Kada iza sebe imate iskustvo rada na velikim produkcijskim setovima i suradnju s imenima poput Johna Malkovicha i velikih setova poput Netflixove produkcije jasno je da se iza svakog make-up looka krije mnogo više od samih kistova i paleta.
Vizažistica Ivana Lončar već godinama gradi karijeru u beauty industriji, a svoje znanje danas prenosi kroz vlastiti Artistic Beauty Hub, mjesto edukacije, kreativnosti i profesionalnog razvoja kojeg je pokrenula prošle godine.
S obzirom da je upravo počelo ljeto, a reklama Hrvatske turističke zajednice s Johnom Malkovichem obara sve rekorde s Ivanom smo popričale što se zapravo događa kulisa velikih produkcijskih setova: od rada s poznatim imenima i dinamičnih snimanja do beauty trendova koji danas dominiraju industrijom.
U velikom intervjuu otkrila nam je kako vidi budućnost kreativne industrije i jesu li beauty trendovi s društvenih mreža postali toksični te koje savjete ima za sve koji sanjaju o karijeri profesionalnog vizažista.
- Kada govoriš o make-upu naglašavaš kako bi svrha šminke trebala biti naglašavanje osobe i njezinih prirodnih crta lica. Kako gledaš na današnje beauty trendove i u čemu si beskompromisna kada je riječ o make-upu?
Po meni je uvijek najvažnije da se osoba koja se šminka osjeća dobro i ugodno sa šminkom i da ostane svoja. Mislim da živimo u vremenu u kojem nikada nije bilo lakše doći do informacija o šminkanju,proizvodima i svim ostalim stvarima, ali istovremeno nikada nije bilo lakše izgubiti iz vida samu osobu ispod šminke. Trendovi su oduvijek postojali i “nemam ništa protiv njih”, znam čemu služe. Oni su zapravo odraz vremena u kojem živimo, odraz društvenih promjena, tehnologije i estetike. Po meni problem nastaje kada trend postane važniji od osobe, e tada šminka prestaje biti alat izražavanja i postaje uniformirana maska gdje svi izgledaju isto.
Ono u čemu sam potpuno beskompromisna je to da šminka nikada ne bi smjela izbrisati nečiju individualnost. Ne vjerujem u univerzalna pravila ljepote, ne vjerujem da sva lica trebaju imati iste obrve, isti oblik usana ili isti način konturiranja, i samo zato što sve postoji – ne znači da trebamo staviti sve na svakoga. Najljepši dio mog posla je pronaći ono što je autentično kod osobe i to naglasiti.

Kada mi klijentica dođe prvi put, jako puno pričamo da se međusobno upoznamo, da shvatim što voli, kakve su joj navike, kako se voli ili ne voli osjećati sa šminkom. Kad pogledam lice ne razmišljam prvo o proizvodima nego o samom karakteru, o tome kako osoba nosi svoje lice, kako se kreće, kako govori, što želi postići samim šminkanjem. Tek tada dolazi tehnički ido posla nanošenja šminke.
- Tvoja karijera obuhvaća beauty, modu, televiziju i film. U kojem si trenutku shvatila da te najviše privlači upravo rad na setu i stvaranje likova kroz šminku? Kako se tvoj pogled na posao make-up artista promijenio od prvih angažmana do danas?
Rekla bi da me najviše privlači sam proces stvaranja i kreiranja, pa tek onda dolazi set kad se to sve treba isproducirati. Mislim da nisam imala jedan konkretan trenutak spoznaje, više je to bio proces. Kad sam počela raditi, kao i većina makeup artista, bila sam fascinirana tehnikom, kako napraviti savršen ten, kako postići određeni efekt, kako usavršiti preciznost i više sam bila fokusirana na samu tehniku i jako se opterečivala da je sve dobro i točno, iz sadašnje perspektive rekla bi da sam dosta rigidna bila u smislu “sve mora biti savršeno”, u stanju sam beskonačno pimplati po look-u, a ono što me set i film kao takav naučio je, znati kad treba stati. Film me naučio da šminka nije samo dekoracija nego je dio narativa. Kako se promjenio moj pogled na posao? Pa, usudila bi se reći drastično! Kada sam prije desetak godina ulazila u ovu industriju, bila sam prilično naivna, sve sam promatrala kroz ružičaste naočale.

