Andreu pratite na službenoj stranici, Facebooku i Instagra
Voljela bih se vratiti u standardnu jutarnju rutinu u kojoj sam ustajala u šest, ugasila alarm, skočila iz kreveta, obukla se, oprala zube, stavila slušalice na uši i izašla trčati.
Međutim, ono što me ubija zadnjih tjedana je činjenica da se nedugo nakon buđenja uhvatim mobitela. Iako sam ugasila sve notifikacije, ažuriram društvene mreže i pogledam generalne vijesti. Prvo što sam ugledala u četvrtak ujutro su fotografije slomljene Chrissy Teigen i serija objava iz bolnice te opis bolnog iskustva preranog poroda i gubitak djeteta. U sekundi, kao promatraču bilo mi je žao jer ne mogu ni pojmiti bol kroz koju osoba koja proživljava takav događaj prolazi.
Suptilno sam lajkala i nastavila s danom.
Međutim, mom umu um ne da mira.
Kroz jutro vijest se proširila društvenim mrežama i portalima, a upravo je ta njena objava do kraja dana imala oko osam milijuna lajkova te dodatnih dva milijuna pratitelja, što je objektivno vrlo moguće najlajkanija objava na njenom profilu. Jedine objave koje su mogle dobiti više lajkova su rođenja prvo dvoje djece, ali pošto su ljudi gladni vijesti koje će ih šokirati sumnjam.
Chrissy kao javna ličnost, manekenka, majka, žena poznatog glazbenika oduvijek je gradila osobni brend bez filtera otvoreno progovarajući o trudnoćama, braku, majčinstvu, pa čak i tome kakav joj je muž u krevetu. Nije da nas zanima, ali nas zanima. I slavni to dobro znaju.
View this post on Instagram
Sjećam se jednog od intervjua Jay Z-ja za The New York Times nakon javnog saznanja za njegove afere, bračne probleme te dva albuma nakon. Čovjek odlučno tvrdi da kad se ljudi žele zabavljati, tko je on (i njegova supruga) da im tu zabavu uskrate, a da pritom dobro ne zarade!?
No, je li Chrissy doista morala objaviti sliku njenog osobnog raspadanja?
Odlučno ću odgovoriti – je.
Slavne ličnosti vs. djevojke iz susjedstva
Manekenka je od početka svoje karijere odlučila da je njen komunikacijski plan prikazati se kao djevojka iz susjedstva koja nema problema s tabu temama, fotografijama celulita, iznošenja vlastitih stavova o političkim pitanjima, pa čak i javnog prozivanja predsjednika SAD-a.
Realnost je da si obična djevojka iz susjedstva taj komunikacijski luksuz ne može priuštiti jer ju nitko ne bi shvatio ozbiljno.
Chrissy je toliko dugo u svom komunikacijskom balonu koji je sama kreirala, zagazivši u treću visokorizičnu trudnoću koju je popratila skoro od početka da je publici dužna ispoštovati tu trudnoću do kraja. Završila ona tragično ili sretno, show business te ne pita je li moralno ili nemoralno.
Računa se ono što je i ono što nije odrađeno do kraja. Publika je gladna životnih priča kojima će se hraniti, ako su to sretne priče onda će maštati i stremiti istima. Ako su tragične, usmjerit će virtualne molitve kako bi se sa slavnim povezali na ‘višim’ razinama.
Celebrity kultura je religija za sebe. Slavne ličnosti žive kao bogovi, prezentirane su kao bogovi, fizički su odvojene od svakodnevnog života koji se živi. Sama slavna sličnost implicira veliko uništenje – što veća tragedije, glamuroznije uništenje imaginarne persone koja nam se pojavljuje na ekranima i kroz časopise. Publika ne oplakuje slavne ličnosti i njihove tragedije zbog njih, već zbog sebe – nitko zapravo ne mari za Chrissy osim njenih bližnjih već za reprezentaciju onog što predstavlja dok odgovara njihovim vrijednostima.
Da nije objavila osjetljive fotografije javnost bi se zapitala gdje je nestala autentična Chrissy koja nema problema s objavama svoje intime. Pošto je i sama predugo u industriji zabave, koja zna postati sve osim zabavna, tragedija je jedno, ali poštivanje publike je ipak nešto drugo. U celebrity svijetu intima je posao, a Chrissy je stisnula zube i odlučila ga odraditi do kraja. Na tome joj doista skidam kapu. Malo ljudi ima kapaciteta, snage, želuca, proračunatosti i emocija dati na pladnju svoj privatni život da se ljudi s tim razbacuju u javnom prostoru. No, to ih i dalje ne čini boljim osobama vrijednima veličanja, a ni lošijima.
S druge strane, Chrissy je doista otvorila prostor dijaloga o problemima s kojima se žene susreću prije, za vrijeme i nakon trudnoće što se prije spontano guralo pod tepihe. Posebno sram od pobačaja, preranog poroda, komplikacija u trudnoći…
Njen performans, koliko god surovo i radikalno zvučalo je savršeno odrađen jer ovo ipak nije samo “objava o boli kroz koju žena koja izgubi dijete prolazi”. S pop-kulturne perspektive odgovor na pitanje zašto je to tako je poprilično jednostavan.
