Andreu pratite na službenoj stranici, Facebooku i Instagra
Scrollanjem društvenim mrežama prije dva tjedna pronašla sam jednu rečenicu koja me frustrirala, svoju rečenicu opisa posla na profilu druge osobe. To nije prvi put da se susrećem s plagiranjem, preuzimanjem rada ili kreative općenito. Kada sam istu rečenicu usporedno s mojom objavom pokazala poznanicima, neki su odmahnuli rukom i rekli da zabrijavam. Često to čujemo u Hrvatskoj kada tražimo da se kreativni rad prestane omalovažavati.
Dugo sam razmišljala o kreativnim nekreativcima, ljudima koji se navodno inspiriraju tuđim radovima, ali su previše lijeni da naprave nešto svoje pa to isto kopiraju. Jučer sam javno pokrenula diskusiju na Instagramu te u manje od dva sata skupila dvadesetak poruka kreativaca koji su napokon došli na svoje – mogu adresirati da je krađa intelektualnog rada u Hrvatskoj česta praksa.
Od spisatelja, stilista, vizažista, snimatelja, scenarista, redatelja, svi imaju zajedničku poruku: Krađa kreativnih rješenja je linija manjeg otpora koja nikome ne laska.
Osim copy-paste prakse, mnogi navode sive zone krađe ili omalovažavanja kreativnog rada. Primjerice, nepotpisivanje autora ispod citata na društvenim mrežama jer autor nije afirmirano ime umjetničke scene ili kreativnih direktora koji osmišljavaju setove za spotove i editorijale. Osim nekreativnih kreativaca, u ovu jednadžbu ulaze i pojedinci koji ne žele da se zna da iza njihovog rada stoji kreativni tim (fotografi, PR savjetnici, stilisti, dizajneri) već egomanijački žele preuzeti sve zasluge. Također, ne treba zaboraviti i modus operandi “kreativnih agencija” koje će potencijalne zaposlenike podvrgnuti testiranjima, a kasnije preuzeti njihove ideje i predstaviti klijentima kao svoje.
Ovo je tema svake osobe koja živi kreativnost, kroz posao i svakodnevicu pa sam odlučila glavnu riječ prepustiti upravo ljudima koji to jesu.
Ena Rajić, umjetnica
Ena Rajić je multidisciplinarni kreativac te kada sam razmišljala o ovoj temi bila mi je visoko na popisu ljudi čiji stav želim da ljudi pročitaju, posebice kada se radi o intelektualnom radu i kreativi.
Koliko se u Hrvatskoj vrednuje kreativa, Ena je istaknula u spoken word pjesmi Platim ti kavu, koju preporučujem da pogledaju svi oni koji od kreative žive, ali i oni koji su bar jednom izgovorili: “To je tebi pet minuta, platim ti kavu.”
Ena ističe da je da za nju autentičnost pojedinčeva vjerodostojnost i izvornost, hrabrost da se bude “svoj” i djeluje s integritetom. Smatra da je poticanje kreativnosti na pojedincu: “Najbolje je služiti vlastitim primjerom i u mlade usaditi vrijednosti kao što su autentičnost, poštenje i pravednost. Kad se vodiš takvim vrijednostima, lakše navigiraš kroz život. Kad su ti vrijednosti nejasne ili ih nemaš, lakše je posrnuti. Ne mislim da ikoga trebamo educirati da bude slobodan i kreativan, ali mislim da onoga koji želi stvarati treba podupirati u tim nastojanjima kroz mikro i makrosustav u kojemu živi. Istini za volju, neki ljudi ne žele biti slobodni, dok neki nisu kreativni”, ističe.
View this post on Instagram
Jedan od problema s kojima se mladi umjetnici susreću je i plagiranje pa me zanimalo gdje Ena povlači crtu između plagijata i inspiracije: “Plagijate bespogovorno kritiziram, no, rekla bih da se ne trebamo opterećavati činjenicom da je hiperprodukcija postala naša stvarnost. Svaka osoba nosi pečat jedinstvenosti u sebi i ako je autentična, čemu razmišljati postoji li nešto slično? Osobno, prije stvaranja scenarija ili pjesme – prvo brainstormam što ja imam reći na određenu temu, a onda ju dalje istraživam kako bih eventualno upotpunila priču. Naprimjer, to je dobar način da se ogradimo od kopiranja tuđeg rada i da budemo “načisto” sami sa sobom (što je, zapravo, i najvažnije). Kako god, čula sam i za nevjerojatne slučajeve u kojima su umjetnici koji ne poznaju jedan drugoga i žive na različitim dijelovima svijeta, došli do identičnih ideja koje su realizirali u identična umjetnička djela. Dobro se sjećam da smo i na kolegiju socijalne psihologije spominjali takve pojave. Kako objasniti taj fenomen? Otkrivamo li ideje koje su “rezervirane” samo za nas ili one već postoje u polju beskonačnih mogućnosti kojemu svatko može pristupiti?”
