Martina Krajinović Gülsün: “Uspjeh nije novac. Uspjeh je znati iskoristiti novac koji si zaradio i potrošiti ga na stvari koje te usrećuju”

Martina Krajinović Gülsün jedna je od onih žena s nevjerojatno zaraznom energijom koju je lako poželjeti u svojoj blizini. Osnivačica Kallos Beauty akademije u sklopu koje održava edukacije diljem Hrvatske, ali i cijele regije, vlasnica Kallos salona i istoimenog beauty brenda, Martina je izrazito direktna i iskrena u svojoj komunikaciji. I to sve uz dozu humora.

• Jesi li se ikada susrela s burnoutom?

Odmah ću preformulirati pitanje jer mislim da želite pitati “KOLIKO puta sam se susrela s burnoutom?”. Ne znam tko se sjeća one stare Psihomodo Popa “…vidim kako dolazi on, moj treći živčani slooom…”.

Šalu na stranu, burnout je jedno stvarno stresno i nezahvalno stanje s kojim sam se susrela nekoliko puta. I bez obzira na to što sam svake godine zrelija i iskusnija, pogotovo kada se radi o poslu, nekako nisam uspjela izbjeći te zamke kada se radi o preopterećenju, i fizičkom, a pogotovo psihičkom.

Jednom godišnje, najčešće na kraju godine, kod mene redovito dolazi do zasićenja. Do te točke da više nisam u stanju donositi dobre poslovne odluke. To je vrijeme kada sam apsolutno neproduktivna i osjećam se potpuno prazno, kao da više nikada neću imati inspiracije i ideje za neki novi projekt. Zatim pustim nekoliko tjedana, posvetim se obitelji, kuhanju, druženjima, mentalnom odmoru i nekako stvari opet sjednu na svoje.  

Prošlo ljeto mi se dogodilo da me majka priroda ipak malo ozbiljnije uzdrmala te sam doživjela tihi moždani udar. Na sreću, bez posljedica, ali dovoljno da se ove godine ipak osjećam malo pametnije. I nekako mi se čini da sam usporila. Ili sam naučila preskočiti sve ono što mi u poslu ne koristi i nema potrebe da se time zamaram. Vidjet ćemo… Duga je godina. Svakako sam se presložila!

• Problemi su neizostavan dio poslovnog puta, izazovi se javljaju skoro pa svakodnevno… Kako pristupaš rješavanju problema?

Evo danas razmišljam koliko je mi je bio super dan. Ali, iskustvo me naučilo da će sutra već od jutra biti kaos. Odjednom će se stvoriti barem tri situacije koje će me izbiti iz cipela i koje će se na sekundu činiti nerješive. Ali samo na sekundu. Osoba sam koja ne dramatizira i kod mene uvijek postoji rješenje. Najčešće je vrlo jednostavno. Samo si treba dopustiti da udahnemo kada nas savladaju problemi. Minuta mirne, hladne glave i nevjerojatno kako se problem riješi. Ili pustiti da se “ohladi” preko noći – čudo je kako nam se percepcija do jutra promijeni. 

Ako ste ambiciozni i nemate mira, onda su vam problemi svakodnevica, ali ne u negativnom smislu. Problem je tu da iz njega nešto naučiš. Da ga riješiš. I onda gledaš kako se penješ na next level. Kao neka igrica. 

Bitno je da čovjek ne odustane. Bitno je da si priznamo zaslugu za rješenja i uspjeh koji ostvarujemo. Tako gradimo karakter i samopouzdanje. Onda vam nisu potrebni drugi da bi se vi osjećali dobro, onda ste dovoljno jaki da ste sami sebi najbolji kritičar, ali i podrška. 

• Možeš li sebe usporediti sada i na početku svog poduzetničkog puta? U čemu je najveća razlika? Što bi rekla da je ostalo isto?

Znači, definitivno sam “čvršća i stabilnija” u svakom smislu, i fizičkom i mentalnom.

