Čitajte svaki utorak kolumnu Jednostavno ja u kojoj će vam naša kolumnistica Ivka Knežević otvorena srca i bez zadrške pisati “jednostavno” o životu. Pratite je na blogu i na Facebooku.
Primjećujem sve češće ljude isfrustrirane navalom pozitive i New age duhovnjaštva. Razumijem njihovu zasićenost. Svega previše, dovodi do nagona gađenja i povraćanja. Proučavam ove stvari, uživam u njima i smatram ih ogromnim blagom. Koje zasigurno dovodi do ljepšeg, boljeg i ugodnijeg života. No, života, rekoh. I opušteno, rekoh.
Zašto dosta ljudi još uvijek okreće očima na bombardiranja pozitivom? Jer se prešla mjera.
Duhovnost i emocionalno silovanje nemaju puno istinske veze jedno s drugim. Pojavljuju se „life coachevi“, upravo ispali iz majčine utrobe, prosvijetljeni nakon odgledana dva videa o pozitivnom razmišljanju. Iskaču njihove glave s ekrana, koji god da upališ. Slijedi, prati, promijeni život nakon što mi gurneš par stotina eura u ruke… Naravno da su ljudi isfrustrirani. Sjedi čovjek kod kuće, slomljene kralježnice, ostao bez posla. Iskoči mu kao iz paštete tek punoljetno, s dvije dlačice brade obraslo kozle i viče: „Zamišljaj sastavljenu kralježnicu, zamišljaj posao iz snova. Ako ti ne stigne za dva dana, kriv je tvoj ego, jer ga nisi ubio. Ne vraćam novac nazad!“ Odsijecite mi glavu, ako čovjek ne dobije i infarkt nakon ovoga.
Nemam ništa protiv mladih ljudi voljnih znanja. Niti starih. I prenošenja znanja. No, osjeti se kada vas netko silovito uvjerava u nešto u što ni sam ne vjeruje. A postoji razlika kada sami uočite težinu nečega. I to će vam blago, prirodno učiniti dobro. Čitam već nekoliko mjeseci retke jednog mladog dečka. Oduševljena sam. Toliko mudrosti, kvalitete, duše i spontanosti u svakoj napisanoj riječi. No, taj dečko nikome ne stavlja svoj izraz u grlo. On teče, ljudi ga sami primijete. I osjećaju se dobro nakon toga. S druge strane, prisilno slušam njegovog vršnjaka. „Taj i taj učenjak je Bog, samo on nosi apsolutnu istinu. Svatko tko ne slijedi njegovo učenje je niškoristi. Hoću mislima privući jahtu, vilu, bazen, mlažnjak.“ Ne smiješ niti progovoriti nešto, da ga usmjeriš iz ludila u koje se uvaljao. Ma kakvi. Šuti, on zna bolje od tebe! I ako se ne slažeš s njim, poklapa ljutito slušalicu. Sinko moj, privuci ti sebi sve to, ali samo će ista budala ležati na toj jahti. Ništa se promijeniti neće.
Eto ga, progovorio moj ego. Nisam ga ubila, očito. Pobogu, ljudi ego znači ja. Ubiti ego znači ubiti sebe. Ego se ne ubija! Ego se drži pod kontrolom. S njim se rugaš kada te priječi da budeš sretan. A često to radi. „Nemoj ići na plažu, debela si.“ Onda ga izvičeš: „Ti ostani doma ako se osjećaš debelim, a ja idem na plažu.“ Nekad se ego želi svađati bez razloga. Nabaciva ti misli koje nemaju veze s vezom. Pa napraviš dernek, povrijediš nekoga ili sebe bez razloga. Tu se ego drži pod kontrolom. No, što kada te netko iz*ebe sedamsto puta zaredom? Hoćeš ubit’ ego? Ne, pozvat ćeš ga lijepo neka ispruži srednji prst i vikne: „Ooooodjebi!“ Ego se ne ubija, s egom se održava odnos. Najbolji za tebe i sve oko tebe.
Onda još nešto. Kažeš: „Osjećam se tužno.“ „Ne! Ne tako! Ne smiješ se osjećati tužno! Ne tako! Misli pozitivno.“ Ne smiješ se osjećati tužno, bijesno, razočarano? Nikada? Iako se osjećaš tako? Ljudi moji, ne postoji taj duhovnjak ili „life coach“ na svijetu koji se s vremena na vrijeme ne osjeti tužno. Mrvicu. Makar dvije minute. I onda te netko siluje kako je tvoj osjećaj neprirodan pa se još i kriviš jer si tužan. Ne, od*ebi to! Ljudi koji nisu površni u ovome, ljudi koji istinski znaju reći će ti kako je tuga, baš poput sreće, prirodan osjećaj. Reći će ti da se isplačeš i pustiš tugu da odradi svoje. Jer su emocije čistači psihičkog svijeta. I čine nam dobro. Da, pogotovo one koje smo nazvali negativnima. Samo, nećete ostajati u tuzi sto godina. Sutradan već zaboravite na to i idete dalje. Dakle, emocije se ne negiraju, one se kratko prožive i idete dalje.
A pozitivno mišljenje je vjera u pozitivan ishod. Sve to imate prirodno u sebi. No, nije vam lako u današnje vrijeme. Do pola života vas je netko silovao crnjacima, tragedijama i gurao u negativu. Sada vas hrpa novonastalih motivatora pokušava u jedan dan dovesti do prosvjetljenja koje ni sami nisu škicnuli. I normalno je da ste isfrustrirani. Današnje vrijeme je puno i prepuno korisnih informacija s ovog područja. I to smatram blagom. Nemojte biti isfrustrirani jer ste tu gdje jeste. Svi smo jednako vrijedni. I svi ćemo jednom sigurno i sretno stići doma. I svi imamo SVOJ put. Slušajte sebe, pratite svoj osjećaj. Živite život sada, najpotpunije što možete. Prodišite duboko svaki puta kada se osjetite da niste dobro. Birajte sve više u svom životu osjećaj povjerenja u čudo života. Bez straha. Bez presinga. Sigurni ste, voljeni ste, vrijedite. I na pravom ste putu. Prihvaćajte samo ono što vam nosi dobar osjećaj.
