Čitajte svaki utorak kolumnu Jednostavno ja u kojoj će vam naša kolumnistica Ivka Knežević otvorena srca i bez zadrške pisati “jednostavno” o životu. Pratite je na blogu i na Facebooku.
Opće su poznate izjave o neimaštini, visokim životnim troškovima, “rastezanju od prvog do prvog u mjesecu”… Svatko je primijetio kako, kad porastu primanja, odjednom porastu i troškovi. To je sasvim normalno. Stoga jer smo potrošačko društvo, novac nije toliko “mrtav” koliko ga smatramo “mrtvim”. Novac cirkulira, kreće se, razmjenjuje. Dakle, u tom smislu novac je “živ”.
Prolazimo kroz škole učeći visoko zahtjevne matematičke radnje koje nam najčešće nikad u životu ne zatrebaju dok na primjer, nismo proveli niti jednog nastavnog sata učeći o osobnim financijama. Ova je tema zahtjevna, no pokušat ću iznijeti neke osnovne osobne spoznaje temeljene bilo na vlastitom iskustvu, bilo na promatranju tuđih iskustava.
Prije svega, temeljno je kako živimo u doba ekstremno potrošačkog mentaliteta. To je neminovno osvijestiti. Uglavnom, toga nismo svjesni. Pokušajte promatrati, koliko nesvjesno kupujete. Ne kažem kako uvijek morate kupiti samo ono što vam treba. Trebate ponekad kupiti i ono što vam se sviđa, bez obzira koliko bilo neracionalno. To je “dijete” u vama koje morate ponekad odvesti na ružičasto-šljokičasti sladoled i potrošiti pokoju totalno neracionalnu kunu. No, ponekad, ne znači svaki dan. Nadalje, pokušajte zbrojiti koliko novaca mjesečno potrošite na “sitnice”, koje vam niti ne trebaju i kupujete ih misleći kako one uopće ne koštaju. Zbrojite mjesečnu svotu sitnica i pogledajte iznos. Najčešće ispadne kako nije sitnica.
Nadalje, postoji kupovanje zbog “emocionalne gladi”. Dosta puta kupujete jer ste neraspoloženi pa će vas još jedna jakna iste boje i oblika sasvim lijepo usrećiti na puno poslijepodne. Sutradan ćete opet nešto morati kupiti jer ste se probudili “emocionalno gladni”. Shvatite to i ne kupujte za vrijeme buđenja “emocionalne gladi”. Jer vam nijedan proizvod neće utažiti tu “glad” na trajan period.
Još jedna bitna stavka je osvijestiti koliko trošite pokušavajući ostaviti dojam, odnosno svidjeti se, kupujući samo nazive, odnosno etikete modnih brendova. Ako vam je to vezano uz posao, svakako ćete poraditi na tome, ali bez pretjerivanja. Uživate li u tome, go for it! Međutim, ako se pokušavate svidjeti, ne znam kome, a nije vam vezano uz karijeru ili uopće ne uživate u, primjerice modi, onda ipak malo razmislite što to ustvari sebi radite. Trošite vrijeme, jedinu nepovratnu valutu života, zarađujući novac koji ćete potrošiti zbog izjave XY osobe: “On/ona kupuje u Zari (Armaniju, nebitno).” Nije li to pomalo suludo?
U čitavom tekstu ste primijetili kako ćete, vezano uz lekcije o osobnim financijama, morati biti, sami sebi “roditelj”. Trgovci koriste marketing. Postoje hrpe istraživanja koje se bave proučavanjem mirisa, glazbe, sugestija, kojima ćete podsvjesno ući u dućan. Ako ste trgovac, iskoristite to, jer marketing je bitna, ako ne i najbitnija stavka u prodaji današnjice. No, ako ste kupac, ipak malo porazmislite kupujete li svjesno ili nesvjesno.
Za kraj, novac ima i duhovnu dimenziju. Pa svakako obratite pozornost i na istu. Siromaštvo je i stanje duha. Otud i činjenica zašto vam se ponekad čini kako ljudi s manje primanja imaju više. Dakle, novac je bitan, no nije primarna stavka. Stoga, budite zadovoljni i sretni, koliko god to možete. Novac će vam olakašati život, no neće vas usrećiti. S novcem postupajte kao s djetetom. Volite ga, no postavite mu/si granice.
