U Sjevernu Makedoniju odletjeli smo letom Croatia Airlinesa s kojim ste za samo sat i pol u glavnom gradu države koja je službeno promijenila ime za vrijeme našeg boravka. Ime se možda promijenilo, no sve drugo ostaje isto – Sjeverna Makedonija je zemlja fenomenalnih i dragih ljudi, prekrasne prirode, vrhunske gastronomije i cijena koje su prihvatljive za svaki džep.
Po slijetanju u Skoplje, zaputili smo se u centar grada, gdje smo odsjeli u hotelu Park Hotel & Spa koji je smješten tik uz nacionalni nogometni stadion i s pogledom na rijeku Vardar. Radi se o moderno uređenom hotelu s 5 zvjezdica od kojeg vam ne treba puno do centra grada. Prostrani apartmani s bogato opremljenim minibarom pomogli su da se brzo aklimatiziramo, okrijepimo i krenemo u obilazak grada.
Skoplje je moderan grad i prava europska prijestolnica. Ono što ga razlikuje od Zagreba, a po čemu je sličan primjerice Budimpešti, Pragu, Ljubljani i Beogradu (ako u obzir uzmem samo „susjedne“ gradove), je vezanost uz rijeku. Moćna arhitektura, maštovito osvjetljeni mostovi, ulični svirači, kafići uz rijeku… Ako planirate put u Sjevernu Makedoniju s ciljem da obiđete većinu zemlje, za Skoplje si svakako ostavite minimalno 2 dana. Mi smo se zadržali jednu večer pa smo uspjeli vidjeti samo uži centar grada – Trg Makedonije i veliki spomenik Aleksandru Makedonskom… vodič nas je upoznao s posljedicama potresa 1963. godine nakon kojeg je grad obnovljen, pa je dosta spomenika i arhitekture koju ćete naći na trgu zapravo nedavno izgrađeno. Spomenik Aleksandru Makedonskom posebno je impozantan tijekom večeri kada je osvijetljen sa svih strana i dominira trgom kao što je nekada dominirao gotovo cijelim poznatim svijetom.
Nakon večere u odličnom restoranu hotela u kojem smo odsjeli, zaspao sam umoran od puta i zadovoljan nakon prvog dana u Sjevernoj Makedoniji – mislima na Ohridu o kojem sam čuo sve najbolje i kojem sam se izuzetno veselio, a na koji smo se zaputili ujutro poslije doručka. Malo ću se vratiti na večeru koja je bila fenomenalna – prvi put sam probao makedonske specijalitete poput janjeće drob sarme, turli tave i selskog mesa… Gastronomija je jak adut u turističkoj ponudi Sjeverne Makedonije pa je uživanje u vrhunskoj i cijenama prihvatljivoj hrani jedan od glavnih motiva za posjet zemlji. Jedan od glavnih – no nikako jedini.
Put od Skoplja do Ohrida trajao je oko 2 sata s jednim kratkim stajanjem od 15 minuta tijekom kojeg smo na jednom od odmorišta probali tradicionalne makedonske mekike s jogurtom koja nas je, uz neizbježnu kafu, konačno razbudila pa smo postali svjesni gdje smo i što nam je činiti. Nakon kratke i ne baš ugodne vožnje kroz brda (mekike i jogurt u želucu nikako nisu dobra kombinacija sa serpentinama), konačno smo stigli na Ohrid… i imali smo što vidjeti. Budući da nas je dočekalo sunčano i za zimu iznimno toplo vrijeme, odmah smo se zaputili na šetnicu s koje se pruža odličan pogled na Ohridski grad i golemo jezero kraj kojega imate dojam kao da ste na moru. Iako ste usred Sjeverne Makedonije – kontinentalne zemlje – imate dojam da ste u nekoj ljetnoj morskoj oazi gdje vrijeme uopće ne teče dok ispijate piće i gledate bijele planinske vrhove koji okružuju jezero. Čim sam ugledao Ohrid, znao sam da ću se sigurno vratiti tijekom ljeta kada ću se moći i okupati u jezeru.
