Nagrada mu je uručena na ceremoniji održanoj u Raiffeisen Ljetnom kinu. Roth je prethodno prošetao crvenim tepihom Sarajevo Film Festivala gdje se fotografirao s publikom, a netom prije održao je i Masterclass. U razgovoru s glumicom Zanom Marjanović u prepunoj dvorani Meeting pointa otkrio je svoj glumački put, kako je dobio svoje prve uloge, objasnio kako izgledaju suradnje s redateljima te kako se on našao u ulozi redatelja i producenta.
Publika Sarajevo Film Festivala sinoć je imala priliku pogledati svjetsku premijeru filma Heidi u Narodnom pozorištu, novog ostvarenja proslavljenog redatelja rumunjskog novog vala Cătălina Mitulescua. Radnja filma smještena je u predgrađe Bukurešta gdje policajac Visoiu, koji uskoro puni šezdeset godina, dobije zadatak da pronađe dvije prostitutke voljne da svjedoče u predmetu protiv organiziranog kriminala.
U Narodnom pozorištu održana je i međunarodna premijera filma Mo rumunjskog redatelja Radua Dragomira. Film prati dvije studentice Mo i Veru, koje su prijateljice od djetinjstva. Mo je kao tinejdžerica izgubila oca i još uvijek nije preboljela njegovu smrt. Ursu, jedan od najstrožih profesora, hvata Mo u prepisivanju tijekom polaganja ispita. Nakon što mu se Mo suprotstavi, Ursu joj oduzima mobitel i izbacuje nju i Veru s ispita. Nakon toga poziva ih na večeru u svoj stan pretvarajući se u iznimno ljubaznu osobu punu razumijevanja te uz pomoć dobre muzike i filmova iz svih dijelova svijeta osvaja Moinu naklonost. Sve je zabava i igra dok Mo ne izgubi kontrolu.
U Ljetnom kinu Raiffeisen, festivalska publika imala je priliku pogledati film Šavovi Miroslava Terzića, nastao po scenariju Elme Tataragić. Mreža europskih kina Europa Cinemas proglasila je Šavove najboljim filmom u ovogodišnjoj Panorama sekciji Berlinalea. Film prati glavnu glumicu, krojačicu Anu koja na kuhinjski sto spušta tortu, na što njena kćerka, adolescentica Ivana, samo odmahne glavom i okrene joj leđa. Anin muž Jovan također traži od nje da prestane s tim. Naime, Ana pravljenjem torte obilježava rođendan svoga sina koji je, prema tvrdnjama bolničkog osoblja, umro odmah po rođenju. Da je živ, napunio bi dvadeset godina. Anina sudbina slična je sudbini mnogih žena u Srbiji koje vjeruju da su im novorođenčad ukradena kako bi bila prodana željnim usvojiteljima na ilegalnom tržištu djece. Ana nailazi na novi trag koji joj budi nadu.
SÁTÁNTANGÓ, remek-djelo mađarskog redatelja Béle Tarra, 25 godina nakon premijere, prikazano je u svojoj digitalnoj restauriranoj verziji (4K). Snimljena 1994., ova 450-minutna adaptacija prvog romana dobitnika International Booker nagrade Lászlóa Krasznahorkaija ubrzo je postala rijetko viđeno, ali legendarno umjetničko djelo. Njegova restauracija je bila herojski pothvat: originalna filmska traka duža je od 12 kilometara i teška oko 104 kilograma. Sedmoipolsatni film restauriran je u suradnji s mađarskim FilmLabom i američkom kompanijom Arbelos Films, pod nadzorom samog Tarra.
Béla Tarr (dobitnik Počasnog Srca Sarajeva 2013.) osobno je predstavio sarajevskoj publici ovu restauriranu verziju filma koja se prikazuje u Sarajevu nakon Berlinala.
U sklopu ovogodišnjeg programa Pretpremijere Gala predstavljena je serija Besa, britanskog scenarista Tonya Jordana, nastala u koprodukciji Srbije i Velike Britanije. Serija prati glavnog glumca Uroša koji autom službeno putuje u Crnu Goru, Uroš izaziva prometnu nesreću u kojoj tragično pogine mlada djevojka po imenu Besiana. Nakon što u bolnici povrati svijest, Uroš saznaje da je Besiana bila kćer glavnog balkanskog narkodilera Dardana Berishe. Kako bi izbjegao Dardanovu osvetu, Uroš je prisiljen da za njega počne raditi kao ubojica. Dardan daje besu – svečanu i svetu zakletvu – da će Urošu vratiti slobodu nakon što ovaj za njega izvrši pet ubojstava (što je ujedno broj članova Uroševe porodice, uključujući i samog Uroša).
Docu Rough Cut Boutique je objavio pobjedničke projekte 9. izdanja programa (dokumentarni projekti u fazi postprodukcije). Posljednji modul u Sarajevu sadržao je i posebnu prezentaciju pred odabranim gostima iz filmske industrije (uključujući sales agente, predstavnike festivala i distributere). Svi su imali priliku pogledati 45 minuta svake od radnih verzija filmova, kao i sudjelovati u kratkoj diskusiji s redateljima i producentima.
