Želite početi trčati, ali ne znate kako? Pitali smo Anu Vladusic

Anu Vladusic navikli smo pratiti u njezinoj prepoznatljivoj glam verziji, koja gotovo obavezno uključuje visoke potpetice. No oni koji je prate malo pažljivije znaju da se odmah iza štikli na listi njezine omiljene obuće nalaze – tenisice za trčanje! Ana je, naime, iskusna trkačica koja ovom sportu posvećuje velik dio svog slobodnog vremena, redovito trenira te iza sebe ima brojne utrke i maratone. Upravo zato odlučili smo je pitati sve ono što zanima svakoga tko već neko vrijeme razmišlja o tome da počne trčati, ali još uvijek ne zna odakle krenuti.

Ana nam je iz vlastitog iskustva otkrila što bi danas savjetovala svakom početniku, ali i zašto je jedna od najvažnijih lekcija koju je naučila upravo ona naizgled kontradiktorna: da ponekad moraš trčati sporije kako bi jednog dana mogao trčati brže.

• Kad bi ti danas netko rekao da želi početi trčati, ali doslovno kreće od nule, što bi mu savjetovala za prvi tjedan?

Jako puno ljudi koji kažu da ne vole trčati zapravo trče pogrešnim tempom. I upravo bih od toga krenula – da se počne lagano, doslovno s noge na nogu. Isto tako, danas se nekako postavila teorija da je sramota dio treninga hodati, a apsolutno nije. Puno je bolje ubaciti hodanje nego krenuti sprintom “pun gas” pa odustati nakon dva trčanja. Cilj na početku nije biti brz, nego stvoriti naviku i uživati u kretanju.

• Koja je najveća greška koju početnici rade – krenu prebrzo, trče predugo, žele odmah previše?

Sve navedeno, haha. Ali najčešća je definitivno to da krenu prebrzo i misle da mogu tako nastaviti samo zato što su jednom uspjeli izdržati. Trčanje je, u neku ruku, i utrka s vlastitim egom. Dok ne shvatimo da nema napretka bez strpljenja i dok se u glavi ne uspijemo izboriti sa zonom 2, vjerojatno neće biti ni nekog većeg progresa. Doslovno najtočnija rečenica ikad je: „Moraš trčati sporo da bi mogao biti brz.“

• Što od opreme stvarno treba za početak, a što je samo „nice to have“? Koliko su, primjerice, dobre tenisice važne?

Dobre tenisice su zaista važne i u njih bih definitivno uložila. Naravno, sve ovisi o stopalu, načinu trčanja i osobnim preferencijama – neki vole mekše tenisice, neki kompaktnije i laganije, ali svakako bih se držala kategorije tenisica namijenjenih trčanju. Savjetovala bih i da ih se isproba u trgovini, a kod veličine bih svakako ostavila malo više prostora za prste, odnosno uzela broj veće. S druge strane, svi obožavamo takozvane brze naočale, no one nipošto nisu nužne, ali super izgledaju.

• Što početnik može očekivati od prvih nekoliko tjedana? Što je normalna upala i umor, a koji su znakovi da treba stati ili usporiti?

Normalna upala je klasični muskulfiber koji će se kod početnika vrlo vjerojatno pojaviti jer tijelo odjednom aktivira i opterećuje mišiće na način na koji nije naviklo. No ako netko krene prenaglo, nakon tjedan ili dva intenzivnih treninga mogu se pojaviti bolovi u koljenima, zglobovima ili potkoljenicama. To je znak da treba stati, odmoriti se i poslušati tijelo, a zatim poraditi i na treningu snage kako bi ključni mišići ojačali i tijelo bilo spremnije za trčanje.

• Koliko je važno raditi nešto osim samog trčanja – trening snage, istezanje, mobilnost, odmor?

Apsolutno sve to je iznimno važno. Trening snage jača mišiće koji sudjeluju u trčanju i na taj način pomaže u prevenciji ozljeda. Mobilnost je također ključna jer puno lakše i kvalitetnije odradimo trening ili utrku, a odmor i san, s kojima se i ja još uvijek borim, neophodni su za oporavak i regeneraciju mišića. Bez toga sve ostalo pada u vodu.

I da ne ispadne da ovo govorim samo iz neke teorije – apsolutno sve dolazi iz mog vlastitog iskustva kroz kondicijske pripreme, treninge trčanja i snage koje mi slaže Kinex tim uz koje napredujem iz dana u dan naočigled.

• Kako ostati motiviran kad prođe početni entuzijazam ili kad imaš osjećaj da ne napreduješ dovoljno brzo?

Disciplina je u trčanju, kao i u svemu ostalom u životu, puno važnija od motivacije. Motivirani smo povremeno, a ako nema discipline, sve vrlo brzo nestaje. Nekad ćeš imati volje, nekad nećeš, ali rutina i disciplina su ono što dugoročno donosi rezultat.

• Kada znaš da si spreman za svoj prvi 5K, 10K ili neku prvu utrku i bi li početnicima preporučila da si što prije postave takav cilj?

Za početak treba uspostaviti neku rutinu trčanja i malo se pronaći u tom sportu, a onda ciljeve postavljati realno i redom. Prvo 5K, pa 10K, pa sve ostalo.

Naravno, svi mi ponekad donosimo impulzivne odluke kada sebi želimo dokazati što sve možemo i ja to uvijek podržavam jer „jednom se živi“. Međutim u takvim situacijama onda ne bih ganjala rezultat, nego bih se fokusirala na to da odradim zacrtanu utrku i uživam u iskustvu. U suprotnom lako može doći do nepotrebnog opterećenja ili ozljede.

• Koliko vremena obično treba da trčanje od nečega što je teško postane nešto u čemu stvarno počneš uživati?

Trčanje je sport koji, u principu, ili voliš ili ne voliš. Mi koji ga volimo uglavnom ga obožavamo. Kad je teško, bolno, naporno, kišno, vruće ili snježno, mi se i dalje s guštom pojavljujemo. Mislim da je najveća stvar pronaći svoj razlog zašto trčiš i ljude s kojima će ti biti lijepo trčati.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by latinoamericana (@anavladusic)

• Što bi preporučila nekome tko kaže: „Ja jednostavno nisam osoba za trčanje“?

Preporučila bih mu da se okrene nečemu što voli i u čemu će uživati. Postoji toliko odličnih sportova uz koje će vjerojatno postići i bolje fizičke rezultate, ako im je to cilj, da nema potrebe patiti se s nečim što im od samog početka ne odgovara. Sport bi, prije svega, trebao biti nešto što nam donosi zadovoljstvo.

• Što bi voljela da je tebi netko rekao kad si tek počinjala trčati?

Da je puno lakše trčati u grupi. Godinama sam trčala sama i nikada nisam prešla 10 kilometara, a onda sam se pridružila adidas Runners Zagreb i preporodila se.

Što se tiče svega ostalog – najgore od svega je što su mi ljudi govorili upravo sve što sam trebala čuti, samo ja tada nisam slušala. I onda sam se, naravno, ozlijedila. Danas sam puno pametnija pa slijepo slušam svoje tijelo i trenera i to se, apsolutno i bez ikakve lažne skromnosti, vidi na rezultatima.