Ena ističe da je za poticanje kreativnosti i neprestani rast u umjetničkom segmentu potrebno odmaknuti se od svakodnevne rutine i zagrebati ispod površine: “Budući da produciram spoken word videofilmove, satirične skečeve i vlastiti talk show, rijetko kad trošim baterije kreativnosti jer balansiram između ozbiljnosti koju daje spoken, humora koji proizilazi iz satiričnih skečeva i talk showa koji zahtijeva snalaženje u voditeljskoj ulozi. Kad poželim odmor, uglavnom čitam, gledam videofilmove i educiram se. Dominatno čitam knjige psihologijske tematike – od Brendona Burcharda preko Harvilla Hendrixa do Ericha Fromma”, zaključuje Ena.
Mile Butorac, gastro bloger
Postoji jedan svijet kreative koji je svaki dan oko nas i mogu odvažno reći da je većina ljudi isti uzela ‘zdravo za gotovo’. Pišem o gastro svijetu jer nitko ne može u 2021. izjaviti da je ni iz čega izmislio pitu od jabuka ili lisnato tijesto. Međutim, postoje ljudi koji djeluju baš u tom gastro svijetu koji svoju raskoš pokazuje preko okusa i mirisa.
Mile je jedan od najpopularnijih hrvatskih gastro blogera čiji jednostavni recepti svakoga mogu motivirati da izdvoji nekoliko minuta za zdrav doručak ili nedjeljne kolače poslije ručka.
Prema Milinim riječima, prije su ljudi bili puno ležerniji oko kreativnosti: “Svatko je kroz godine rada izgradio neki svoj stil i da ti netko ukrade fotku bio bi dio ljudi koji bi to skužio, a onda i dojavio; mislim da se malo tko želi odavati takvoj situaciji. Kod recepta me ljudi obično označe, barem onoliko koliko uspijem pratiti i dođe do mene.”
Na dnevnoj bazi susrećemo se s jako puno recepata i jela, food festivala, a Mile ističe kako danas nije teško biti kreativan bez obzira na hiperprodukciju i društvene mreže: “Mislim da je teško izmisliti nešto novo, jer npr. svi znaju za palačinke, za pitu, bolonjez… Upravo je kreativnost ta koja daje tvoj pečat, bilo kroz prezentaciju, neki sastojak ili namirnicu, način obrade. Ne bi rekao da je danas teško biti kreativan, zapravo mislim kako uz svu modernu tehnologiju stvarati i zamišljati nove mogućnosti nikada nije bilo lakše.”
View this post on Instagram
Mile je također pobornik diskusije o krađi intelektualnog rada koja u Hrvatskoj često prođe ispod radara: “Aposlutno treba govoriti o tome! Ljudi olako shvaćaju nečiji dar i talent, pa su ga tako skloni i omalovažiti. Ako si bez potpisa prenio nečiji citat, prisvojio nečiji recept ili fotografiju tome autoru nisi napravio apsolutno nikakvu uslugu već si obezvrijedio sav njegov rad, trud i vrijeme koje je potrošio da dođe do toga”, ističe.
Na kraju zaključuje da je za njega autentičnost biti svoj: “I koliko god to jednostavno zvučalo nisam siguran koliko smo svi u potpunosti autentični i svoji, jer na kraju to i nije baš tako jednostavno. Često smo sami sebi kočnica, a nerijetko su tu i vanjski faktori. Ali svakako mislim da je težiti i otkrivati vlastitu autentičnost najbolji put za sve kreativce.”
