Ana Petričić Gojanović osnivačica je agencije PRiredba te ujedno i jedno od najprepoznatljivijih imena hrvatske komunikacijske industrije. Kroz više od dva desetljeća rada u odnosima s javnošću te event managementu stvorila je prepoznatljiv potpis PRiredbe koji neprestano ostavlja trag na domaćoj medijskoj i društvenoj sceni.
-
Koji dio vođenja agencije ljudi najčešće romantiziraju, a u stvarnosti je najzahtjevniji?
Velik dio našeg posla ljudi romantiziraju, ali ne bih rekla da je to karakteristično samo za ovu profesiju. Vjerujem da i studenti arhitekture, medicine ili prava često imaju idealiziranu sliku svog budućeg rada, koja se s vremenom susretne s realnošću svakodnevice. Taj sudar očekivanja i stvarnosti kod nekih može izazvati frustraciju, nezadovoljstvo ili razočaranje.
Osmišljavanje i organizacija evenata zahtjevan su i dugotrajan posao, i da, na eventima se često pije pjenušac i da, poželjno je da si odjeven u skladu s prilikom koja može biti jako glamurozna, ali taj pjenušac nije za tebe, nego za uzvanike.
Tvoja uloga nije biti u kadru, nego se pobrinuti da su u njemu svi gosti klijenta i da cijeli događaj prođe besprijekorno, uz dojam lakoće i nenametljivosti, kao da se sve odvija spontano i bez napora, iako iza toga stoji ozbiljna priprema, stalna prisutnost i visoka razina odgovornosti. Uz to, budžeti su često znatno manji od onih koji bi omogućili realizaciju evenata na razini kakvu bismo profesionalno željeli postići, pa velik dio posla čine višednevni pregovori s dobavljačima, traženje kompromisa i kreativna rješenja koja balansiraju između želja klijenta, realnih mogućnosti i visokih očekivanja.
-
Je li se s rastom agencije promijenilo i tvoje “ne”, i po kojim kriterijima danas biraš projekte i suradnje?
Ove godine slavimo 19 godina PRiredbe i kroz sve te godine jasno smo se profilirali – specijalizirali smo se za lifestyle, kulturne i sportske projekte. Izvan toga ne idemo. Iako na svaki upit uvijek odgovorimo i damo priliku svakom potencijalnom klijentu, već nakon prvog sastanka često postane jasno jesmo li kompatibilni i možemo li kvalitetno surađivati.
S rastom agencije, naše “ne” postalo je jasnije i promišljenije. Ne može vas svaki projekt jednako zainteresirati ili inspirirati, ali čak i kad nas tema ne “povuče” odmah, pristupamo mu ozbiljno i odgovorno. Ipak, kad vidimo da ne postoji prostor za kvalitetnu suradnju i doprinos, radije kažemo “ne”, jer vjerujemo da je dugoročno bolje ulagati energiju u projekte kojima možemo dati najbolje od sebe.
-
Koja je bila odluka koja je bila ispravna za dugoročni rast Priredbe, ali kratkoročno je puno koštala, bilo financijski, emocionalno ili reputacijski?
Bilo je puno takvih situacija. Projekti poput hokeja ili organizacije izložbi, primjerice izložbe Petera Lindbergha, ili Noir Festivala, bili su veliki i zahtjevni na više razina – financijski, vremenski, emocionalno. To su bili trenuci u kojima praktički ideš „glavom kroz zid“: ulažeš ogromnu energiju, strpljenje, ponekad čak i vlastita sredstva, a kratkoročno gotovo da ništa ne zaradiš ili si u gubitku, ali samo financijskom. Naime, upravo takvi projekti ključni su za dugoročni razvoj – jačaju imidž, pomažu u profiliranju i otvaranju novih prilika, a istovremeno te svaki put potiču na osobni rast: uče te odlučnosti, prilagodljivosti, vođenju ljudi i kriznom menadžmentu. Na kraju se pokaže da je sav uloženi trud i rizik bio itekako vrijedan.
-
Što te danas, nakon svih ovih godina u PR-u, još uvijek drži kreativno budnom, i što te najviše iscrpljuje?