View this post on Instagram
Zaboravimo da sekundu da gledamo u fotografiju modela, supruge poznatog glazbenika koji žive u Hollywoodu i imaju milijune.
Stavimo u perspektivu Jadranku iz Gajnica, ženu u kasnim tridesetima, učiteljicu, s nevjenčanim suprugom keramičarom i dvoje djece, Marta i Ivan. Djevojčica je dvije godine mlađa. Već pri prvoj trudnoći Jadranki su rekli da je svaka iduća trudnoća opasan rizik. Dogodila se i treća trudnoća, Jadranka ju je odlučila iznijeti do kraja, kakav god on bio.
Jadranka ima frendicu koja se inače profesionalno bavi fotografijom s kojom pije kavu, baš na jednoj su se dogovorile da će Marijana fotkati novorođenče. No, posljednjih dana Jadranka osjeća slabost i krvari. Hitno ju prevoze u bolnicu na pregled, a ona svaki korak objavljuje na Instagramu na kojem broji tek tisuću i nešto sitno pratitelja.
Doktori su zabrinuti za njeno stanje i govore da će morati poduzeti sve da spase nju jer djetetu nažalost nema spasa. Jadranka u suzama govori Marku da zove Marijanu jer se ovakvi trenuci moraju obilježiti. Nakon fotkanja, slomljena Jadranka odluči objaviti seriju fotografija na svojim društvenim mrežama… Ni nekoliko sati nakon objave njezin profil je blokiran zbog osjetljivog sadržaja kojim zlostavlja zajednicu, a njena sestra već se pobrinula da joj bude pružena stručna psihijatrijska pomoć, suprug promišlja o razvodu jer nije siguran da s njom dijeli jednake vrijednosti.
Svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama je namjerna jer je društvo, posebice od ove godine postalo licemjernije nego ikad prije. Smatram da je vrijeme da napokon spoznamo da ne vrijede za sve jednaka pravila i narativi koji se koriste o pisanju ili izvještavanju o praktički jednakim događajima.
Jednaki i jednakiji
Cijeli dan sam razmišljala o ovom slučaju iz perspektive žene koja jednog dana želi imati dijete, da napisala sam to javno, znat će oni koji me privatno poznaju; iz perspektive osobe koja prati celebove A, B i C liste; iz komunikacijske perspektive te iz perspektive gledatelja, promatrača koji suptilno scrolla društvenom mrežom.
Još od afere celulit koju je pokrenula naša domaća pjevačica potvrdilo se da odavno nije bitno ŠTO se objavljuje već TKO objavljuje. Celulita je bilo na mrežama i bit će, od B liste influencerica do običnih djevojaka. Koliko god se ‘djevojke iz susjedstva’ grčevito trudile, nijedna nije uspjela postići publicitet jedne pjevačice s dvadeset godina karijere koja je u roku od dvadesetak sati od te objave bila gost mozaične emisije. Nakon par dana gostovala u podcastu i dala nekoliko intervjua na tu temu postavljajući ju u javnosti kao osobu koja se odlučila založiti za žene s celulitom koje nemaju taj medijski luksuz.
Ono što je žalosno da borba s nedaćama jedne javne osobe evaluira se kao vrjednija od borbe prosječnog čovjeka što dokazuje da postoje jasne društvene nejednakosti. Dok s druge strane, osoba koja dvadeset godina njeguje karijeru javne osobe vrlo dobro je upoznata o društvenim kretanjima, trendovima i što će ju plasirati na naslovnice. Ako nije, ima savjetnike koji razmišljaju umjesto nje.
Za poznate osobe, posebice one koji su godinama u vrhu medijske pozornosti vrijede drugačija pravila ponašanja te je društvo prema njihovim postupcima tolerantnije nego prema “običnim smrtnicima”. Zato prije nego što se netko odluči potapšati ličnost s televizijskog ili nekog drugog ekrana, neka prvo pogleda oko sebe ima li bližih prijatelja ili članova obitelji kojima je potrebnija pomoć i podrška.
Ovaj slučaj, sličan je onoj paraleli koju je povukla moja imenjakinja kolumnistica kad je pisala o 50 nijansi sive i činjenici kako je Christian Grey svima poželjan i seksi muškarac, a da je Mirko iz Dugog Sela u Golfu 2 imao bi dvije prijave, noćenje iza rešetki i zabranu prilaska na sto metara.
Show must go on
Jesmo li kolektivno bas toliko empatični ili padamo na zvjezdanu prašinu čak i ako je osobni gubitak i bol u pitanju? Jesmo li fetišisti na tragediju i morbidnost? Tješimo li sami sebe da i bogati plaču?
