Riječanka Paola Vukelić otkriva tajne uspješnog event managementa: “Vjerujem da treba biti čovjek i da na temelju toga gradimo zajednicu koja je zdrava”

Popričali smo sa svestranom poduzetnicom i kreativkom Paolom Vukelić o njenim počecima i poslovnom putu

Poduzetnica Paola Vukelić je svestrana Riječanka iza koje stoje brojni projekti i ostvareni rezultati, a ona za sebe kaže da je radoholičarka koju motiviraju rad i napredak.

Već od rane dobi otkrila je svoj talent i kreativu u plesu sudjelujući na brojnim natjecanjima, seminarima i edukacijama, a s vremenom je imala i priliku sudjelovati kao prateća plesačica zvijezdama hrvatske glazbene scene poput Severine, Tonyja Cetinskog i Colonije.

Njeno svestrano iskustvo motiviralo ju je da se okuša u poduzetničkim vodama pa je danas osnivačica i vlasnica plesnog i fitness studija Trinity&co. te marketinške i event management agencije Momenta. 

Sve to navelo nas je na intervju s Paolom u kojem otkriva gdje pronalazi radoholičarsku motivaciju, što ju pokreće te koje su tajne uspješnog event managementa.

  • Jesi li oduvijek znala da se želiš baviti plesom? Opiši nam svoje početke. 

Je li ples otkrio mene ili sam ja otkrila ples, to ne mogu reći, ali znam da me prve uspomene vežu uz plesanje bilo gdje i bilo kad. Mama me upisala na treninge i stvorio se jedan odnos i ljubav koja traje i dan danas, i za koji sam sigurna da neće nikad prestat postojat.

Kroz odrastanje, ples je bio dio moje svakodnevnice. Voljela sam ići na treninge i učiti, a onda kada bi i gubila motivaciju mama je bila ta koja me gurnula ili ohrabrila u nekim teškim situacijama gdje sam mislila da nešto ne mogu ili da mi se eto, “pubertetski“ ne ide na treninge. 

Imala sam jednu posebnu/predivnu okolnost, a to je da sam bila okružena nekolicinom plesača koje su plesu pristupale na način kao i ja i koje su htjele više učiti, više raditi, više trenirati.

Od tjedne aktivnosti, ples je postao dio svakog mog ljeta, putovali smo na kampove po Europi, pratili radionice gdje se održavaju, printale viamichelin karte i vozili se do nekih lokacija ponekad i  više od 12 sati, samo da bi došli na class od primjerice Briana Friedmana. 

  • Kada je ljubav prema plesu prerasla u posao? Koliko je odvojiv posao općenito od ljubavi prema onome što radiš i kako to strukturirati kroz svakodnevnicu? Koliko vremena posvećuješ edukaciji?

Ljubav je postala i posao  kad sam navršila 18 godina. Pred sam kraj srednje škole i  imala sam svoju prvu veliku turneju sa Severinom, zatim Colonia, Tony Cetinski i TopStars projekt, a paralelno uz to se svake godine se odlazilo na brojna natjecanja po Hrvatskoj i Europi. U ulozi trenera i koreografa sam danas već 15 godina. S vremenom mi je uloga edukatora postala jako jasna i definirana i imala sam “trenutak“ dok sam stajala u dvorani na jednom satu i skužila da sam to ja, da je učenje moj “poziv“ i da volim stvarati, educirati i otkrivati nove pokrete. 

Kod mene je jako tanka granica između ljubavi i posla kada je ples u pitanju. Iako me uvijek veseli i ispunjava, rad na studiu ima i one momente koji su isključivo “poslovni”. Tu je najviše posla sa ljudima i administracijom, briga o financijama, računima i ostalim elementima poslovanja. 

Naravno, ima trenutaka kada me nešto toliko frustrira da bi pustila sve i kada preispitujem svaku svoju odluku i smisao svega. Nisu česti, ali se dogode, naravno. U tim trenucima izvrtim film unazad i vidim od kud je sve krenulo, što smo sve ostvarili i koliko je napredovalo od svojih početaka. 