Karla Zelić, stilistica i glazbenica
Znate onu jednu curu koja je bila u centru pažnje u srednjoj školi jer je imala specifičan stil koji se ne uklapa u okolinu? To je Karla. Prateći njen rad, pa sad mogu napisati desetak godina, Karla je bila i ostala primjer autentične osobe vjerne sebi bez obzira na okolinu u kojoj se nalazila ili trendove koji haraju medijima.
Kako autentična osoba opisuje autentičnost? Karla ističe da je za nju autentičnost sposobnost živjeti život prema svojim uvjerenjima i biti vjeran sebi čak i kada to nije jednostavno, što je poprilično često: “Autentičnost je sloboda bivanja onim što uistinu jesmo, sloboda koja dolazi sa određenom cijenom. Kada si autentičan, ogoljen si i svaka kritika upućena je u najdublji dio tebe, ali je istovremeno svaki kompliment i pohvala hrana tvojoj duši. Ljudi me često opisuju kao autentičnu osobu, što mi imponira jer se zbilja trudim biti dosljedna sebi, znajući da me to povremeno košta osuda i kritika, ali nagrada koji dobivam kada se drugi ljudi povežu sa mnom i kada ih inspiriram, neprocjenjiva je. Osim toga, smatram da autentičnost podrazumijeva i određenu dozu kreativnosti, način na koji osoba nosi samu sebe. Autentičnost je ukratko, odabrati sebe i svoje vrijednosti prije tuđih mišljenja ili proračunatosti u djelovanju.”
U svom radu do sada nije se susrela s kreativnim konceptom koji je osmilila za klijenta, a kasnije da je bio iskorišten u komercijalne svrhe, no susrela se krađom ideja i prodavanjem istih pod tuđe. Karla ističe da je tanka granica između inspiracije i krađe: “Granica između inspiriranja tuđim radom i krađe i svojatanja istog je tanka, ali postoji. Svi se mi svjesno ili nesvjesno konstantno inspiriramo drugima, radim to i sama, ali pogrešno je svjesno uzeti tuđu ideju, koncept, look, caption ili bilo što, i predstaviti kao svoje. Smatram da je danas vrlo teško i gotovo nemoguće biti 100% originalan jer uglavnom recikliramo tuđe zamisli, kažem, čak i nesvjesno, ali jedno je inspirirati se i nečemu dodati svoju dušu, svoj touch, svoju interpretaciju i priču, a drugo je bezobrazno iskopirati i ukrasti nečiji rad. Nažalost, ta je praksa sve učestalija u različitim branšama i kreativnim sferama. Osobno, znam da inspiriram druge, što mi je čast i posao, ali točno vidim kada sam nekoga inspirirala, a kada netko pokušava iskopirati mene, moj stil, rečenice i kreativan nagon od glave do pete. To najčešće izgleda loše, jer nečiju dušu, vibru i autentičnost ne možes ukrasti i prodati pod svoju, to se osjeti. Nažalost, mnogi to ne primjećuju ili ne znaju od koga je osoba ukrala ideju, i onda se ti pojedinci predstavljaju ili prodaju pod autentične, a nisu.”
View this post on Instagram
Prvi korak prema diskusiji o krađi intelektualnog rada u Hrvatskoj počinje educiranjem zajednice, Karla navodi kako je ponekad teško iskomunicirati krađu ako se radi o borbi ‘malih’ umjetnika i velikih imena: “Recimo, imam svjež primjer osobe koja je nešto što sam ja prva pokrenula i radila na društvenim mrežama prije 3 godine, ove godine pokrenula na većoj skali i prodala pod svoje. Ista je pritom ‘veći igrač’ od mene, i naravno da njezina publika ne zna da je ta ideja prvobitno zapravo moja. Što učiniti u toj situaciji? Meni je bilo ispod časti dotičnoj poslati poruku, iako bih voljela da zna da ja znam i da sam svjesna toga da prodaje moju ideju pod svoju, ali nisam joj se javila jer sam iznad toga. Znam da mi ideja ne manjka, ali šteta je što mi manjka resursa i publike u usporedbi s tom osobom, dok ona kupi poene tuđim idejama, a ovo nije prvi put da je to napravila. Veći igrači često traže manje poznate likove i kradu vibru, stil, mindset i prodaju pod svoje, što me iznimno ljuti. To je praksa u glazbi, modi, poslovnim projektima – svuda. Imam i nekolicinu prijatelja sa sličnim iskustvom i osjećaj je zbilja ružan. Mlađe generacije potičem da budu slobodni i svoji svime što radim, i iznimno sam sretna jer vidim da je feedback odličan i da zaista inspiriram mlađe generacije da imaju hrabrosti biti drugačiji u sredini koja je, nažalost, i dalje dosta konzervativna i jednolična. Dijalog potičem kroz svoje platforme ili bacim neki cinični caption u kojem se obraćam onima koji loše igraju ovu kreativnu igru.”