Ljubazni domaćini brzo su nas poveli na Ohridsku tvrđavu koja se nadvija nad jezerom i s koje se pruža fascinantan pogled i na grad i na jezero. Ohridsko jezero je podijeljeno između Makedonije i Albanije, pa ćete s tvrđave vidjeti i planinske vrhove u susjednoj zemlji. Na putu do tvrđave prošli smo kraj Antičkog teatra koji je savršen za kulturne manifestacije i koncerte – domaćini su nam ispričali da je prije nekoliko godina u njemu nastupio veliki José Carreras. Put do tvrđave prolazi dijelom grada koji je na brdu pa me je uistinu iznenadilo kada se pred nama u dolini odjednom pojavila impozantna antička građevina, koja nam svjedoči o višetisućljetnoj tradiciji civiliziranog življenja u Ohridu i Sjevernoj Makedoniji. Najviša točka grada Ohrida je Samuilova tvrđava koju lokalno stanovništvo naziva Ohridsko Kale, a koja je izgrađena na mjestu starije tvrđave iz 4. st. prije Krista koju je vjerojatno izgradio Filip II. Makedonski. I na tvrđavi i s tvrđave ćete vjerojatno napraviti svoje najbolje fotografije grada i jezera, pa se na njoj zadržite što duže možete. A kada se jednom odlučite spustiti na jezero, proći ćete kraj nekoliko atraktivnih i pamtljivih sakralnih građevina – ponajprije mislim na Crkvu svetog Klementa Ohridskog i Crkvu svete Sofije koje su standardni dio svih turističkih vodiča i putopisne literature o Sjevernoj Makedoniji. Spust s tvrđave prema jezeru osobno mi je najljepša uspomena na Ohrid – u vašoj neposrednoj blizini su fotogenične građevine koje su pravo kulturno blago i uz koje morate zastati da ih iz blizine proučite, pod vama je golemo vodeno prostranstvo koje kao da ide u beskraj, a na rubu tog beskraja, na mjestu do kojeg vam pogled seže, dižu se snijegom prekriveni planinski vrhunci s kojih mjesto na kojem se trenutno nalazite vjerojatno izgleda jednako čarobno. Nakon spuštanja i kratke šetnje uz jezero u kojoj smo naišli na brojne ribare i ribarske brodove, prošli smo kroz još jedan stari dio grada u kojem se nalaze prepoznatljive tradicionalne ohridske kuće – jedna od njih je toliko tipična da su svi lampioni u gradu zapravo njezine male replike. Potom smo se kratko odmorili, večerali i krenuli u ohridsku noć.
Nakon Ohrida je na red došao Bitolj ili Bitola, kako drugi najveći sjevernomakedonski grad nazivaju domaćini. Radi se o šarmantnom gradiću u kojem ćete se najbolje osjećati dok šetate šetalištem u ulici „Shirok Sokak“ . Najpoznatija je to ulica u gradu na čijem se kraju nalazi Sat kula – jedan od simbola grada. Popili smo kafu u jednom od prepunih kafića u kojima vam treba puno strpljenja ili sreće da biste došli do stola. Sjeli smo i uživali pogledu na stanovnike Bitolja koji sunčana nedjeljna poslijepodneva koriste za druženje na otvorenom, baš kao i mi u Zagrebu. Ako ste ljubitelj povijesti, svakako posjetite Gradski muzej u kojem je poseban dio posvećen osnivaču moderne turske države – Mustafi Kemalu Ataturku – koji je u više navrata boravio u ovom gradu za koji je posebno vezan.
Za kraj boravka u Sjevernom Makedoniji ostalo je nešto vremena za posvetiti važnom dijelu gastronomije ove prekrasne zemlje – vinu. Tijekom putovanja sam u restoranima i kafićima uglavnom pio Pili autohtona makedonska vina – Vranac, Prokupac, Kadarka od crvenih vina i Rizling, Žilavka i Župljanka od bijelih vina. Otišli smo u posjet najmlađoj vinariji u Sjevernoj Makedoniji – Stobi vinariji – gdje smo imali degustaciju odličnih vina (cijene po butelji su od 3 do 9 eura, i to u restoranu!) i obilazak modernog pogona tijekom kojeg smo se upoznali s primjenama najsuvremenije tehnologije u vinarstvu. Tamo smo i večerali prije odlaska u hotel u blizini grada Negotina, gdje smo otišli u noćni provod.
Nakon doručka posjetili smo još jednu vinariju – Winery Queen Maria – koja spada u najstarije u Sjevernoj Makedoniji. Obišli smo veliko imanje na kojem se grade i smještajni kapaciteti i bazen koji će pretvoriti cijeli kompleks u privlačno turističko odredište. Potom smo se vratili natrag u Skopje gdje smo s predstavnicima i partnerima iz Timeless Macedonia ručali u Gradskoj kavani na Trgu Makedonije. Slijedio je odlazak na aerodrom i povratak u Zagreb. Zanimljivost za kraj – Iz Sjeverne Makedonije odletjeli smo posljednjim letom za Zagreb pod starim imenom. Jutro nakon što smo se vratili, puni uspomena i pozitivne energije, table na granicama počele su se mijenjati…
Autor: Matej Čepl