Princip i interesi edukacija su mi se kroz godine mijenjali. Popis classeva i kampova na kojima sa bila i koreografe od kojih sam učila je zaista dugačak i to je jedna od stvari na koju sam baš jako ponosna, jer sam uspjela “uhvatiti“ sve one od kojih sam u svojoj sobi sa 15 godina učila korake preko Youtube videa. U to vrijeme nije bilo društvenih mreža i morao si sjedit za kompjuterom  i provoditi sate da nađeš plesne videe ili termine nekih radionica na koje bi se okupile i išle. 

Uz plesnu edukaciju, obzirom na to da je sport dio svakodnevnice uz koju sam odrasla kod kuće, uvijek sam išla u teretanu ili na neke grupne programe treninga,  te sam sa 25. godina, nakon završenog fakulteta upisala Fitnes Učilište za trenera grupnih programa. Tom edukacijom sam si dodatno popunila znanje i vještine koje mogu koristiti u radu. Danas je moja edukacija usmjerena na gotovo svakodnevno istraživanje trendova iz sfere fitness, disanja, plesa i psihologije.  A što se tiče “druge“ strane edukacije, evo me u potrazi za doktorskim programom. Jako volim učiti i svake godine si “poklonim” neki oblik edukacije. 

  • Uspješno vodiš plesni i fitness studio Trinity&co. te imaš vlastitu agenciju za organizaciju događanja – kako i sama uspiješ ostati organizirana? Koje su vještine koje svaki poduzetnik mora imati? 

Studio Trinity&co.  je nastao kao priprema za Momentu, nije bilo planirano ali se tako posložilo.

Nakon odrađenih turneja i brojnih suradnji, shvatila da sam mi se jako sviđa taj cijeli koncept i rad iza zastora, ponekad i više nego bit na pozornici. Htjela sam biti dio event industrije, a znala sam da znam plesati i stvarati koreografije i da mi je to prvi korak prema nekom većem cilju i želji koju sam imala.

Par godina nakon, pokazalo se da je plan bio uspješan i da smo postali suradnici brojnim klijentima, a ja sam kroz te suradnje zatim širila svoje znanje i vještine, učila na greškama, pratila rad i tražila načine na koje ću oblikovati našu uslugu i proizvode. Cijelu priču je usporila i privremeno zaustavila pandemija, vratili smo se nazad na klimavim nogama, ali sa daleko jasnije definiranom vizijom.

Danas je studio mjesto gdje stvaramo i njegujemo zajednicu, gdje smo usmjereni na kvalitetu rada, pravilan pokret i kontinuitet rada uz ograničen broj polaznika. Momenta je prošle godine nastala kao produkt rebrandinga koji je odradila agencija Fabula, a potreba se pojavila nakon što sam napokon skupila hrabrosti i ponovno riskirati.

Danas ta dva područja djeluju i zasebno i povezano, ovisno o tipu angažmana i posla. Pazim na količinu posla i projekata koje radimo te mi je to ključni faktor za uspješnu organizaciju svakodnevnica i zadataka. Zbog tipa posla nam se datumi pune i rezerviraju i do 8 mjeseci ranije, te već tada krenem sa planiranjem i osmišljavanjem zadataka kako bi stvorila ugodnu radnu atmosferu i pravovremeno isporuku projekta koji imamo. 

Kao osoba sam poprilično introvertna i “nikad mi ništa nije dovoljno dobro“, u prijevodu teška sam sama sebi i svima oko sebe, pa me te “osobne” borbe bacaju iz tračnica ponekad.

Prije je to bilo puno češće, ipak kroz godine onda sazriješ i počneš gledat stvari na drugi način i imaš alate koje si kroz godine naučio te neke probleme mogu riješiti u duplo kraćem roku nego prije. Kroz godine rada stvoriš si neki svoj krug suradnika i poznanika na koje možeš računati, imaš iskustvo i nešto deblju kožu nego na početku i meni je osobno to najznačajnija vještina koju u ovom trenutku imam.

Vjerujem da prije svega treba biti čovjek i da na temelju toga gradimo zajednicu koja je zdrava.

