Andreu pratite na službenoj stranici, Facebooku i Instagra
Odrastati uz medije neminovno je za svaku generaciju, jedino što nas razlikuje su prakse konzumacije medija te njihov razvoj s godinama. Sjećam se da smo u osnovnoj kupovale OK! kako bi veličale lik i djelo Lindsay Lohan da bi nakon koju godinu kolutale očima na članke u trač rubrikama. Vrag mi upravo nije dao mira pa sam morala proguglat neka stara izdanja OK!-a da vidim kako se drže. Ne drže se.
Mehanizmi medija i pop-kultura odgajala nas je da od malih nogu imamo svoje idole. Bila su to vremena kada je Disney jačao svoje ambasadore i na njima gradio svoj imidž. Ti isti ambasadori danas su većinom propale ikone te iste blještave pop-kulture jer nisu mogli podnijeti pritisak novca i slave.
Prošla godina postala je godina u kojoj su dokumentarci postali primarni komunikacijski kanal osobnog brenda preko kojeg se jača imidž zvijezde koja je po putu zaglibila. Pop-kultura oduvijek je smatrana religioznim iskustvom, a publika nikad više nego u ovom trenutku nije žudjela za pravom istinom o slavnim ličnostima. S jedne strane da se uvjeri da su i oni obični ljudi, s druge da im možda suptilno otkriju tajnu kako dospjeti u tu drugu dimenziju.
Prvi doku-serijal koji me navukao na analizu ove forme je serijal Kevina Harta Don’t Fuck This Up. Istovremeno obožavam tog čovjeka i divim se njegovoj lakoći bivanja šupkom te mindsetu. Nakon njega pogledala sam sve što je izašlo od Framing Britney Spears, Shawna Mendesa, Paris Hilton, Taylor Swift, Justina Biebera… Ono što je ostalo na popisu je Severinin drugi dokumentarac i Billie Eilish.
Kako se hiperprodukcija biografskih dokumentaraca povećava tako im kvaliteta opada, bez obzira na to čiju pozadinsku priču isti prikazivao.
Komercijalizacija traume ili edukacija javnosti?
Posljednji na popisu šokantnih (!) dokumentaraca je trenutni hit na društvenim mrežama, Dancing with the Devil koji se sastoji od nekoliko kratkih dijelova koji opisuju pad Demi Lovato.
Ukratko, Justin Bieber je bio vizionar svog vremena pa je rebranding započeo s kultnim roastom. Sve nakon toga su blijedi pokušaju peglanja nečijeg diskutabilnog imidža. Ovim ne umanjujem njihove talente i rad, no o komunikaciji se itekako da raspravljati.
View this post on Instagram
Dancing with the Devil prikazuje fragmente Demine turneje 2018. nakon koje se predozirala i jedva ostala živa. U spotlightu su njena obitelj, prijatelji, poslovni suradnici i Scooter Braun, koji je ujedno i izvršni producent dokumentarca. Tko se ikad na nekoliko minuta angažirao da prokopa aktualna događanja u pop-kulturi na globalnoj razini zna da ako se Braun nečega uhvati, to je isključivo zbog profita. I samim tim mi je cijela ova jadikovka o seksu, drogama i popu pada u vodu.
Pohvalno je da se aktivno kroz medijski narativ radi na destigmatizaciji mentalnih bolesti, trauma, ovisnosti i svega onoga što je do nedavno bilo marginalizirano. No s fokusom na te teme dolazi i do promišljenog iskorištavanja istih.
Gledajući dokumentarac, moja empatična strana koja plače na svaku pizdariju i ne plače nikad, nije osjetila apsolutno nijednu emociju zbog osjećaja da gledam nekoga tko treba opravdati zašto je turneja stala, vratiti investiciju i okrenuti novi list u karijeri. Demi Lovato je žrtva vlastitog života i nemogućnosti da se odupre istom.
