Čitajte kolumnu Tipkovnicom razlivene misli naše kolumnistice Andree Tintor koju pratite i na blogu Razlivena Tinta, kao i na Facebooku i Instagramu.
Dvije tako slične, a tako različite vijesti šire se medijskim portalima ovaj tjedan – prva je dotični Gospodin nazvan Penisoslikar, a druga Severinine fotografije.
U prvom slučaju naslovi su pomalo šaljivog prizvuka ‘Penisoslikar’ Brent se ‘gušio’ u ćevapima i uživao u folkloru’ dok na polugolu Severinu se treba gledati s gađenjem jer se majke nisu žene i pri tom se ne seksaju, jer su dužnost seksa i poroda obavile, a njezina golotinja vrijeđa kolektivnu društvenu čednost!?
Pojedini portali otišli su korak dalje pa su izvukli sve umjetničke točke Penisoslikara, koji po mom mišljenju sa svojim k**** može mlatit po čemu god želi, dok nikoga ne ugrožava, a on je odabrao platno.
Zašto se na Brenta Frasera gleda kao na slobodnog umjetnika, a na Severinu kao ženu sumnjiva morala?
Brent je, za početak, muškarac i njegov spol mu već daje autoritet da može biti što i tko god poželi, dok se žene, koliko god se borile protiv, moraju prilagođavati i budu oblikovane prema društvenim normama.
Da bi situacija bila bizarnija, Brent je zgodan muškarac mnogim ženama i muškarcima, estetski dobro izgleda, nabildan je, vjerojatno šarmantan, našlo bi se još dodatnih bodova na račun vanjskog izgleda. Skoro pa je ogledni primjerak grčkog boga. Zbog tog „dobrog izgleda“ sve ostale mane, ako ih ima, automatski se brišu i marginaliziraju.
Skoro kao što je možda teško povjerovati da je Cristiano Ronaldo silovatelj, Luka Modrić utajivač poreza, aliii – nitko nije kriv dok mu se krivnja ne dokaže, osim žena, one uvijek nešto zajebu po defaultu.
Svaki od navedenih muškaraca ima novac, a pri tome i određenu moć. Brent možda nema novac, ali mu spol i patrijarhalno društvo daju moć da ga se tretira kao umjetnika vrijednog pažnje, a ne egzibicionista sumnjiva morala. Da je taj isti čovjek dugokosi neobrijani starac s dvadeset kilograma viška poslali bi ga na psihijatriju, a ne da svoj supertalent pokazuje na televiziji. Čitaj – dvostruka mjerila.
Ta činjenica, po mom mišljenju, dovoljno govori što određeni mediji žele propagirati te koliko je društvo licemjerno s dvostrukim mjerilima jer žena, čak i kad ima novac poput Severine, nema te moći koja će ju zaštititi od društva gladnog tuđe nesreće.
Severinin slučaj curenja fotografija, treći ako su brojanja portala istinita, je sve samo više nije – porno skandal. A pod to „sve“ smatram cyber nasilje nad ženom, koje je započeo tko god lansirao fotografije, svi mediji koji su ih objavili, preko njezinog bivšeg partnera koji glumi moralnu vertikalu do svake osobe koja se angažirala da komentira i klika na sve članke s ključnom riječi „Severina“ jer nema pametnijeg posla u životu, te tim radnjama otvara prostor kako bi se identične teme i dalje provlačile kroz medije, te na kraju njezine kolegice pjevačice koje nisu upoznate s prvom lekcijom feminizma i ženske solidarnosti već na jeftine, gotovo strvinarske načine, pokušavaju doći do malo medijskog prostora i besplatnog PR-a.
Praćenjem svih medijskih skandala u kojima se Severina našla primjećujem da je trn u oku nekoga, no teško je zaključiti koga točno – partnera kojima je možda pregazila ego, industrije Balkana jer se ne zna nositi s činjenicom da i žena može biti dobar entertainer, društva koje jednostavno ne prihvaća pojam „uspješne žene“ ili svega navedenog!?
Pop kultura odavno nije mjesto u kojem se traži čednost, bez obzira na Madonninu Like A Virgin himnu, no ono što je posebno gnjusno je pisanje kako si je žena, bilo koja žena na svijetu ikad, sama kriva; prvo jer je žena, pa jer je obukla „malo prekratku“ haljinu, jer se nasmiješila…
Svaki ženin postupak protumačen je da si je sama kriva za ono što ju je snašlo, a u ovom slučaju su to fotografije kojih da nema, ne bi mogle doprijeti do javnosti, a kad je zgriješila mora biti kažnjena, medijskim linčem.
Pokazivanje genitalija u javnosti, u Bretovom slučaju, nije napad na tu javnost već šaljivi performans koji bi svatko trebao pogledati ako se nalazi u mogućnosti.
Primjerice, da se iz ormara izvuku kompromitirajuće fotografije Luke Nižetića nekako sam uvjerena da bi medijski naslovi otišli u smjeru kako dečko dobro izgleda, kako je poželjan hrvatski neženja i da bi se nekolicina ostalih muškaraca mogla ugledati na njega.
Zašto muškarci „stare kao vino“, a žene se „dobro drže“?
Zašto su Severinine fotografije neukusne, a nisu ogledni primjer kako žena sve bolje izgleda s godinama, pa čak možda i bolje od djevojaka u dvadesetima?
U pisanju o stranim zvijezdama i njihovim guzicama uvijek su afirmativni epiteti, primjerice Jennifer Lopez ili Beyoncé. Ne mogu pronaći članak koji ne slavi njezino tijelo, pojavu, ličnost i rad. Žena je boginja, a Severina po pisanju balkanskih medija „oronula pevljaka koja golotinjom privlači pažnju“…
Tko o čemu, kurva o poštenju; a jedina kurva u cijelom ovom slučaju je licemjerno društvo jer žena sa svojim tijelom ima pravo raditi što god poželi.
…da je ovo neka druga država, da je ovo neko drugo, liberalnije „don’t give a fuck“ društvo Severina bi se u dogledno vrijeme valjala u milijunima dolara, podizala poslovno carstvo i namještala krunu dok jede Kim Kardashian za doručak.
