.
Javno, mada sam samo ja sjedila za stolom, izjašnjavanje moje prijateljice da ju zaboli za klan Kardashian-Jenner govori u prilog tome da nismo baš svi spali na trivijalne informacije i sadržaj kojim se pokušava ljude pretvoriti u bezlične osobnosti koje će svoje slobodno vrijeme posvetiti glupostima.
U vremenu kada nemamo vremena za gubljenje kvaliteta sadržaja i informacija kojima smo okruženi itekako dolazi do izražaja.
Jedna od najpovršnijih izjava koje sam čula je da „ljudi vole skandale i tragediju“ pa takvi članci dobro kotiraju po portalima. Jedino što je istina u toj sivoj zoni je da ljudi zato što nešto kliknu automatizmom ne znači da to i vole. Mogu reći na osobnom primjeru da tu i tamo kliknem na neki članak za koji znam da kad se učita ću zakolutati očima da će mi se zavrtjeti u glavi, te to definitivno ne znači da volim takav sadržaj ili nedajbože da ga želim još više čitati.
Publika voli sadržaj koji im daje dugoročnu vrijednost, koji potiče emociju, a sve ostalo je tek površno informiranje da zadovoljimo neke blesave društvene kriterije pa kad nas pitaju: „E jesi čula ono o novim svojstvima vitamina C?“, imaš nekoliko rečenica za ubaciti jer da kažeš: „Ne znam i ne zanima me“, si neinformirana, a samim time ravnodušna loša osoba po modernim društvenim kriterijima jer te ne zanima što je domaća pjevačica odjenula na plažu, a šokiralo je javnost.
Kava nije završila tako da sam izvadila olovku i papir te prijateljici pokušala objasniti Kardashian obiteljsko stablo, ali me potaknula na razmišljanje je li sadržaj koji svakodnevno konzumiramo odraz naših interesa i osobnosti?
Od tad pažljivije biram što čitam, ali i pišem.
