Ružica Božić Cerovac: “Vizija je ono što te pokreće, ali realnost je ono što te prizemljuje”

Intervju je objavljen u sklopu projekta Jolie Atelier i lansiranja trećeg Jolie Boxa te limitiranog tiskanog izdanja koji je u fokus stavio ženske poduzetničke priče.

Ružica Božić Cerovac poduzetnica je i osnivačica zagrebačkog Muzeja čokolade, originalnog koncepta koji na jedinstven način objedinjuje edukaciju, iskustvo i strast prema čokoladi. Danas je riječ o stabilnom i prepoznatom projektu koji iz godine u godinu privlači tisuće posjetitelja.

Iza cijele priče stoji spoj kreativne vizije, poslovne dosljednosti i ustrajnosti zahvaljujući kojima je Ružica Božić Cerovac izgradila brend koji nadmašuje okvire klasičnog muzejskog postava.

  • Biti poduzetnica znači često balansirati viziju i realnost; koji je bio najveći poslovni izazov koji si morala prevladati i što si iz njega naučila?

Biti poduzetnica za mene zaista znači stalno balansirati između vizije i realnosti. Vizija je ono što te pokreće, ali realnost je ono što te prizemljuje i tjera da postavljaš prava pitanja. Najveći poslovni izazov bio je prijelaz iz ideje u održiv sustav – trenutak kad Muzej čokolade više nije bio “projekt iz ljubavi”, nego organizam koji mora živjeti svaki dan, plaćati troškove, isplaćivati plaće i stalno opravdavati svoje postojanje na tržištu.

Meni se taj trenutak dogodio vrlo brzo nakon otvaranja muzeja jer je nakon svega tri mjeseca postojanja uslijedila COVID kriza i lockdown. U toj fazi sam shvatila da romantika poduzetništva brzo nestane ako iza nje ne stoje struktura, planiranje i financijska disciplina. Naučila sam donositi odluke i kad nisu ugodne te prihvatiti da ne možeš svima ugoditi. To je bila velika škola odgovornosti i zrelosti.

  • Kada naiđu ozbiljni problemi ili prepreke, kako im pristupaš? Možeš li odmah analitički pristupiti rješavanju ili je ponekad teško izbjeći emotivni aspekt?

Kad naiđu ozbiljni problemi, moj prvi impuls je emotivan jer je projekt osoban – u njega je utkano puno mene. No iskustvo me naučilo da emocija ne smije voditi odluku. Danas si dam kratko vrijeme da “proživim” frustraciju ili strah, a onda sjednem i racionaliziram situaciju. Doslovno razdvajam: što su činjenice, što su pretpostavke, a što strahovi. Taj alat sam naučila na tečaju mindfulnessa i promijenio mi je život, pola problema već izgubi na težini kada ih osvijestimo. Ipak, ne mislim da treba bježati od emocija – one su često signal da nam je do nečega jako stalo. Bitno je samo da zadnju riječ ima analiza. Rekla bih da sam s vremenom razvila unutarnji prekidač koji me prebaci iz emotivnog u operativni mod.

  • Kako si znala da se vrijedi boriti za muzej čak i u trenucima kad je sve bilo neizvjesno?

Boriti se za muzej u neizvjesnim trenucima bilo je lakše jer sam imala jasne dokaze da ideja ima smisla. Reakcije ljudi na samu pomisao muzeja čokolade bile su nevjerojatne – osmijeh, znatiželja, uzbuđenje. Čokolada je univerzalni jezik radosti. Osim toga, vjerovala sam u edukativnu vrijednost priče o čokoladi, njezinoj povijesti i procesu nastanka. Nije to samo slatki proizvod, nego cijeli svijet znanja. U trenucima sumnje vraćala sam se na pitanje: bi li meni bilo žao da sam odustala? Odgovor je uvijek bio – da. A kad znaš da bi žaljenje bilo veće od rizika, onda je odluka jasna.

  • Koji dio vođenja muzeja te je najviše iscrpio, a koji ti je i dalje najveći izvor zadovoljstva?