Vjerovala sam da su talent i dobar rad dovoljni te da će kvaliteta uvijek sama pronaći svoj put; da se razumijemo, i dalje vjerujem u to, ali sad imam malo više životnog iskustva i jasnije mi je kako business funkcionira i da nije sve uvijek crno-bijelo. S vremenom sam shvatila da je ovaj posao puno kompleksniji nego što se čini izvana. Make-up je zapravo samo jedan dio priče, jednako su važni disciplina, odgovornost, organizacija, komunikacija i sposobnost rada s različitim ljudima i karakterima. Naučila sam da profesionalnost nije samo ono što napraviš kistom, nego i način na koji se ponašaš na setu, kako poštuješ tuđe vrijeme, kako reagiraš kada stvari ne idu po planu i koliko si pouzdan kao član tima. Da li sam uvijek bila na razini zadatka, sigurno ne, ali trud i upornost su također bitni, i ne bojati se pogriješiti. Isto tako, iskustvo me naučilo da nisu svi ljudi s kojima radiš dobronamjerni i da ćeš se ponekad susresti s razočaranjima.
Upravo su me takve situacije najviše oblikovale, pomogle su mi da postavim jasnije granice, da više vjerujem vlastitoj intuiciji i da shvatim koliko je važno okružiti se ljudima s kojima dijeliš iste vrijednosti. Smatram da se dugoročna karijera ne gradi kroz jedan veliki angažman, nego kroz dosljednost, povjerenje i reputaciju koju gradiš iz dana u dan. Možda je najveća promjena u tome što danas svoj posao više ne doživljavam samo kao uljepšavanje, šminka je za mene postala način komunikacije i pripovijedanja. Rekla bi da se od prvih angažmana do danas najveća promjena dogodila u mom razumijevanju odgovornosti ovog posla, danas znam da make-up artist nije osoba koja nanosi proizvode, mi smo dio kreativnog tima koji sudjeluje u stvaranju atmosfere, identiteta i emocije.
- Radila si na projektima različitih žanrova i produkcijskih razmjera, od setova glazbenih spotova i modnih kampanja pa sve do Netflix produkcije. Je li te neki od dosadašnjih projekata profesionalno promijenio i otvorio potpuno novu perspektivu?
Svaki projekt ostavi trag, bio on veći ili manji, ali rekla bih da su me najviše oblikovali oni projekti na kojima sam prvi put osjetila koliko je važna organizacija i timski rad i shvatila da je tehnička izvedba makeupa, samo jedan dio slagalice. Ljudi često misle da velike produkcije znače više glamura, a u stvarnosti znače više odgovornosti. Talent je važan, ali dugoročno te održavaju disciplina, komunikacija, pouzdanost i sposobnost rada pod pritiskom. Iskreno, rekla bih da me nisu najviše promijenili najveći projekti ili najpoznatije produkcije, nego oni na kojima sam prvi put preuzela odgovornost za vlastiti tim i radila s asistentima, tada sam dobila potpuno novu perspektivu. Dok radiš samostalno, fokusiran si prvenstveno na svoj dio posla.
View this post on Instagram
No onog trenutka kada imaš asistenta ili tim, shvatiš koliko je kvaliteta cijelog procesa zapravo rezultat suradnje. Dobar asistent nije samo netko tko dodaje kistove ili priprema proizvode, to je osoba koja razumije prije svega mene i moj način rada, ritam seta, razmišlja nekoliko koraka unaprijed, primjećuje detalje koje ti možda u tom trenutku ne stigneš vidjeti i omogućuje da cijeli tim funkcionira učinkovitije. Upravo su me ti projekti naučili koliko je važno ulagati u ljude, a mislim da se u beauty industriji često govori isključivo o individualnom talentu, a zapravo se najbolji rezultati postižu kada imaš tim kojem vjeruješ. To je vrijednost i koju pokušavam prenijeti i kroz Artistic Beauty Hub.
Naučila sam i koliko je važno biti dobar mentor, svatko od nas je jednom bio početnik, a ja sam imala sreću učiti od ljudi koji su bili velikodušni sa svojim znanjem. Danas osjećam odgovornost stvarati isto takvo okruženje za mlađe kolege i ljude koji tek dolaze. Vjerujem da se kvalitetna industrija ne gradi samo kroz pojedince, nego kroz zajednicu ljudi koji međusobno dijele znanje, podršku i profesionalne standarde.
- Trenutno je u medijskom fokusu reklama Hrvatske turističke zajednice u kojoj glavnu ulogu ima John Malkovich. Prepričaj nam ukratko iskustvo sa seta. Što publika najčešće ne zna o svim procesima “iza kamera” pri stvaranju velikih projekata poput ovog?
Iskustvo rada na ovom projektu bilo je istovremeno genijalno i izuzetno zahtjevno. Publika na kraju vidi šest minuta gotovog filma, ali ne vidi mjesece priprema, planiranja i koordinacije koji tome prethode,i ne vidi koliko je ljudi uključeno u svaki kadar niti koliko je precizne organizacije potrebno da bi sve funkcioniralo. Na ovom projektu gotovo smo svaki kadar snimali na drugoj lokaciji, putovali smo kroz cijelu Hrvatsku, selili produkciju iz grada u grad.