Vjerojatno primjećujete da je kod mene humor vrlo bitan. Mislim da bi to stavila kao veliku razliku, onda i sada. Sada si dopuštam neku neozbiljnost. Sada mi je jasnije da ne treba sve u životu shvaćati toliko smrtno ozbiljno. Na nekim svojim počecima bilo mi je jako bitno da sam uvijek top profesionalna (to je svakako važno i dan danas), ali sam puno opuštenija.

Svakako mislim da je iskustvo imalo veliku ulogu u tome. Ali još jedna, možda i NAJVAŽNIJA stvar u svemu je TEAM ljudi s kojima radim i koji me okružuju. Mogu reći da su moji zaposlenici glavni razlog što ja mogu biti mirnija i slobodnija nego prije. Povjerenje i način na koji radimo definitivno olakšava moj život.

Na počecima se trudiš svakome svidjeti. Trudiš se svakome ugoditi. Toliko se trudiš da te to vrlo često i pregazi. Ali, nakon nekog vremena, naučiš kako posao funkcionira. Danas ne moram sve sama. Puno više vjerujem i prepuštam posao svojim suradnicima. Danas sam puno svjesnija toga da moj uspjeh nisam samo ja i da zbog uspjeha svake osobe oko mene mi svi skupa rastemo. Znanje i uspjeh se množe ako se dijele. I to je najveća istina. A možeš ju istinski shvatiti tek kada si u glavi zrela osoba i nemaš komplekse koje možda imaš kada si mlad.

Jedino što je ostalo isto kao i prvog dana – ja želim i moram biti najbolja u tome što radim. Inače, nema smisla, gubljenje vremena. Netko će reći da je to ambicioznost. Ja tvrdim, to je sportski duh. Odgojio me sport, a u sportu moraš dati sve od sebe. I moraš pobijediti. Možda ne druge, ali definitivno sebe. Živio rukomet i sve one godine treniranja, mislim da je taj period života jako utjecao na moj karakter!

• Što bi izdvojila kao najbolju stvar kod poduzetništva? Zbog čega vrijedi sav trud?

Vrlo jednostavno – sam svoj boss – apsolutna sloboda. Ako si pametan, onda ćeš poduzetništvo iskoristiti tako da postaneš najsretnija osoba. Nikada mi nije bilo teško raditi od jutra do mraka. Radim kada svi spavaju. Radim kada ljudi idu na skijanja i odmore. Ali isto tako, ako jedan utorak odlučim da neću raditi, imam tu slobodu.

Mislim da nam je lockdown pokazao što nam je svima najdragocjenije – sloboda. I to u svakom smislu. Činjenica da sama određujem što i kada radim daje neprocjenjivo zadovoljstvo i želju za konstantnim radom i rastom. Meni je to jedna od najboljih stvari u poduzetništvu. I raznolikost. I istraživanje. Jer nema kalupa. Nema granica. Samo sebe možeš kriviti za ono loše, ali isto tako, sebi možeš i čestitati za ono dobro.

Da se razumijemo, nismo svi za sve. Neki ljudi nisu za ovakakav život. Nije to sve cvijeće i pjesma. Puno je tu stresa i neizvjesnosti. Ali za nas koji volimo tu napetost i pomalo mazohistički način života – da krećem ispočetka, opet bih ovako. Barem većinu.

• Vode li te u poslu emocije ili se u potpunosti oslanjaš na razum i brojke? Koliko uopće ima mjesta za emocije u vođenju posla?

Poduzetništvo su brojke i slova koje nekada vode u suprotnom smjeru. Ne znam kako bih uopće odgovorila na ovo pitanje jer sam sama sebi nekad kontradiktorna. Voljela bih reći da u businessu nije mjesto emocijama. Cilj je profit i tu se trebamo oslanjati na brojke.

ALI…

Nekada je to jednostavno nemoguće odvojiti. Nekada gledam u brojke koje govore NEEE, a onda gledaš u slova i vidiš osobu. Stvarnog čovjeka, sa svim svojim manama i vrlinama. Pa stavljaš + i -. Pa opet brojke. I onda nekako doneseš odluku temeljenu na nekom “feelingu”. Osobno, ovo je najteži i najzamorniji dio posla. Nisam dobra u tom načinu komunikacije s ljudima. Ja puno tražim, ali mislim da puno i dajem. Volim jasnu i brzu komunikaciju. I tražim maksimalnu posvecenost. Kada netko ne ispuni svoj dio dogovora, često to doživim osobno. I onda me muči onaj “grč u želucu”.

