Na prvu zvuči nelogično: kako može biti lakše prekinuti dugogodišnju vezu nego odnos koji nikad nije službeno ni započeo? Pa nema zajedničkog stana, nema ‘statusa’, nema planova na papiru, upoznavanja s roditeljima, zajedničke duge povijesti. Ipak, u stvarnosti mnogi ljudi svjedoče upravo suprotnom – o čemu se stalno sve više priča na društvenim mrežama.
Prekid ozbiljne veze boli snažno, ali jasno. Kraj situationshipa, tog sivog područja između ‘nešto je’ i ‘ništa nije’, često je emocionalno iscrpljujući, dugotrajan i puno je teži za procesuirati. A s ovom situacijom se danas suočavaju toliki ljudi svijeta, pa smo se odlučili pozabaviti ovim fenomenom i zapitati se – u čemu je zapravo stvar, zašto nedorečeni statusi toliko bole?
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Psihologija neizvjesnosti
U dugoj vezi, koliko god bolna bila, postoji struktura. Postoji priča, postoji povijest, postoji priznanje da je nešto postojalo i da sada završava. Tuga ima okvir. Ima početak, vrhunac i s vremenom kraj. Okolina prepoznaje taj gubitak, a i mi sami sebi dajemo dopuštenje da tugujemo. Zatvaranje, koliko god bolno, ipak je moguće. Situationship to ne nudi.
Situationship je odnos bez definicije, ali s intenzivnim emocijama. Bez obaveze, ali s očekivanjima. Bez budućnosti, ali s nadom. Upravo ta kognitivna i emocionalna kontradikcija čini ga tako iscrpljujućim. Mozak ne voli nejasnoće, one ga drže u stanju stalne pripravnosti. Svaka poruka, svaki izostanak poruke, svaki mali znak pažnje ili ignoriranja postaje dokaz nečega što pokušavamo protumačiti. I tako ulazimo u beskonačni krug analiziranja.
Za razliku od veze, situationship rijetko ima jasan kraj. On se ne prekida, on se raspline. I to je jedan od najtežih oblika gubitka jer nema ceremonije završetka. Nema ‘ovo više ne postoji’. Postoji samo tišina, udaljavanje, ghosting ili polagano nestajanje. A tamo gdje nema jasnog kraja, mozak stalno ostavlja prostor za ‘što ako’.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Udar na samopouzdanje
U situationshipu ljudi često počnu preispitivati vlastitu vrijednost. Ne zato što su ‘slabi’, nego zato što odnos ne nudi potvrdu. Kada netko ne bira i ne komunicira jasno, lako je povjerovati da je problem u nama. Počinju pitanja: ‘Jesam li tražila previše?’, ‘Jesam li bila previše emotivna?’, ‘Da sam se manje javljala, bi li ostao?’ Ova unutarnja ispitivanja polako pomiču fokus s ponašanja druge osobe na našu navodnu manjkavost.
Situationshipi su posebno destruktivni jer često aktiviraju trauma-bonding dinamiku: povremenu pažnju, povremenu bliskost i puno praznine između. Taj nepravilan ritam stvara ovisnost i to ne o osobi, nego o povremenom osjećaju povezanosti. I što je taj osjećaj rjeđi, to ga više idealiziramo. To nije ljubav, nego psihološka reakcija na nestabilnost.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Još jedan razlog zašto su situationshipi toliko teški za prekinuti jest taj što često nikad nismo ni dobili priliku biti u odnosu kakav želimo. Ne tugujemo samo osobu, nego i potencijal. Verziju odnosa koja je mogla postojati, ali nikad nije dobila šansu. A gubitak nečega što se nikad nije ostvarilo često boli jače od gubitka nečega stvarnog.
Za razliku od duge veze, gdje nakon prekida barem znamo na čemu smo, situationship ostavlja osjećaj emocionalne dezorijentacije. Kao da nemamo pravo na tugu jer ništa službeno nije bilo, a istovremeno osjećamo duboki gubitak. Taj raskorak između onoga što osjećamo i onoga što mislimo da smijemo osjećati dodatno produbljuje bol.
Ne moramo se dokazivati – iako imamo tu potrebu
Najopasniji aspekt situationshipa je to što nas može naučiti pogrešnoj lekciji: da se moramo dokazivati da bismo bili izabrani. Da je ljubav nešto što treba zaslužiti strpljenjem, šutnjom ili prilagođavanjem. A to polako nagriza vjeru u vlastitu vrijednost i normalizira emocionalni minimum.
Prekid duge veze boli jer nešto što je dugo i postojano postojalo završava. Prekid situationshipa boli jer nikad ništa nije ni počelo, a mi smo se svejedno emotivno dali nekoj osobi. I upravo zato je važno osvijestiti: težina prekida ne govori o tome koliko je odnos bio stvaran ili dugotrajan, nego koliko je bio emocionalno nejasan i nabijen.
I ako postoji jedan zdravi zaključak, onda je to ovaj: odnosi koji nas stalno drže u sumnji, čekanju i preispitivanju nisu komplicirani, oni su emocionalno neodrživi. Jasnoća možda boli u trenutku, ali dugoročno štiti samopouzdanje, granice i vjeru u sebe. I zato ove godine čim nanjušimo da ulazimo u situationship izlazimo iz tog odnosa!
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