Nisam mogla ne povući pitanje u mojim umnim monolozima, ako s jedne strane imamo tragedije, celulite, akne, ožiljke, smrti, pobačaje, nasilje nad ženama, homofobiju i govore mržnje te okidamo na to preko mreža… Zašto su nam snimke seksa još uvijek tabu tema ako bi seks trebao biti jedan od ultimativnih ovozemaljskih užitaka?
Ako imamo tako jaku potrebu za dijeljenjem intime, fotkati se na sprovodima i pokazivati zaruke niskobudžetne produkcije, zašto se češće ne bi dijelio seks koji isto svi žele vidjeti, ali nitko to javno ne želi priznati. Počevši s celebovima o kojima razmišljamo jer su prividno savršeni pa sve do onog crnokosog frajera iz susjednog kvarta.
…nego se potajno posjećuje opskurne stranice koje dobro zarađuju na onime što nitko javno ne želi vidjeti i čudi kako je slava Kim Kardashian pala s neba te se istu osuđuje da je plitka i bez talenta.
Sjetila sam se Samanthe iz epizode Seks i grada kad sama plasira snimku sa Smithom, a Miranda ostane šokirana zbog vlastite znatiželje. “Seks je intima” u ovoj jednadžbi jednostavno nije dovoljno dobar argument.
Ako doista više nema granica u privatnosti i intime te je sve postao reality show, možemo li doista napraviti sve što nam padne na pamet da na sekundu osjetimo moć viralnosti i monetizaciju lajkova!? Mislim da uopće ne moram podsjećati na dokumentarac Don’t fuck with cats u kojem glavnu ulogu ima psihopat koji je htio ostvariti svoje pop-kulturne fantazije da postane ikona malih ekrana i breaking newsa diljem svijeta.
Pročitala sam rečenicu u jednoj od kolumni o ovoj temi da su ljudi konstantno bombardirani svim i svačime toliko da su otupili te da nemaju nimalo empatije prema majci koja je upravo izgubila dijete.
Složila bih se djelomično jer sam si postavila pitanje – kako da čovjek pokaže empatiju prema jednom od najvećih gubitaka koje čovjek može doživjeti ako se taj gubitak sveo u kontekst novih cipela koje također skupljaju lajkove te očekuju jednako vrednovanje?
Chrissy definitivno nije jedina žena koja je i koja će izgubiti dijete na ovako tragičan način. Nije ni posljednja koja će objaviti svoju intimu na Instagramu, no ono što me osobno zanima – koja je iduća razina ove društvene dinamike u kojoj se suprotstavljaju dijalozi o bitnim temama, medijski spektakl i morbidnost?
Ono što je zapravo tužno da tu razinu niti ne možemo zamisliti jer ono što nam je nezamislivo, potencijalno ćemo sutra gledati na zaslonima mobitela. Do jučer smo se zgražali nad epizodama Black Mirrora, a pogledaj nas danas – ‘uživamo’ u svemu što je nekad bilo užasno, primjerice dokumentarci serijskih ubojica, eksplicitne snimke premlaćivanja djece s posebnim potrebama, patnje žena koja izgube djecu…
Dok se internetom šire fotografije slomljene Chrissy Netflix je krenuo s prikazivanjem dokumentarca American Murder: The Family Next Door koji je šokirao cijeli svijet i nije za one slabije psihe. Ponavljam, kaže ona rečenica kako su ljudi postali nezainteresirani za svijet oko sebe i cijepljeni protiv svake emocije i suosjećanja.
Doista ne znam kako je to moguće ako vijesti idu iz krajnosti u krajnost; ako ne postoji razlika između stvarno i virtualno; ako u jednom danu imamo dijapazon informacija od mafijaških obračuna, žena koje se fotkaju u najgorim stanjima do toga da navečer opušteno gledamo dokumentarac o ubojici trudne supruge i dvoje djece, a nakon gledanja kažemo da nismo baš impresionirani jer smo očekivali više.
Kako osjećati suosjećanje ako nas više ništa ne iznenađuje? Kako osjećati suosjećanje kada se ponadamo da je društvo ipak postavilo granice normalnosti, ono nas ipak uspije iznenaditi svojom morbidnošću?
Nemojmo se zavaravati, apsolutno svatko od nas ima svog konja za utrku privlačenja pažnje u svijetu koji baš jako žudi za pomicanjem granica, pitanje je samo hoćemo li ih izvući iz uspomena, ormara, arhive fotografija i videa, policijskih dosjea, tužbi i u koju svrhu?
Imamo li toliki utjecaj da si to možemo priuštiti ili ćemo biti virtualno kamenovani te obilježeni kao zlostavljači jer instagramska zajednica ipak želi šminku, cipele, putovanja, koncerte i nasmijanu, a ne mrtvu djecu!?
Ono što zaključujem je da ako već osedlamo konja za utrku morbidnosti, prvo se pobrinimo da će u istoj i pobijediti. Chrissy će iz ove definitivno izaći kao pobjednica – oličenje hrabrosti, ženska ikona i brend od integriteta koji će svoju tragediju monetizirati, potencijalno biografskim dokumentarcem.
Odavno je poznato da show must go on…