U vođenju muzeja najviše iscrpljuje kontinuirana odgovornost i operativne sitnice koje se nikad ne vide izvana. Administracija, organizacija, koordinacija ljudi, nepredvidive situacije – to je dio koji troši energiju jer nema pauze. Ipak, najveći izvor zadovoljstva za mene su edukacije i radionica Sweet Escape. To su trenuci kad direktno radim s ljudima i pokazujem im da rad s čokoladom nije bauk, nego vještina koja se može naučiti. Posebno me veseli kad netko dođe s dozom straha, a ode pun samopouzdanja i inspiracije. Općenito u poduzetništvu najviše volim fleksibilnost – mogućnost da stvaram upravo u onom segmentu koji me u tom trenutku najviše veseli, bilo da je to razvoj sadržaja, edukacija ili osmišljavanje novih iskustava.

  • Kad danas gledaš unatrag, što je bilo podcijenjeno u planiranju muzeja, a pokazalo se ključnim za opstanak?

U planiranju sam podcijenila koliko je svakodnevna operativa zahtjevna. Lako je napraviti koncept, ali pravi test je ponavljati kvalitetu iz dana u dan. Također sam podcijenila koliko je važna standardizacija procesa – kad stvari ovise samo o tvojoj osobnoj energiji, sustav je krhak. Ključnim se pokazalo ulaganje u tim i jasne procedure. Entuzijazam je divan, ali nije sustav. Sustav je ono što omogućuje opstanak i rast.

  • Što bi poručila nekome tko želi iznijeti svoju ideju iz entuzijazma i pretvoriti je u nešto opipljivo i uspješno, baš kao što si to učinila s Muzejom čokolade?

Nekome tko želi pretvoriti ideju u stvarnost rekla bih: kreni, ali pametno. Testiraj ideju u manjem opsegu, razgovaraj s ljudima, slušaj povratne informacije. Nemoj se zaljubiti u svoju ideju do te mjere da ignoriraš realnost. Ali isto tako nemoj odustati na prvi znak otpora. Svaka ideja prolazi fazu sumnje. Bitno je razlikovati objektivne prepreke od prolaznih strahova. I prihvatiti da uspjeh nije ravna linija nego niz prilagodbi.

  • Kako danas mjeriš vlastiti uspjeh, što ti je važnije nego prije 5 ili 10 godina?

Danas uspjeh mjerim održivošću, smislom i osobnom ravnotežom. Prije 5–10 godina možda bih gledala isključivo rast, brojke i vanjske pokazatelje. Danas mi je važnije da projekt ima stabilne temelje, da tim može normalno funkcionirati i da ja mogu disati. Uspjeh je kad posao ne “pojede” život nego ga nadopunjuje. Također mi je važno da ono što radimo ima vrijednost za ljude – edukativnu, emocionalnu ili inspirativnu.

  • Što ti je trenutno najveći izazov, bez obzira na sve što je već postignuto?

Moj najveći trenutni izazov je održati svježinu i relevantnost. Ljudi danas brzo konzumiraju sadržaj i stalno traže novo iskustvo. To znači stalno promišljati kako unaprijediti ponudu, a da pritom ne izgubiš identitet. Inovacija bez svrhe nema smisla, ali stagnacija je još opasnija. Uz to, izazov je i osobno – ostati motiviran, kreativan i znati delegirati. Nakon što nešto izgradiš, pravi posao tek počinje: održati to živim, autentičnim i vrijednim posjeta iz godine u godinu. To je maraton, ali i privilegija.

 

Više o Jolie Boxu Vol. 3 pronađite ovdje.

Više o proizvodima koji se nalaze u trećem Jolie Boxu pronađite ovdje.

Hvala svim ženama  s kojima smo razgovarali, ali i ženama koje su podržale lansiranje Boxa i koje nas također svojim djelovanjem svakodnevno inspiriraju.

Jolie AtelierRužica Božić Cerovac: "Vizija je ono što te pokreće, ali realnost je...

Facebook

100,860FanovaLajkaj