Karla također ističe da je za kreativu potreban odmor od informacija s kojima s kontinuirano okruženi te da je potrebno uzeti vrijeme za sebe kako bi rad i umjetnik mogli napredovati: “Dakako da imam faze kada prštim od inspiracije, i faze kada promatram svoje radove dosad i mislim si ‘Ajme kako sam ubijala kreativu u ovom periodu, zašto sad nemam inspiraciju?’ i onda se iskreno inspiriram samom sobom, da se nekako podsjetim što sam napravila dosad, dok čekam na idući val inspiracije. Od hobija najdraže mi je spavanje (smijeh, ali istina) – spavanje me puni i resetira kao nijedan hobi. Osim toga, kada mi manjka inspiracije, vratim se na najdraže videospotove i filmove, odlomke iz knjiga, ili samo plovim bespućima interneta i hranim se tuđim kreativnim radom dok se u meni ne rodi neka ideja koja će me pokrenuti. Također, ove godine sam počela prakticirati i to da se odsječem od svega, dakle odem potpuno offline onoliko dugo koliko si to mogu priuštiti. Ne gledam u ekran, ne upijam informacije, ne kozumiram sadržaj. Često se osjećam zasićenom informacijama i svim formama umjetnosti koje konzumiram, pa mi predah od svega nekad dođe kao najbolja inspiracija, kako bih ponovno čula samu sebe u košmaru misli. Tišina je vjerovatno moja najbolja prijateljica.”
Marko Gregurić, kreativni poduzetnik
Marko je kreativac i vlasnik Stav Studija koji stoji iza kampanja za najpoznatije domaće i svjetske brendove. Prije nego je pokrenuo vlastiti studio posljednjih petnaest godina bavi se kreativnim radom koji često spada u behind the scenes segment, a u takvim slučajevima vrlo često se zna dogoditi da ljudi koji su u pozadini nažalost ostaju nepotpisani iz projekata.
Iz svog bogatog iskustva Marko navodi da se susreo s plagiranjem i krađom vlastitih radova: “Posljednjih 15 godina kreiram svoje projekte i radim u kreativnoj industriji. Gotovo svaki projekt koji sam do sada pokrenuo bio je barem djelomično plagiran ili je poslužio kao inspiracija za izradu nečeg sličnog. Najružnija stvar koja mi se dogodila je bila na natječaju za posao u jednoj prestižnoj kreativnoj agenciji prije 7 godina. Nakon što sam prošao razne testove i razgovore, u trećem krugu sam trebao osmisliti kreativnu kampanju za jedan popularan hrvatski proizvod. Agencija se nikada nije povratno javila, a pola godine kasnije moja ideja je osvanula na billboardima po cijeloj Hrvatskoj. Nisam mogao ništa napraviti po tom pitanju niti zaštititi svoju ideju”, navodi, a borbu za svoj rad vidi u glasom komuniciranju preko kanala kojima se svakodnevno koristimo:
“Zaštita autorskih prava je skup sport i dugotrajan proces koji većinom nije isplativ, a uz to ne postoji nikakva relevantna zakonska regulativa koja staje na stranu kreativaca i inovatora kada dođe do krađe ideje. Većinom je stvar u novcu, ako ga imaš od početka – možeš gotovo sve, čak i ukrasti ideju bez većih posljedica. Iako, u zadnjih nekoliko godina mogli smo vidjeti kako su pojedini kreativci digli hype oko krađe njihovih ideja (najčešće u modnoj i beauty industriji) pomoću društvenih mreža. Smatram da je to jedan od ili čak jedini način da se izborimo – biti glasni, transparentni i hrabri. “
View this post on Instagram
Osim multimedije, Marko svojim klijentima osmišljava cjelovitu vizualnu komunikaciju te ističe kako se jasno može povući granica između kopiranja i inspiracije: “Generalna ideja može poslužiti kao inspiracija, na primjer pokretanje web dućana, ali kada taj web dućan preuzme temu, način komunikacije, koncept proizvoda, vizualni identitet i slično onda se radi o kopiranju. Tu ne mislim na profitabilne trendove koji služe kao instant zarada već na unikatne koncepte.”