Zapravo, jako sam objektivna, ali to subjektivno proživljavam (smijeh). Bože, koliko mi je uopće teško dati smisleni odgovor na ovo pitanje. Jasno vam je da još uvijek ni ja ne znam. Znam što mislim u teoriji, ali provesti to sve u djelo – malo teže. Ipak, zaposlila sam ljude koji dobro rade svoj posao pa kada se nađemo u teškim odlukama – vrlo rado poslušam tuđi glas razuma.

• Misliš li da se možda neke strane poduzetništva romantiziraju? Kako bi opisala svoj poduzetnički život?

Nema tu romantike, samo logika i dramatika.

U mladim danima imala sam sliku sebe u budućnosti – šefica, u odijelu, nabadam u štiklama do svog ureda, fancy uređenog. Dođem doma, djeca već napisala zadaće, oboje pametni kao da ih je Einstein rodio, četvrtkom odeš na neki after work party…

Onda se trgnem i padnem s kreveta.

Radiš sve. Pogotovo na početku. Ne vidiš ni sunca ni mjeseca. Djecu vidiš kad su već u krevetu. Muža ni tada.  Prijatelje za blagdane. Život ti je posao. Pereš, čistiš, pišeš mailove, naručuješ brzu hranu, ideš po sastancima, držiš edukacije, radiš u salonu, dižeš kredite, gradiš, zapošljavaš radnike pa opet radiš i njihov posao, ne znaš se opustiti jer se bojiš da će sve nestati.

Ovo je slika prvih deset godina…

Ipak, posljednjih nekoliko godina mogu reći da se definitivno malo ‘romantike’ uvuklo u moj poduzetnički  život. Često sam u odijelu. Ured mi je točno kakav sam zamišljala. U štiklama sam rijetko (ali ih i dalje kupujem). Odem na trening. Često kuham. Muža vidim i previše. Imam ljude u salonu. Imam brand. Edukatore. Imam cijeli tim. Ne radim njihov posao. Opuštena sam. 

Pa vidjet ćemo koliko će trajati… To se nikad ne zna. 

• Koje planove imaš s brendom Kallos u budućnosti?

Jedva sam čekala ovo pitanje – NOVA LINIJA! LASH’n’BROW ORIGINAL by KALLOS.

Dobila sam neku novu inspiraciju i poželjela sam kreirati jednu cijelu kolekciju za OBRVE koja će biti predstavljena SVIM ŽENAMA. Jer, zašto držati sve u domeni profesionalnih proizvoda za salone, kada toliko toga možemo ponuditi svim ženama za kućnu upotrebu?

Uskoro ulazimo u retail i ovo će biti ogroman step up za cijeli Kallos brend. Plan je osvojiti žene u Hrvatskoj i regiji te im pokazati da svaka od njih može postati majstor za obrve s našim proizvodima. 

Ne smijem više ništa reći,  čeka me kratko razdoblje stresa dok to sve ne ugleda svjetlo dana, ali krajem proljeća će i meni zasjati sunce. A nadam se i svim ženama kada ugledaju naše proizvode na policama dućana. 

• Što za tebe znači uspjeh?

Život koji trenutno živim. I posao koji mi omogućuje da živim svoje želje. 

Uspjeh nije novac. Uspjeh je znati iskoristiti novac koji si zaradio i potrošiti ga na stvari koje te usrećuju. Na obitelj, putovanja, druženja. 

Uspjeh je imati ljude koji te vole. Ljude s kojima se smiješ. Uspjeh je biti zdrav. 

Danas, uspjeh je biti sretan. 

Evo, uspjeh je ako se barem jedna osoba koja ovo pročita nasmije. I ako barem jedna osoba dobije inspiraciju – ja sretna!

Hvala našim klijentima i partnerima na podršci u ostvarenju projekta; L’Erbolario, Beauty Garden, Kallos, Answear.hr, Jordan, Ghetaldus, Skintegra, lunilou, Tvornica Zdrave hrane, Kiehl’s, Silmari.