Čitajte svaki utorak kolumnu Jednostavno ja u kojoj će vam naša kolumnistica Ivka Knežević otvorena srca i bez zadrške pisati “jednostavno” o životu. Pratite je na blogu i na Facebooku.
Sinoć sam kolapsirala. Uhvatila sam se kako se vučem podom od umora. Poprilično ljuta na sebe jer je tek 21 sat, trebala bih i željela bih napraviti još milijun stvari. Ne samo što trebam, već i želim. Tijelo me nije htjelo slušati, jednostavno nije. Poželjelo je jedino neka ga pokrijem dekom, zaustavim sve moguće akcije i pružim mu mir. Svađala sam se još nekakvih neproduktivnih sat vremena s njim. Na svako moje: „Ne možeš tako, moramo, želimo, hajde, ne možemo već sada spavati,…“, počelo se sve gore i gore vući od umora, ponavljajući: „Ne zanima me! Stavi me spavati! Taman kad bi se svijet sada rušio, ne zanima me! Stavi me spavati ili ću ti se srušiti sada ovdje na pod i zaspati, nasred poda!“
Nekako sam zaspala, što mi je donijelo mir. Jutros sam ustala i pokušala shvatiti što se jučer dogodilo. Došla sam do zaključka,… Nije se tijelo preforsiralo. Moj „overthinking“ um je preforsirao sve moguće atome mog bića. Suludi unutarnji samokritičar i perfekcionist, hodao je jučer za mnom, od ranog jutra. Normalno je kako se dogodilo to što se dogodilo. Čudno je što sam takvim tempom izdržala i do podneva. To vam je kao da ustanete, a par najgorih neprijatelja hodaju u vama i ne prestaju s mentalnim komentarima. Jedan je Gospodin Overthink. Taj ne prestaje mljeti. Tu su sve moguće pretpostavke o prošlosti, budućnosti, sasvim dovoljno za snimiti popriličan broj napetih trilera. Drugi je Gospodin Savršenstvo, koji nosi filtere savršenog svijeta, života i ljudi. Ganjati Savršenstvo koje ne postoji, istovremeno Overthinkati o svemu čega se budala od uma sjeti, plus ako se taj dan potkrade i aktivacija Unutarnjeg Samokritičara, ne daj ti Bože, dodati Gospodina Krivnju, recept je za dan iz pakla.
Sad kad pišem, sasvim mi je fascinantno kako sam preživjela do podne, a ne do 21 sat, bez ilegalnih droga, sama sa sobom i svojim unutarnjim neprijateljima. Svejedno, sinoć mi to ne bi uopće palo napamet. Pred san je govor završio Gospodin Krivnja. „Vidiš li kako si napravila danas malo stvari? Poneki naprave u jednom danu za petero ljudi, ti si danas napravila za polovicu jednog čovjeka! Pljus, tras! Hajdemo te „baciti“ jer bi to bila najbolja opcija!“
Čini mi se kako je dobro što sam uopće preživjela taj dan, to je sasvim fascinantan uspjeh. Eto, ne znam uopće što više reći. Samo sam htjela posvetiti iskustvo jednog dana u kojem nitko osim mene same nije hodao za mnom i pravio mi probleme. Ispalo je tu ipak, sasvim par solidnih neprijatelja samo u meni. Overthink, Savršenstvo, Unutarnji Smokritičar i Gospodin Krivnja. Ako sam kojeg zaboravila primijetiti, oprostite mi, nije lako. Sada mi je sasvim jasna izreka: „Pobijedi sebe, pobijedio si cijeli svijet.“ Baš kao i one teorije kako neprijatelj nije vani. Bogme i nije. Eto čisto malo neka razmislite. Ako imate loš dan, pokušajte locirati je li se dogodio ustvari u vama, umjesto van vas. Zatim nekako kada pronađete ove neprijatelje u sebi, budite blagi, jer inače se neće pogasiti. Ta blagost bi značila otprilike ovako: „Ja znam kako ste vi nastali u cilju da me u slučaju nekakve opasnosti zaštitite. Zahvaljujem na brizi i pažnji, no trenutno se ne događa nikakva opasnost. Stoga, lijepo odmarajte i pustite me na miru. U slučaju nekakve izvanredne opasnosti (Trećeg svjetskog rata, potresa, požara, ako me netko gurne s vrha zgrade u New Yorku u kojeg još nisam niti kročila nogom,…) ja ću vas probuditi da se vašom korisnom opreznošću i mudrošću aktivirate u ime mojeg dobra. Sve dotad, hajde, lijepo molim spavajte, odmarajte!“ No, ako blagost i ljubav ne upale, žao mi ej, morat ćete, postati autoritet. To bi značilo, ako se upali ijedan od ovih dobrih duhova, a lijepi način ne upali, upalit će, dobro staro: „Odhebi!“
To će otprilike glasiti ovako…
Overthink: „Što ćeš za pet godina? Pa ti imaš djecu, moraš znati što će biti za pet godina! Kada umreš? I to koraš znati, pa pobogu ti imaš djecu!“ / „Što ako se dogodi globalno zatopljenje i pingvini nas poharaju, tražeći osvetu?!!!! Gdje ti je plan A, B, C, D,…Ž?“
Vi: „Odhebi!!!“
Gospodin Savršenstvo: „Vidi paučine na zidu. Kakva si ti to osoba?“ / „Danas si se devetsto puta odazvala na „mama“, triput nisi. Baš si neka mama. Prava mama se svaki put odazove.“ /„U dućan raščupana?! Bože sačuvaj! Kad si zadnji put bila na Instagramu? Jesi vidjela kako ljudi odlaze u dućan?!“ / „Zagorio ti ručak dok si prala wc? Organiziranoj osobi se to nikad ne dogodi!“ / Već ti je skoro 35, a još nisi pronašla lijek protiv tumora ili nešto slično.,…!!!!“
Vi:“ Odhebi!!!“
Unutarnji samokritičar: „Ovo si mogla puno bolje!“/ „I ovo!“/ „I ovo!!!!!!“
Vi: „Odhebi!“
Gospodin Krivnja: „Možda se ne bi dogodilo ono zbog čega se kriviš da nisi 1935., prešla ulicu na križanju A, umjesto na križanju B!“ (Znamo svi gdje nisam bila 1935.)
Vi: „Odhebi!!!“
Ispričavam se na psovanju, ustvari ne ispričavam se, to se Gospodin Savršeni ispričava! Ja ne. Slobodno uz „Odhebi!“, dodajte i imaginarnu nogu u guzicu! Pošteno je odvalite!
