Vjerujemo da mnogi od vas Domenicu uglavnom povezuju uz vesele i lepršave pjesme koje idealno odgovaraju njenom optimističnom karakteru, a nedavno nas je ugodno iznenadila novim izdanjem koje predstavlja određeni odmak od glazbenog izričaja na koji nas je naviknula. “Pravo lice” tako nam je otkrilo Domenicu koja ima senzibilitet i snagu za iznijeti kompleksne i emotivne pjesme u kojima će se mnoge žene prepoznati, a ujedno nam pokazalo da u budućnosti od nje možemo očekivati neočekivano! Autorica pjesme Mia Dimšić koju uz Domenicu veže i dugogodišnje blisko prijateljstvo, savršeno je pogodila bit u stihovima koji govore o ženi čije je povjerenje izigrano i pjesmi koja je već pronašla svoj put do srca publike.
Niti jedan intervju ove simpatične Dalmatinke ne može proći bez spominjanja zagrebačke Arene koja na red dolazi tek za nekoliko godina, ali iza nje je nedavni nastup u Areni Stožice koji je oduševio slovensku publiku. Ne samo da je pjevački izazvala riječi hvale, već je zablistala u srebrenom Arileo kombinezonu s resicama koji nam je dao naslutiti da jedva čekamo vidjeti nova modna izdanja koja će donijeti novi nastupi.
Nova pjesma i nastup u Areni Stožice bio nam je povod da porazgovaramo s Domenicom i saznamo nešto više o njenom pjevačkom smjeru i ambicijama, velikim i malim nastupima te božićnim tradicijama koje jedva čeka na svom otoku.
-
Tvoja posljednja pjesma Pravo lice donosi jednu novu Domenicu koju još nismo imali prilike vidjeti, koliko ti je legao takav izrazito emotivni stil pjesme?
Nekako sam po prirodi uvijek birala ‘veselu’ stranu, čak i kad se radilo o odabiru pjesmama. Shvatila sam da na koncertima nemam pjesmu koja bi poslužila kao predah – nešto što unese drugačiju energiju u cijeli nastup.
Možda sam upravo sada došla u životno razdoblje u kojem mi je takav tip pjesme došao prirodno i moram priznati da sam ga priželjkivala. Ponekad ti se u glazbi, baš kao i u životu, otvore nove dimenzije, a mislim da je ovo bio pravi trenutak za tako nešto.
-
Autorica pjesme je Mia Dimšić, tvoja bliska prijateljica. Je li Mia uspjela prepoznati tvoj senzibilitet i možemo li u budućnosti očekivati još zajedničkih glazbenih projekata?
Ne mogu bit sretnija i zahvalnija što mi je Mia napisala pjesmu. Mislim da je uspjela pogoditi točno ono što sam htjela, što nije ni čudno, jer se jako dobro poznajemo. Od samog početka smo isticale želju za suradnjom, iako sam mislila da će to biti prije duet, ali ova pjesma me rasplakala na prvo slušanje. Nekako je pogodila moj senzibilitet, a opet napravila tako jednu jaku žensku baladu u kojoj se svi mogu pronaći.
Što se tiče budućnosti, sigurno ćemo ponovno surađivati. Mia je izuzetno talentirana, a s njom je raditi pravo zadovoljstvo – uvijek sve ide s lakoćom. Veselim se nekim budućim projektima…
-
Pravo lice govori o ženi čije je povjerenje izigrano, jesi li doživjela takve situacije u životu? Koliko se možeš poistovjetiti s pjesmom?
Ne postoji osoba koja barem jednom u životu nije doživjela izigrano povjerenje. Srećom, ja sam osoba koja te situacije proživi intenzivno, ali i brzo ostavi iza sebe. Smatram da nas takva iskustva oblikuju, i uvijek ih pokušavam gledati kao lekciju. Pjesma poput “Pravo lice” može posebno rezonirati jer podsjeća na osjećaj razočaranja, ali i na unutarnju snagu koja nas tjera da krenemo dalje, tako da se apsolutno mogu poistovjetiti s pjesmom.
Ljudi koji te svjesno povrijede ili izigraju, najčešće svojim postupcima govore više o sebi nego o tebi. Za mene je ključ u tome da ne nosim teret prošlosti sa sobom – fokusiram se na ono što mogu kontrolirati i na sve gledam pozitivno.
-
Iza tebe je nastup u slovenskoj Areni Stožice: kako bi usporedila manje i intimnije nastupe s ovim većima ispred tisuće i tisuće ljudi?
Nastupi u manjim, intimnijim prostorima i veliki koncerti poput onih u Arenama imaju potpuno različitu energiju, ali svaki ima svoju čar. Na manjim nastupima osjećaš svaki pogled publike – ta povezanost je gotovo opipljiva i daje posebnu toplinu. S druge strane, velika pozornica poput one u Areni Stožice donosi nevjerojatan adrenalin. Gledati more ljudi ispred sebe i osjetiti kako svi pjevaju uglas tvoje pjesme je osjećaj koji je teško opisati riječima. To je ogromna odgovornost, ali i privilegija. U oba slučaja trudim se dati sve od sebe i stvoriti trenutke koje će publika dugo pamtiti. Bez obzira na veličinu prostora, za mene je najvažnije da emocija dopre do svakoga u publici.
-
Ipak moramo spomenuti i zagrebačku Arenu, i mada je još rano, možeš li nam otkriti barem jedan detalj za koji si sigurna da će biti dio tvog nastupa; bilo da je riječ o pjesmi, outfitu, koreografiji, nekom produkcijskom detalju…?
Cijeli koncept je baziran na to da pjevamo pjesme koje još nisu ni napisane, s gostima koji vjerojatno još ni ne znaju da će pjevati (jer vjerojatno nisu ni započeli svoje karijere). Kad na taj način gledam, preuzbudljivo je što zapravo ništa ne postoji i sve je trenutno u nekoj mašti. Zahvalna sam ljudima koji su podržali tu moju ideju kupnjom karte, pa čak i šest godina prije Arene.
-
Budući da nam se bliži Nova godina, reci nam kako bi opisala godinu iza sebe? Ali zanima nas i što priželjkuješ u sljedećoj godini?
Godina iza mene bila je puna izazova, predivnih trenutaka i velikih lekcija. Osjećam da sam ove godine puno naučila o sebi, o ljudima oko mene i o tome koliko je važno cijeniti sadašnji trenutak.
Profesionalno i osobno – godina rasta i zahvalnosti.
Što se tiče nove godine želim da bude ispunjena zdravljem, ljubavlju i inspiracijom i naravno novim izazovima koji će me gurati naprijed. Sve ostalo će se posložiti samo od sebe.
View this post on Instagram
-
Za kraj, pitat ćemo te još samo koja je tvoja najdraža božićna pjesma, ali i koju božićnu tradiciju jedva čekaš?
Obožavam sve u ovom božićnom periodu, pogotovo slušati božićne pjesme koje odmah stvore toplinu oko srca. Malo je neobično što ću istaknuti svoju pjesmu, ali ‘Medenjak’, koju mi je napisala moja najbolja prijateljica Hana, definitivno je u samom vrhu. To je pjesma koju svake godine pustim kad doma okitim bor.
Inače, jedva čekam doći kući na otok za blagdane – na Badnjak kititi bor, jesti bakine pršurate (fritule), izgrliti rođake i povesti većinu vrimena doma u pidžami u maratonu Harry Pottera kojeg tradicionalno gledamo za blagdane.
Taj osjećaj doma, zajedništva i ljubavi nešto je što mi Božić čini najljepšim dijelom godine.