Mene posao i nakon svih ovih godina u PR-u i dalje veseli i ispunjava. Volim biti okružena mladim ljudima, kreativcima, promatrati, učiti i osluškivati, putovati, ići u kazališta, na izložbe, šetati gradovima. Posao i dalje živim gotovo 24 sata dnevno; maksimalno se dajem svakom projektu, jer drukčije ni ne znam raditi. Najviše me iscrpljuju međuljudski odnosi i klijenti, odnosno suradnici s velikim taštinama – situacije u kojima ti se čini da misle da znaju bolje, pa te čak imaju potrebu i podučavati. Vjerojatno je to frustrirajuće u bilo kojem poslu, ali u PR-u je posebno osjetljivo jer sve što radimo ima vidljiv odjek i utjecaj na imidž. U takvim situacijama važno je ispoštovati klijenta, ali istovremeno zadržati svoj profesionalni integritet, što zna biti izazovno.
-
Koju grešku danas prepoznaješ kao nužan dio rasta, iako je u tom trenutku djelovala kao veliki poraz?
Iz svake greške nastojim nešto naučiti – ne gledam na greške kao na poraze, nego na prepreke ili padove nakon kojih se dižem, tražim rješenje i idem dalje. Istina, ponekad si moram ponavljati da situacija nije pitanje života i smrti i da su greške zapravo ključni dio rasta i razvoja, često i vrijednije od samih uspjeha. Ono što u jednom trenutku djeluje kao veliki poraz, s vremenom postaje vrijedna lekcija, to zapravo gotovo svatko kroz život zaključi.
-
Kako čuvaš dosljednost agencije u industriji koja se stalno mijenja?
Puno se toga promijenilo od 2007. kada smo krenuli – svijet se stalno mijenja, pojavljuju se novi trendovi, tehnologije i načini komunikacije, a potrebe tržišta i klijenata evoluiraju. Ipak, vrijednosti s kojima smo započeli ostaju temelj svega što radimo: predanost, profesionalizam, integritet, kreativnost i odgovornost prema svakom projektu, neovisno o njegovoj veličini i “značaju”. U svemu što radimo nastojimo dati svoj prepoznatljiv rukopis i biti svoji, dok se istovremeno kontinuirano prilagođavamo promjenama, tražeći nove pristupe i rješenja kako bi naši projekti ostali relevantni i kvalitetni. Učenje je doživotan proces, i rekla bih da upravo ta kombinacija čvrstih principa i otvorenosti prema novom omogućuje da agencija ostane dosljedna u industriji koja se uistinu stalno mijenja.
-
Kako danas mjeriš vlastiti uspjeh, što ti je važnije nego prije 5 ili 10 godina?
Održati se na ovako malom tržištu, a opet konkurirati brojnim agencijama, smatram uspjehom. Raditi posao koji me i dalje veseli i ispunjava – također smatram uspjehom. I, unatoč svim izazovima, ostati u skladu sa sobom. Danas mi je važno zdravlje ljudi oko mene, lijepi trenuci koji čine život smislenim, zadovoljstvo suradnika i projekti od kojih rastemo – ne financijski, nego kao ljudi. Profit mi nikada nije bio i nikad neće biti motiv. Za mene je uspjeh mjerljiv u iskustvima, kreativnom ispunjenju i osobnom i timskom razvoju.
-
Što ti je trenutno najveći izazov, bez obzira na sve što je već postignuto?
Svaki dan mi predstavlja izazov… Uskladiti poslovne i obiteljske obveze, biti na visini zadatka u svemu što radim, a istovremeno pronaći vrijeme za “sastajanje sa sobom”, punjenje baterija i vraćanje fokusa. Na kraju, sve se svodi na to da ideš korak po korak – svi imamo svoje izazove i trudimo se kako najbolje znamo.
Više o Jolie Boxu Vol. 3 pronađite ovdje.
Više o proizvodima koji se nalaze u trećem Jolie Boxu pronađite ovdje.
Hvala svim ženama s kojima smo razgovarali, ali i ženama koje su podržale lansiranje Boxa i koje nas također svojim djelovanjem svakodnevno inspiriraju.