Da se razumijemo, potpuno je u redu namaknuti koji milijun na peglanju brenda. Jedino što se pitam je li publika prestala pušiti jeftinu komercijalizaciju traume i zašto još nije?
Ono što je pozitivno je da gledatelji imaju priliku upoznati se s ne-tako-glamuroznim-životom pod povećalom i pritiskom. Životom gdje nadzor postoji 24/7, a nečija je dužnost i posao ispunjavati ulogu savršenosti koju nikad neće ispuniti.
Još jedno od pitanja koje se nameće: je li Demi Lovato, kao pop ikona mazohist nad svim mazohistima koji pod cijenu života ne odustaje od novca, slave, fanova i medijske prisutnosti?
Osobno, ne mogu pronaći logično objašnjenje zašto bi iole samosvjesna osoba nastavila s takvim životom, ako joj isti ne odgovara. Takve prakse komercijalizacije osobnih patnji dovode do toga da danas svatko ima priliku pričati i unovčiti svoju traumu bez obzira koliko to bilo opasno. Ako nema konkretnu traumu, ima potpuno pravo malo ju narativno podebljati jer sitnice čine razliku. Prvenstveno u lajkovima. Nakon toga kupnji preko koda za 20% popusta u kvartovskom dućanu. Demi prodaje albume i merch, drugi skupljaju mrvice koje im društvene mreže dopuštaju.
Citirat ću autora poznatog redakciji, s kojim dijelim mišljenje o ovom fenomenu prodaje privatnosti i traženja validacije u virtualnom svijetu: Treba respektirati moć samodopadnog postojanja u javnom prostoru bez konkretnog učinka.
Kurt Cobain efekt
Cooper Lawrence u knjizi Cult of Celebrity: What Our Fascination With The Stars Reveals About Us problematizira i analizira opsjednutost kultovima ličnosti te slavnima općenito. Jedan od ulomaka posvećen je efektu Kurta Cobaina koji se može povezati s Demi Lovato te komercijalizaciji traume općenito.
Ponavljam, imamo javne ličnosti koje otvoreno progovaraju o životu kad se ugase svjetla reflektora kako bi stoički priznale da je to jednostavno tako, bez prevelike pompe i filozofije. Svatko od njih zna što je prošao, koje diskriminacije doživio i što će opipljivo poduzeti da mijenja loše prakse industrije.
No, imamo i slavne koji nisu procesuirali prošlost, ne podnose pritisak slave i očekivanja publika te medija. Radikalno, no takve osobe zbog vlastitog boljitka bi se trebale maknuti od svjetla reflektora. I zbog tinejdžera na koje utječu. I anonimaca wannabe influencera koji jašu na valu trenda.
Ironija je da je Kurt Cobain, protivnik establišmenta postao ikona veća od vlastitog života koja to nije mogla podnijeti. Cobainova umjetnička ostavština utjecala je na generaciju, njegova istina bila je njihova istina te sredstvo komunikacije i identifikacije.
Prema publici on je trebao živjeti njihove zajedničke vrijednosti zauvijek. Tragedija je postala duh jednog vremena, a Cobainovo samoubojstvo u tom razdoblju utjecalo na metodologiju samoubojstava depresivnih tinejdžera.
Demin Dancing with the Devil neće postati duh ovog vremena čak i ako njena priča završi tragično.
U trenutnoj kakofoniji previše je osoba željno jeftine pažnje koju mogu dobiti na jednostavan način i previše je publike koja čeka novi živčani slom jer time hrani svoj voajerizam. Nije bitno je li to Demi Lovato ili Jovana iz Kule Atlagić. I za osrednje izrežirane drame ima mjesta.
Na kraju krajeva, pratimo ih svakodnevno na društvenim mrežama.
Komercijalizacija traume je ovdje da ostane, a samo oni najizdržljivijeg želuca će ju apsorbirati.
Osim ako usputno ne dobiju čir.