Raditi s glumcem poput Johna Malkovicha za mene je bila velika privilegija, ali i velika odgovornost, u timu zajedno sa mnom bila je i moja kolegica Jasmina Banović te smo projekt zajedno odradile. Kao make-up artist provodite puno vremena s glumcem, vi ste među prvim ljudima koje vidi ujutro i među posljednjima prije izlaska na set. Radite u nečijem vrlo osobnom prostoru i zbog toga je iznimno važno stvoriti atmosferu povjerenja. John je bio upravo onakav kakvog biste poželjeli na setu – izuzetno profesionalan, ugodan, suradljiv, duhovit i pomalo ciničan na onaj inteligentan način koji vas nasmije. Bez obzira na impresivnu karijeru, prema svima se odnosio s poštovanjem, i mislim da upravo to govori najviše o njemu.
Mislim da publika često podcjenjuje koliko je filmska produkcija timski posao, nerijetko će netko komentirati da je nešto moglo biti bolje ili drugačije, što je potpuno legitimno, ali pritom rijetko razmišlja o tome da iza jedne odluke stoji cijeli niz kreativnih i produkcijskih procesa te veliki broj stručnjaka iz različitih područja.
- Prošle godine otvorila si Artistic Beauty Hub, coworking prostor koji spaja kreativu, edukaciju i networking. Kako danas, u svijetu hiperprodukcije, gledaš na edukacije, posebno u beauty industriji?
Mislim da i hiperprodukcija ima i svoju dobru stranu. Znanje je danas dostupnije nego ikad prije i do gotovo svake informacije možemo doći u nekoliko klikova, to je velika prednost jer svatko tko je znatiželjan i želi učiti danas ima puno više mogućnosti nego prije. Uz razvijeno kritičko razmišljanje i vlastitu estetiku, vrlo lako možemo filtrirati ono što nam odgovara, što smatramo vrijednim i što želimo usvojiti. Vjerujem da svatko može pronaći nešto za sebe, ako zna što traži. S druge strane, mislim da danas živimo u svojevrsnoj inflaciji znanja. Informacija nikada nije bilo više, edukacija nikada nije bilo više, ali to ne znači nužno da imamo više stvarnog znanja. Imam osjećaj da se u toj količini sadržaja ponekad izgubi ono najvažnije i najosnovnije.


Iskreno, ja nisam planirala postati edukator, ideja nije krenula od mene, nego od ljudi koji su mi, uglavnom po preporuci, prilazili s pitanjem održavam li edukacije i mogu li učiti od mene. Tek tad sam počela razmišljati da iskustvo koje sam stekla na setovima i u različitim segmentima industrije možda ima vrijednost koju vrijedi podijeliti. Edukacije promatram kao veliku odgovornost jer mi netko ukazuje povjerenje da ga nečemu naučim. Za mene to nije samo pokazivanje kako napraviti određeni look, puno mi je važnije naučiti nekoga kako razmišljati, što gledati, ali i kako razumjeti kontekst u kojem se šminka koristi.
View this post on Instagram
To je ono što pokušavam prenijeti kroz svaku edukaciju koju organiziram. U Artistic Beauty Hubu trenutno razvijamo dvije glavne edukacije The Art of Makeup, koja je usmjerena na profesionalno šminkanje, i Artistry Meets Business, koja obrađuje poslovnu stranu ove profesije. Posebno me veseli što je prva generacija polaznika upravo završila program Artistry Meets Business, dok su trenutno otvorene prijave za jesensku grupu edukacije The Art of Makeup. Kroz ABH želim stvoriti mjesto na kojem ljudi neće dolaziti samo po novu tehniku ili trend, nego razvijati sebe kao profesionalce.
- Društvene mreže stvorile su vrlo specifičnu percepciju make-upa i ljepote, koja je često nerealna i iskrivljena. Koliko se stvarnost profesionalnog rada kao vizažista razlikuje od onoga što mladi vizažisti danas vide na Instagramu i TikToku?