Također, govori kako je diskutabilno govoriti što je danas kraći ili brži put do uspjeha kada je riječ o kreativnosti: “Ovisi iz koje pozicije gledamo na taj problem. Ono što se meni događalo na početku karijere je bilo to da sam svaki projekt financirao samostalno, a ti budžeti su zaista bili ograničeni, a oslanjao sam se najviše na kreativnost i kvalitetu proizvoda ili usluge. Ono što je meni predstavljalo problem je izloženost projekta, a istovremeno nedostatak financija za masivno oglašavanje i brzo investiranje pa bi netko imućniji “nanjušio” potencijal i sa puno većim budžetom prekopirao koncept koji je od samog početka bio na višoj razini – zbog novca.”
Za Marka je autentičnost sloboda življenja i izražavanja koja proizlazi iz naše unikatne percepcije svijeta: “Autentični postajemo kada su naši postupci u skladu s našom osobnosti, čežnjom i kreativnosti.” Poput drugih sugovornika, navodi kako mu odmor pomaže da se odmakne od dnevne rutine i sagleda svijet novim perspektivama: “Mozak mi stalno proizvodi nove ideje, a kada toga nema onda znam da sam u disbalansu sa samim sobom. Najdraže kreativne ideje su one koje mi dolaze spontano i direktno “iz mene”, zaključuje.
Katarina Marjanović, spisateljica
Katarina Marjanović mlada je spisateljica nove generacije koja je prošle godine izdala svoj prvijenac Na putu prema sebi. Na putu prema uspjehu u kreativi tijekom godina je osmišljavala kreativne kampanje za klijente, pisala kolumne te svojim primjerom pokazala kako za književnost ima mjesta na društvenim mrežama.
Katarini je autentičnost “krivac” što svijet napreduje, ali i što se vječne teme nikada neće iscrpiti pa zbog nje čak i o ljubavi i o sreći, o kojima je već sve rečeno: “Svi imamo sposobnost reći nešto što još nitko nikada nije rekao i to samo zato što smo baš takvi kakvi jesmo. Po meni je ona toliko fascinantna i jednostavna, ali su ju ljudi toliko zakomplicirali da mnogi stagniraju pitajući se jesu li dovoljno svoji. Mislim da je s autentičnošću isto kao i sa srećom kada Radović kaže: ‘Prije nego što krenete tražiti sreću, provjerite – možda ste već sretni‘. Jer nitko ne nosi odjeću i ne misli kao mi, čak i ako nosi istu odjeću i misli isto kao mi. U konačnici, mislim da je to pojam oko kojega se svijet generalno treba opustiti. Kako sam napisala u knjizi: ‘Nije li i čudesno i impresivno to što svijet u svojih nekoliko milijardi godina postojanja još nikada nije sreo nekog identičnog tebi i nikada neće? A ti se i dalje trudiš dokazati Peri, Mati, Ivi, šefu, direktoru i slučajnom prolazniku da si jedinstvena.‘, navodi.
Poput mnogih autora, i sama je naišla da nepotpisani svoj nepotpisani i preuzet tekst: “Pogodilo me puno više nego što bi me pogodilo danas jer se naučiš racionalnije nositi s tim. Prije bih znala dodati ime autora ili mu proslijediti objavu ako je moguće, a ubrzo sam shvatila da nema smisla biti policija za citate jer bi to mogao biti posao na puno radno vrijeme. Mislim da većinom i nije stvar u neznanju jer svi već znaju da ispod tuđih riječi ide ime autora i da je i intelektualno vlasništvo nečija imovina koja mu, čak i zakonski, pripada. Pa i onda kada ti autori nisu oni koji su ‘stvar prestiža’ i čija imena čak i oni skloni takvom zaboravu nikada ne zaboravljaju navesti.”
