Nakon što je svoju prvu samostalnu modnu reviju 2015. godine održala u Preporodnoj palači Narodnog doma na Opatovini, Aleksandra Dojčinović se svojom petom revijom ponovno vraća na Gornji grad.
Dizajnerica koja je svojim revijama do sada udahnula novi život nekim zagrebačkim nepravedno zapostavljenim lokacijama, novu će kolekciju predstaviti u Atelijeru Meštrović, danas muzeju sa stalnom izložbom radova Ivana Meštrovića, a nekoć kući u kojoj je ovaj naš najveći kipar svih vremena živio i stvarao.
Pročišćena estetika Ivana Meštrovića savršeno odgovara onome što Aleksandra Dojčinović promovira u modi u posljednjih jedanaest godina, koliko službeno djeluje na domaćoj modnoj sceni, a njezin su trud i potrebu da se svojim djelovanjem oduži, kako rodnom gradu, tako i velikanu hrvatske umjetnosti, prepoznali i Meštrovićevi nasljednici, snaha Rumjana i sin dr. Mate Meštrović, kojem će ovaj društveni događaj nesumnjivo evocirati uspomene na vrijeme kada je Atelijer bio i dom njegova oca, ali i okupljalište hrvatske umjetničke i kulturne elite.
Uoči skorašnje revije, porazgovarali smo s dizajnericom koja već godinama plijeni pažnju svojom kreativnošću i poduzetničkim duhom, što nam je otkrila, saznajte u nastavku…
Bliži nam se tvoja peta samostalna revija, što nas očekuje?
Meštrovićev atelijer u jednom novom svjetlu. Razmišljam ovih dana često što bi slavni kipar rekao na ovaj moj projekt, ali s obzirom da je bio kozmopolit, čovjek širokih vidika i velikog društva, nekako sam sigurna da bi bio sretan što smo njegovom domu udahnuli novi život. Bit će to lijepa večer s modernom kolekcijom za iduću jesen i zimu, a koju sam zamislila kao vrlo lepršavu, s puno pastelnih boja i s nekim novim nijansama koje će sigurno ostaviti dojam. Sve počinje u restoranu Dubravkin put iz kojega Opelovim limuzinama krećemo put Gornjeg grada. Nakon revije kustosi će uzvanike provesti domom slavnog kipara. Trudit ćemo se da se zaista osjećaju kao kod kuće, za kraj večeri Gastro Globus počastit će nas finim delicijama.
Hoće li i ovaj put kolekciju pratiti i cipele koje su nas oduševile u prethodnim sezonama?
Sigurna sam da će baš one i ovaj put plijeniti pozornost. Čizme koje sam pripremila su zaista prekrasne, s divnim uzorcima i u veselim bojama.
Naviknula si nas na fantastične lokacije revija. Koliko je teško pronaći novu lokaciju za reviju? I što je presudilo za izbor Atelijera Meštrović?
Teško je jer prostor, uz ljepotu, uvijek mora ispuniti još niz drugih kriterija da bismo rekli ‘imamo lokaciju’. Ovaj put presudila je i činjenica da je to njegov dom i kuća u kojoj je stvarao. Ima nešto zaista čarobno na tom mjestu, u svim tim skulpturama koje, u kojima kada ih dotakneš zaista možeš osjetiti Meštrovića i njegovu veliku energiju i karizmu. Fascinantan mi je njegov život, i rad i uspjeh i željela bih ovom prilikom nekim novim klincima pokazati neke nove uzore, podsjetiti ih na nešto naše što je priznato iznad svega u cijelom svijetu.
Utječu li aktualni modni trendovi na tvoje stvaralaštvo ili imaš neki svoj određeni pravac bez obzira na to što se događa na globalnoj sceni?
Svi mi danas, htjeli ne htjeli, razmišljamo globalnim mozgom i stvaramo na sličan način. Kada stvaram, i ja razmišljam globalno, imam pred očima uvijek širu sliku od one koju bih imala da razmišljam isključivo kao umjetnik. Moje su kolekcije uvijek dovoljno posebne da se u njima žene osjećaju jedinstvene i dovoljno komercijalne da se univerzalno sviđaju mnogima. To nije bilo lako postići, ali s godinama sam naučila maziti i paziti svoj talent, ne rasipati ga na beznačajne projekte i on mi to danas vraća idejama.
Imaš li svoje favorite u svakoj kolekciji? I koliko se često ti favoriti poklapaju s onim što klijentice na kraju najviše vole?
Imam favorite, ali oni nikada ne postanu best selleri (smijeh). Valjda je to zato što smo mi umjetnici svi pomalo luckasti i živimo i stvaramo neki svoj svijet pa su onda i favoriti nešto drugačiji od onih koje bira većina.
Kad se događa onaj najteži dio posla, uoči ili iza revije?
Ništa mi nije teško jer sam se odavno pomirila s činjenicom da život nije lak. Moram priznati da mi je od tada sve postalo nekako ljepše. Puno je obaveza i prije i nakon revije, danas smo primjerice osmišljavali novu kampanju za Limonu, službeno piće revije. Tako je tijekom cijele godine, jer čim završi jedan projekt kreću pripreme za drugi. Navikla sam tako funkcionirati, tvrtka je živi organizam i da bi bio kao sat, odmor moraš svesti na minimum, što naravno ne znači da se ne stignem odmarati. S godinama su se stvari u tvrtki posložile na način da svatko ima svoje zadatke i uz dobru organizaciju ne manjka ni vremena za opuštanje.
I za kraj, da moraš izabrati samo tri riječi za opisati nadolazeću kolekciju, koje bi to bile?
Rekla bih da je svježa, opuštena i snažna.