  • Kroz godine tvoj poslovni put evoluira i napreduje. Zadaješ li određene ciljeve na početku godine? Jesi li vizionar ili kockice slažeš po putu? Koliko je teško, ili lako, istaknuti se poslovno u lokalnoj zajednici – postoji li podrška ili napredak funkcionira po principu ‘testa vremena i ustrajnosti’? 

Da, svake godine si zapisujem neke ciljeve i želje koje želim ostvariti. Znam smjer u kojem želim raditi, što ili s kime bi voljela surađivati i koji broj projekata ili klijenata želim stvoriti. Ipak, okolnosti se uvijek mijenjaju i na neke stvari ne možemo utjecat direktno, tako da je moć improvizacije u datom trenutku jako bitna.

Osobno volim “raditi u tišini“. Vrlo često niti ne dijelim što sve radimo, ili ne stignem ili jednostavno uživam u trenutku dok se to događa, stoga bi prema osobnom iskustvu rekla da je napredak rezultat testa vremena i ustrajnosti. Mnoge projekte nisam ostvarila onda kada sam to priželjkivala, ali eto par godina kasnije ih mogu realizirati i dio su moje svakodnevnice.

Sigurna sam da me upravo taj sportski pristup i odgoj kroz mladost naučio da nisi uvijek jedini i prvi i da uvijek ima nekoga tko je bolji i sposobniji i da će rezultati doći trudom, radom i odricanjem.  

  • Opiši nam svoju dnevnu ili tjednu rutinu. Imaš li određene navike kojih se obavezno pridržavaš kroz dan? Kako provodiš slobodno vrijeme? 

Zbog specifičnosti posla nemam isti svaki dan, niti iste rutine i navike. Ovisno o sezoni kroz godinu, ima dana kad sam slobodna ostat radit od doma ili biti samo u uredu, a zatim ima mjeseci kada vrijeme provodim samo u autu i studiu.

Dan započinjem šetnjom sa psom, odrađujem “jutarnju smjenu“ u uredu i/ili na sastancima/terenu, zatim slijedi popodnevni odmor od nekoliko sati gdje sam ponovno u šetnji i pripremam ručak. Nakon 17:00 sam u studiu te mi je dan gotovo najčešće oko 22:00. Od nekih navika koje provodim, bez obzira na tempo i količinu posla su odlazak na pilates, trčanje i kuhanje. To su moja tri ključna faktora da se osjećam dobro i mirno.

Svoje slobodno vrijeme se trudim provoditi bez obveza i punog rasporeda zadataka. Učim se ugasit mobitel i ne otvarati laptop.  Ponekad je to kauč i Netflix, druženje s prijateljima i obitelji ili trening.

  • Što te inspirira i motivira? Postoje li određene knjige ili glazba koji te pokreću? Tko ti je najveća podrška?

Kao i u svemu, tako i u poslu, trudim se napredovati, rasti i biti bolja verzija sebe. Inspiraciju najčešće pronalazim u želji da budem bolja, osvještenija i sretnija. Motivira me mir i stabilnost, fer odnosi sa kolegama i partnerima, kvalitetan rad i radna okolina, zajedništvo i pozitivna energija. 

Najveća podrška su definitivno moji roditelj. Također, tu je bliski krug ljudi oko mene koji samnom ovo sve prolazi već dugi niz godina, moj dečko,  prijateljice iz vrtića i srednje škole, nekadašnje polaznice koje su danas moja desna ruka u studiu i u Momenti. Moj mali krug velikih ljudi 🙂 

  • Što bi poručila svima koji se žele baviti plesom, ali i poduzetništvom, posebno organizacijom evenata?

Svi smo različiti, ali trud i rad uvijek pronađu svoj put. Ostat skroman i raditi na sebi, nitko nije nezamjenjiv i napredak se neće dogoditi osim ako mu se ne posvetimo.

Učiti od drugih, pitati za pomoć, raditi stvari sa dobrom namjerom i ne biti zavidan. Nikad neznaš šta je netko drugi prošao da ostvari nešto, ili što prolazi u tom trenutku. Biti čovjek na prvom mjestu nikad neće “izać” iz mode. 

CelebuzzRiječanka Paola Vukelić otkriva tajne uspješnog event managementa: "Vjerujem da treba biti...

Facebook

99,687FanovaLajkaj