Umjetnik, a (ne) zločinac: Što kada su naši idoli kriminalci i seksualni predatori?

Piše: Andrea Tintor, konzultantica za brending i digitalne komunikacije te kolumnistica posvećena temama i fenomenima popularne kulture.

Odrastajući uz popularnu kulturu stvorimo iluziju da je sve poput uzrečice all sunshine and rainbows… Glumci, pjevači, manekenke, nogometaši i svi ostali besmrtni heroji suvremenog doba dobivaju epitete bezgrešnih stvorenja čija aura zrači mirisom šećerne vate.

Posljednje dvije godine svjedočimo globalnom #MeToo pokretu koji je zahvatio sve sfere društva, a ponajviše nekad nedodirljivi Hollywood i moćnike iz sjene industrije. Žrtve nasilja, silovanja i zlostavljanja nakon desetljeća šutnje odlučile su javno progovoriti o ličnostima koja su do jučer smatrana božanstvom. Publika i dalje aktivno važe premisu – umjetnik ili zločinac?

Vikend sam provela gledajući dokumentarni serijal The Defiant Ones o biografijama i uspjesima Dr. Drea i Jimmy Ioveinea. Ne pamtim kada me jedan dokumentarac „izuo iz cipela“ ili izbio mi vilicu iz ruke dok sam jela koliko sam bila uživljena u njihovu priču.

Produkcija – vrhunska, sugovornici koji se pojavljuju – svi, od Brucea Springsteena, Bona Voxa, Gwen Stefani, Eminema, Ice Cuba, Kendricka Lamara, Toma Pettyja… Svatko tko je u popularnoj kulturi netko je u dokumentarcu čime se dodatno naglašava integritet dvojice glazbenih giganata. Osim biografskih detalja, serijal je izvukao video zapise koji su danas neprocjenjivi: Snoop Doggov i Eminemov početak, nerede u Comptonu, Tupacova snimanja u studiju te tuča neposredno prije njegova ubojstva… What a time to be alive za gledanje povijesnog presjeka stvaranja glazbene industrije kakvu danas poznajemo.

Bez obzira na genijalnost dokumentarca, nisam mogla izuzeti trenutak kada je Dr. Dre pred kamerama priznao fizički napad na TV voditeljicu Dee Barnes, s kojom se novčano nagodio izvan suda. Osim tog fizičkog napada, glazbeni mogul priznaje da nije ponosan na svoju prošlost te da je dobar dio nereda u Comptonu potaknut njihovom (N.W.A) umjetnošću i prozivkom policije.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Dr. Dre (@drdre) on

Ponovno se javlja lampica – glazbeni genije suvremenog doba ili zlostavljač žena? U suštini – oboje. Dreova prošlost nema opravdanja, a sadašnjost i budućnost je posvetio humanitarnom radu i vraćanju zajednici da ih odgaja škola, a ne ghetto. Kažu da je ljudski griješiti, priznati pogreške i pokušati društvu vratiti ono što si dobio, jer i traženje oprosta je početak.

Cancel culture – internet greške ne oprašta

U popularnoj kulturi razvija se pojam cancel culture što su slobodnom prijevodu znači pokret publike koja bojkotira umjetnost (glazbu, film, knjige…) pojedinaca koji su prema kolektivu prekršili društveni moralni kodeks koji nigdje nije zapisan.

Kršenje moralnog kodeksa kreće od počinjenja zločina i osude za isti poput Harveyja Weinsteina, optužbi za silovanje poput Romana Polanskog i Kevina Spaceyja, homofobnih tweetova zbog kojih je Kevin Hart otkazao vođenje Oscara, ili drame Taylor Swift vs Kanye West i Tati Westbrook vs James Charles.

Optužbe protiv Woodyja Allena i Romana Polanskog goruća su tema posljednjih desetak dana, a oni i dalje nastavljaju dobivati nagrade za životna djela i aktivno promovirati filmove, pa se nameće pitanje – ima li cancel kultura i publika uopće ikakvu ulogu u dijeljenju pravde u kreativnoj industriji?

Djelomično. Publika ima moć kreiranja zvijezda i jednakom brzom uništavanja karijera, no cancel culture je postao histerični pokret na društvenim mrežama i u medijima koji ne oprašta nijednu krivu riječ izrečenu u javnosti. U jednom trenutku cancel culture je potpuno opravdan, dok u drugom postaje potencijalni marketinški spin da se napakosti konkurenciji u industriji.

Negiranje umjetničke genijalnosti je ljudski pokušaj da svijet oko sebe podijeli na crno ili bijelo, a znamo da takvo što u realnom svijetu ne postoji.

Intervju Kanyea Westa u Lettermanovom showu My Next Guest Needs No Introduction prikazuje mentalno nestabilnu osobu koja samu sebe smatra Mesijom 21. stoljeća. Njegova propovijed sastoji se od uvjeravanja mase kako su muškarci u strahu od #MeToo pokreta, a on će glazbom i tenisicama od tisuću dolara napokon donijeti mir u svijetu. Bez obzira na njegovu ekscentričnu ličnost nitko mu ne može oduzeti glazbeni talent i genijalnost koju ima za stvaranje. Pitanje koje se nameće je – bi li takav čovjek uopće bio u javnosti da nema moć, reputaciju i utjecajnike koji mu čuvaju leđa?

Čovjeku je teško prihvatiti da netko istovremeno može biti genijalan glazbenik, glumac, slikar ili fotograf koji je svojim radom učinio svijet boljim mjestom i pedofil ili silovatelj, koji je oštetio živote bliskih suradnika i njihovih obitelji.

Upravo zbog težine spoznaje negiramo genijalnu umjetnost ili umjetnika, a što je umjetnik bez svoje umjetnosti? Prosječan čovjek bez zvjezdane prašine kojemu je umjetnost hobi.

Umjetnost je neodvojiva od čovjeka koji ju je stvorio, ali on je itekako odvojiv od javnog djelovanja pri počinjenju kaznenog djela kojim je ugrozio drugu osobu.

Što se tiče psovanja, javnih prepirki i prljavog rublja, prijevara, zakulisnih igara, tračeva, drogiranja i alkoholiziranja…

Neka prvi baci kamen onaj tko je bez grijeha, imate sreće što niste javne osobe!

LifestyleKolumneUmjetnik, a (ne) zločinac: Što kada su naši idoli kriminalci i seksualni...

Facebook

99,687FanovaLajkaj