Kao sociologinji, užasno mi je zanimljivo promatrati kako društvene mreže mijenjaju naše poimanje ljepote i često se sa svojim klijenticama dotaknem upravo te teme. Često pomislim na Baudrillardov koncept simulacije i simulakruma, trenutak u kojem prikaz stvarnosti postaje uvjerljiviji i poželjniji od same stvarnosti. Upravo se to danas događa s ljepotom, više ne težimo stvarnim licima, nego njihovim digitalno obrađenim verzijama, koje zapravo nikada nisu ni postojale. Nekada su se trendovi mijenjali kroz godine, danas se mijenjaju kroz nekoliko mjeseci, a društvene mreže taj proces dodatno ubrzavaju. Algoritmi favoriziraju ono što je prepoznatljivo, što privlači pažnju i što se lako reproducira, a posljedica toga je da sve češće gledamo vrlo slična lica, vrlo slične tehnike i vrlo sličnu estetiku. Paradoksalno, u vremenu kada imamo najveću slobodu izražavanja, često svjedočimo najvećoj uniformiranosti.
Mislim da se slika na društvenim mrežama i stvarni posao razlikuje više nego što ljudi misle, društvene mreže prikazuju rezultat, ali vrlo rijetko prikazuju cijeli proces. Vidimo savršenu fotografiju ili video od nekoliko sekundi ili minuta, ali ne vidimo godine učenja, rada, asistiranja, pogrešaka, neuspjelih pokušaja, putovanja, organizacije i rada koji stoje iza toga.

Jedna od najvećih zabluda je da je posao make-up artista samo kreativan., naravno da kreativnost čini velik dio ovog posla, ali jednako su važne disciplina, komunikacija, organizacija i odgovornost. Mislim da se danas previše govori i razmišlja o tome kako napraviti dobar reel ili dobar hook, a premalo o tome kako doista raditi posao. Društvene mreže mogu otvoriti vrata i biti odličan alat za promociju, ali one ne mogu zamijeniti iskustvo u stvarnosti. Uspješnu karijeru ne gradi algoritam, nego povjerenje. Klijenti vas ne angažiraju drugi put zato što ste imali viralni video, nego zato što ste pouzdani, profesionalni i zato što se uz vas osjećaju sigurno. To su vrijednosti koje možda nisu najatraktivnije za društvene mreže, ali upravo one dugoročno čine razliku.
- Kako vidiš razvoj Artistic Beauty Huba kroz godine? Kako se motiviraš da bi napredovala? Gdje crpiš inspiraciju – otkrij nam nešto od omiljenih knjiga, filmova ili glazbe. Kako planiraš provesti ovo ljeto?
Rekla bi da ABH gradim polako ali sigurno, baby steps. Od samog početka nisam ga zamišljala samo kao coworking prostor ili samo kao mjesto za edukacije, želja mi je stvoriti zajednicu u kojoj se susreću kreativnost, znanje i različite grane industrije. Beauty danas više nije izoliran svijet, on se isprepliće s filmom, modom, fotografijom, marketingom, umjetnošću i poduzetništvom i upravo u tim spojevima vidim najveći potencijal razvoja.
Što se motivacije tiče, rekla bih da me prije svega pokreće znatiželja, više nego motivacija u nekom klasičnom smislu. Jako je širok spektar tema i područja koja me zanimaju, pa uvijek nešto istražujem i u tom procesu pronađem novi izvor motivacije ali i inspiracije.
Veliku ulogu u tome ima i sport, jednostavno me motivira to da pomaknem vlastite granice, one fizičke i mentalne. Inspiraciju rijetko tražim isključivo unutar beauty-a, ili bolje da kažem, nađe ona mene, zapravo najveći dio nje pronalazim u svakodnevnom životu, u potpuno random trenutcima, u prirodi, u umjetnosti, ma u svemu.
View this post on Instagram
Volim knjige koje me potiču na razmišljanje i postavljaju mi više pitanja nego što daju gotovih odgovora, jedna od najdražih mi je definitivno “Žene koje trče s vukovima” autorice Clarisse Pinkole Estés, a od filmova možda najviše volim psihološke trilere i drame te kriminalističke serije, uživam u riješavanju slučajeva i slaganju slagalice. Jedan od najdražih filmova mi je “Koža u kojoj živim” Pedra Almodovara i definitivno Krzysztof Kieślowski i njegov “Dekalog” mini serija. Volim i hrvatski film, smatram da je jako podcjenjen u našem društvu, a ovdje bi posebno istaknula film “Stric” Andrije Mardešića i Davida Kapca, osobno mi je estetika u tom filmu nešto bi voljela češće i više viđati kod nas, odličan mi je.
Ovo ljeto bit će kombinacija rada, odmora i pripreme, trenutno je sezona vjenčanja u punom jeku pa sam većinu vremena na terenu, između različitih lokacija i projekata, što je uvijek dinamično i jako inspirativno ali i naporno. Krajem kolovoza počinjem snimanje jednog kratkog filma za koji se već pripremam, tako da ljeto koristim i za planiranje svega što me čeka na jesen. A između svega toga, iskreno se veselim odmoru i to da ne radim apsolutno ništa, to mi odlično ide.

