Čitajte kolumnu Tipkovnicom razlivene misli naše kolumnistice Andree Tintor koju pratite i na blogu Razlivena Tinta, kao i na Facebooku i Instagramu.
Sretan Crni petak svima koji slave. Prijateljice dijelim na one koje su okorjele šopingholičarke i nema im pomoći, Asos štuju kao boga, i one koje se opiru kupovini i konzumerizmu pa onda otpuste patent na novčaniku trošeći na svoju mačku.
Moj slučaj spada u onu sivu zonu u kojoj izlazim iz bilo kojeg dućana kad vidim onaj red za svlačionice dug do prve blagajne, grozim se online kupovine, i drugu krajnost – redovito štivo su katalozi obližnjih supermarketa da bacim oko što je ovaj vikend na repertoaru da mi ne treba, a miriše na sir s tartufima.
U suštini, svatko ima te neke svoje grijehe na koje voli trošiti… Ipak, postoji ono nešto što me poprilično fasciniralo ovih dana, a to je da nije mogla proći jedna kava da se oko mene ne pretražuju online trgovine i pikira baš onaj komad koji ćeš kupiti na popustu, pa kad stigne zapitati se gdje ti je pamet bila.
Navodno je Ivo Andrić rekao da se čovjek najbolje upoznaje kad ga se promatra kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno. I sjetila sam se svih onih lokalnih feštica kad bi se dijelile srdele i grah, a masa navali kao da nisu jeli mjesec dana. One gladne u većini slučajeva je bilo sram uopće stati u takav red.
Ovo definitivno nije kolumna „ostavimo se kupovine, pronađimo dobro u sebi i drugima, okrenimo se dubljem smislu života“, ovo je više opservacija (češće) ženskog pomračenja uma kad se ispred očiju krenu vrtjeti postotci popusta, a mi krenemo izmišljati što nam sve (ne) treba, što si objektivno ne možemo priuštiti, ali vuče nas… Vuče nas kao loša odluka kad na kraju izlaska odlučiš da bi ti baš dobro sjela još jedna tekila, iako ne možeš stajati na nogama.
Jednako je i s onom šljokičastom haljinom koja bi se odlično uklopila u novogodišnji stajling, i kad odlučiš smršavjeti četiri kile. U međuvremenu će doći blagdani, +2 kilograma na vagi, izgledaš kao disko kugla u toj haljini, plačeš kao kišna godina i šalješ sve u vražju mater zašto ti nisu rekli da si debela. Nisi debela, samo voliš impulzivnu kupovinu.
…što zapravo cijeli ovaj dan i jest – testiranje koliko blesave, impulzivne i skupe odluke možemo donijeti kad nas ponese plaća koja je sjela, popusti sa svih strana i kraj tjedna. Nedaobog da je neki rođendan danas u pitanju jer se onda slobodno može proglasiti bankrot.
Razmišljam u dva smjera: prvi je onaj čekaju li se popusti u kojima ćeš zapravo potrošiti više nego što planiraš, a drugi je upravo to kolektivno ludilo koje nam polako dolazi, ususret ‘koka-kola’ Božiću, kad se nameće da ako materijalno nisi potkovan, ako dom ne šljašti, ne vrijediš.
Počinjem sve više vjerovati da se ovakve dane treba promatrati kao sociološke fenomene kad se tako strašno trudimo preuzeti nečije tuđe, usudila bih se napisati negativne, navike koje se sastoje od razularene mase koja ispred marketa čeka Sveti Snižendan kako bi se mogla potući oko piletine. Ako ne znaš za veliki dolazak svjetskog brenda u Srbiju i ljudi koji dolaze vlakom te čekaju ‘pedopet’ ispred Linde za parče pileta, ne znaš što propuštaš od crtica iz opće kulture.
Jednako je i s ove strane granice, jedino su ljudi malo finiji. Točnije, prisvojio se taj pojam ‘Europljana’, a u buticima se bijele majice redovito ukrašavaju puderom svih nijansi i interijer nakrcan odjećom izgleda kao malo luksuzniji svinjac… Dijagnoza je postavljena.
Zaključujem da Crni petak JE dan za metak, u čelo, metaforički. I čašu vina na afterwork partyju, čisto da se osjeti ta doza amerikanizacije za kojom toliko žudimo. Samo za taj, Seks i grad osjećaj.
