Svake nedjelje čitajte kolumnu Tipkovnicom razlivene misli naše kolumnistice Andree Tintor koju pratite i na blogu Razlivena Tinta, kao i na Facebooku i Instagramu.
Postoje periodi života kad se sve obaveze i rokove skupe u jedan mjesec. I baš taj mjesec prijateljica i ja odlučimo da je vrijeme da se vratimo u formu izlazaka jer što ti je život ako nije hod po rubu između joge i džin tonika?
Generacija milenijalaca opisana je kao “Netflix & chill” generacija koja će radije ostati na kauču pod dekicom nego vikend provesti u zadimljenom kafiću.
Do prošlog tjedna nisam znala kad sam zadnji put izašla, no svaki put kad izađem taj izlazak pretvori se u show program da se podsjetim zašto sam prestala izlazit ili barem zašto pomno biram mjesta i događaje zbog kojih izlazim.
Vrijeme radnje: prošla subota, mjesto radnje: Vintage Industrial, povod izlaska: tribute Guns’n’Roses bend.
Ako biram dan izlaska onda je to radije petak da se do ponedjeljka dovedem u red, ako biram mjesto onda je to lokal u kojem mogu doći u pidžami, a kožna haljina je vrhunac ženske uređenosti. Manje je često više. Povodi izlazaka su najčešće svirke jer su moja prirodna staništa u društvu bajkera dok mi nepoznata pijana žena cigaretom pali majicu ili suptilno prolijeva pivo po nogama.
Na samom ulasku u bilo koji lokal nakon deset navečer prvo što se može primijetiti je da je broj muškaraca znatno veći od žena koje su izašle tu večer, dob je sasvim nebitna. Žena jednostavno nedostaje. One koje su izašle su ili u društvu partnera ili same, a ako izađu same muškarci pretpostavljaju da traže seks za jednu noć. Jer što žena radi sama u ovom patrijarhalnom društvu, sigurno se ne želi zabaviti i opustiti od obaveza!?
Ako žene izlaze same nakon dvadeset i neke to je muškarcima idealan povod za ljigave ulete. Pišem “ljigave” jer sam se nebrojeno puta uvjerila kako u društvu više ne postoji taktičnost ni zavođenje. Uleti su se sveli na “Oš šta popit?” uz neizostavan udarac šake po šanku da se zna tko je tu muško i “Cure, vama je sigurno dosadno. Mogu vam se pridružit?”. Odgovor je uvijek kolutanje očima na ovakvu kreativnost da smo mi žene prozvane hladnokrvnim kujama. A ako je to jedino sredstvo za obranu od frajera – podržavam.
S druge strane, postoje i žene koje ne zanima je li tip zauzet, oženjen, ima djecu, ona je zabrijala da je on “njen” i ona ide u pohod. Ona ide u pohod na frajere iz benda koji su svirali prije pola sata jer su tipovi zgodni, vjerojatno eksponirani i super materijal za pohvalu na sljedećoj kavi. Ipak, to je znatno rjeđi slučaj nego kod suprotnog spola jer su se uvjerili da su oni osvajači.
Primjerice, izrazito niski muškarci. Njima je misija osvajanje svake žene više od metar sedamdeset, a njihova samouvjerenost u toj namjeri nema kraja jer u horizontalnom položaju njima visina nije bitna. I od te samodopadnosti stvorio se mit kako žene ne vole niske muškarce (ipak, znam nekoliko izuzetaka), dok je istina da žene u izlascima ne vole očajne dosadnjakoviće.
I kad se takvih skupi desetak, jedan od konobara sa smiješkom zaključi: “Nije ni vama ženama lako!”, a kad čuješ takav zaključak od suprotnog spola zapitaš se postoje li ženski izlasci nakon dvadesete bez predumišljaja da osoba u izlasku nakon ponoći sigurno nešto traži. Nitko sa sigurnošću ne zna što je to, ali sigurno uključuje suprotan spol. Ili su žene u kasnim dvadesetima, tridesetima itd. jednostavno očajne i raspuštene.
Kad se skupi nekoliko ženskih mozgova u bilo kojoj životnoj dobi njihova misija za tu večer je prvo pretresti aktualne teme od ljubavnih jada do poslovnih, a nakon druge čaše alkohola kad stres malo popusti i žena se opusti na red dođu teme seksa i muškaraca. I očekuju da u ženskom izlasku na tome stane jer je to – ženski izlazak koji je pošteno zakoračio u sferu mitova.
Stvarnost izgleda tako da većina slobodnih žena ima tog jednog muškarca kojem posvećuje svu svoju umnu snagu jer je to bivši, ili poslovni partner s kojim se zalomilo, ili prijatelj koji je nakon deset godina odlučio izjaviti ljubav, ili onaj jedan s kojim je moglo biti sve, a nije bilo ništa…
U tim jednadžbama nema mjesta za još jednog tipa koji će nam oduzimati životnu energiju nad promišljanjem “što bi bilo, kad bi bilo”.
Sljedeći put kad vidite dvije ili više žena na jednom mjestu s čašom alkohola u ruci, zapamtite da u tom slučaju vrijedi onaj poznati izlizani i opjevani klišej: Girls just want to have fun!