View this post on Instagram
Katarina je stava da kreativa nastaje vježbom i disciplinom, ako možemo odlaziti u teretanu ili se educirati, možemo usmjeriti red, rad i disciplinu u pisanje. Navodi da to često nije romantično, ali donosi rezultate. Ova mlada spisateljica ističe kako je dvosjekli mač govoriti je li krađa kreative brži put do uspjeha: “Kratkoročno će se nekome možda i isplatiti, ali dugoročno nije održivo. Vjerujem da oni koji se bave takvom krađom misle da to nitko nikada ne primijeti, ali to primijeti, uvijek i bez iznimke, najmanje jedna osoba. Jednom nam je profesorica Julijana Matanović na fakultetu rekla da nam nikada ne bude žao navesti autora jer to znači da smo nešto (pro)čitali. Vjerujem da su te riječi ispravniji i održiviji put, a sigurna sam i da ga ‘publika‘, a i ozbiljniji suradnici koji pomno biraju s kim rade, puno više cijene.”
Zaključuje kako uvijek ima ideja, no potrebno je znati kako raditi i koju rutinu stvoriti da funkcionira najbolje za nas: “Volim pisati o svojim mislima, a s obzirom na to da nikada ne prestajemo voditi unutarnje razgovore, tema uvijek ima. Ali da sam čekala čarobni nalet kreativnosti dok sam pisala prvu knjigu, mislim da bih do danas imala ukupno dva teksta. Umjesto toga, sjedala sam za laptop svako jutro u šest i pisala, bez iznimke. Ponekad je išlo lakše, ponekad bih tri sata gledala u prazan dokument. A iz toga su se izrodili tekstovi na koje sam ponosna i zbog kojih dobivam stotine poruka. Kreativnost jednostavno treba provocirati. Kao što je Picasso rekao: Inspiracija postoji, ali ona vas mora zateći dok već radite.”
Marko Medić, model i travel bloger
Marko Medić, mnogima poznatiji kao Father of Djordje, jedan je od najpoznatijih travel blogera, ali i zaštitno lice mnogih kampanja modnih brendova.
Marko ističe da je za njega autentičnost ostati dosljedan vrijednostima vlastitog brenda i u trenutcima kada je sadržaj sponzoriranog karaktera: “U pet godina svoje blogerske karijere posljednje tri godine intezivno surađujem s velikim brojem brandova te mi je jako bitno da u svemu tome ostanem autentičan, prepoznatljiv, originalan te da na kraju dana pametnim odabirom suradnji dalje gradim svoj online brand. Instagram i blog smatram svojim portofoliom te svakoj novoj objavi pridajem veliku važnost.”
Prema njemu teško je definirati granicu plagiranja: “Bilo je slučaja da su neki sadržaji na koje sam naletio bili velikim dijelom nalik mojim ranijim kreativnim rješenjima. Čak sam za neke objave imao i dojave od strane drugih ljudi. No u poslu kojim se bavim jako je teško definirati granicu između kopiranja i inspiracije te uvijek takve situacije volim uzeti kao potvrdu svog rada i prepoznatljivosti.”
View this post on Instagram
Marko ističe da je granica između inspiracije u hiperprodukciji i plagijata tanka, i često nevidljiva: “Ovo pitanje je jako ‘sklizak teren’ budući da smo svakodnevno bombardirani različitim sadržajem. No na nama samima je kako ćemo tu ‘inspiraciju’ procesuirati i pretvoriti u nešto što dogovora našem brandu i kreativnom izričaju. Mislim da je u današnje vrijeme lakše biti kreativan, a puno teže originalan. U stalnoj sam potrazi za novim idejama, a izvor moje inspiracije su putovanja, ljudi, knjige i različiti audiovizualni mediji te vjerujem da je na taj način puno teže upasti u zamku zvanu plagiranje”, navodi.
Poput ostalih sugovornika, Marko, čiji je posao većinom fokusiran na društvene mreže, u odmoru pronalazi izlaz za stvaranje novih ideja: “Kada zapadnem u periode kreativne blokade često se odmaknem od društvenih mreža i posla te se pokušam čim više okružiti životnim situacijama; šetnje, druženja, muzika, tjelesna aktivnost, priroda. Svakodnevne stvari koje pružaju tijelu i umu mali predah. Prilikom kreiranja sadržaja za klijente primjetio sam da je temeljita priprema plodno tlo za razvitak velikog broja kreativnih ideja, barem u mom slučaju”, zaključuje.
Do kraja pisanja ovog teksta, Marko je na Instagramu pronašao plagirani ulomak putopisa iz New Yorka na profilu druge osobe.
Ne osjeća se počašćenim.
