Postoji jedno mjesto u Njemačkoj gdje priroda i legenda dijele isti stol – doslovno. Na svega sat i pol vožnje od francuske granice, duboko u Palatinatskoj šumi (Pfälzerwald), stoji neobična stijena koju mještani zovu Teufelstisch – Đavolji stol. Iako je nastala erozijom prije milijuna godina, legenda kaže da ju je osobno postavio vrag kad mu je trebao odmor usred noći.
Bez obzira vjerujete li u mitove ili geologiju, jedno je sigurno: pogled s ovog mjesta oduzima dah. Između gustih borovih krošnji i mirisa smole, otvara se panoramski vidik na beskrajno zelenilo – a tu negdje, iza svakog zavoja staze, čeka vas i miris svježeg kruha, sira i vina. Jer Palatinat nije samo raj za planinare – to je i raj za gurmane.
Nakon šetnje do vidikovca, svakako se vrijedi spustiti do jednog od obližnjih restorana – posebno do Brauhaus Ehrstein u Hinterweidenthalu, koji nudi najbolji izbor Flammkuchena u okolici. Ovi tanki, hrskavi alsaški specijaliteti peku se u krušnoj peći, a meni se posebno svidio onaj s lokalnim Limburger sirom koji jelu daje puninu i blagu orašastu aromu. No, ono što nipošto ne smijete propustiti je slatka verzija s crème fraîcheom, jabukama, grožđicama i cimetom, koju flambiraju pred vama. Okusom podsjeća na savršenu štrudlu – toplo, mirisno i toliko prefino da bi bilo šteta ne podijeliti ga. Ako putujete u društvu, svakako naručite barem jedan za zajednički desert.
Sir kao vodič kroz krajolik
Nedaleko od bajkovitih formacija, među vinogradima i šumskim proplancima, smjestila se farma Die Meckerei – mjesto gdje se sir ne proizvodi, nego stvara s dušom.
Tu koze slobodno pasu na obroncima, a domaćini proizvode autentične kozje sireve prema starim receptima. Sirevi se poslužuju uz domaći džem od jagoda koji svojom slatkoćom stvara savršen kontrast izraženim, punim okusima kozjeg sira. Na drvenom stolu poslužuju se mladi, polutvrdi i zreli sirevi, često u paru s lokalnim vinom iz Rajna-Palatinata. Miris sijena, čaša rizlinga i komad domaćeg sira – i već imate iskustvo koje govori više od bilo koje luksuzne večere. Upravo to je suština gastro-turizma u Njemačkoj: povratak jednostavnosti, prirodi i tradiciji.
Od legende do okusa – priroda koja hrani
Palatinatska šuma dio je UNESCO biosfernog rezervata, i to s razlogom. Ovdje se sve povezuje – kamen, šuma, mirisi i okusi. Nakon šetnje do Teufelstischa, možete svratiti do lokalnih gostionica i planinskih kuća koje nude jela od domaćih sireva, divljači, kruha pečenog na drva i vina iz okolnih vinograda. U mjestu Dahner Felsenland, koje se proteže duž šumovitih padina, gotovo svaki restoran ima svoju „tajnu“ recepturu za tople sirne juhe, knedle s ljekovitim travama ili rustikalne kobasice. No prava čar dolazi iz jednostavnosti – obrok serviran uz pogled na borove i šumske stijene postaje dio doživljaja, a ne samo obrok.
Gdje se legende piju – i degustiraju
Palatinat je regija u kojoj se čaša vina ne nudi uz jelo, nego uz priču.
Vinarije često surađuju s malim farmama poput Die Meckerei, pa ćete u jednom zalogaju osjetiti lokalni terroir – spoj zemlje, truda i tradicije.
Velik dio vina koja se ovdje proizvode nosi oznaku Bio ili čak Demeter, što govori o dubokoj posvećenosti održivoj poljoprivredi i poštovanju prema zemlji. Ljudi koji žive u okviru biosfernog rezervata Palatinatske šume iznimno su svjesni ravnoteže između prirode i čovjeka – pažljivo biraju metode uzgoja, izbjegavaju kemikalije i stvaraju vina koja odražavaju istinski karakter terroira. Ta predanost osjeti se u svakom gutljaju – čisto, autentično i s potpisom mjesta koje poštuje svoje korijene.
Ono što me posebno dojmilo jest međusobna povezanost svih tih lokalnih proizvođača. Gotovo svaka farma u regiji otvorena je za posjetitelje, a iza svakih vrata krije se netko tko s ponosom predstavlja svoj proizvod – bilo da je riječ o siru, ulju, medu ili vinu. I ono što je najljepše – nitko tu ne djeluje sam za sebe. Prodavaonice i farme međusobno dijele proizvode, pa ćete u jednoj moći pronaći džemove, ulja ili senf koji dolaze s druge strane šume. Sve funkcionira kao mreža povjerenja i suradnje, gdje se male proizvodnje nadopunjuju i podržavaju, stvarajući zajednički identitet Palatinata. Taj osjećaj zajedništva i otvorenosti prema drugima upravo je ono što ovu regiju čini posebnim mjestom za sve koji cijene iskrenu hranu i autentične priče.
Uz lagano suho vino i komad sira s aromom planinskih trava, jasno vam je zašto je Rajna-Palatinat sve češći izbor putnika koji traže iskustvo, ne destinaciju.
Put koji spaja duh i okus
Na vrhu brda, u restoranu Weinbiethaus, sve odiše toplinom i autentičnošću. Restoran vode mladi entuzijasti zaljubljeni u kuhanje i lokalnu zajednicu, a njihova filozofija temelji se na održivosti i bliskoj suradnji s farmerima. Od njih otkupljuju upravo one namirnice koje drugi odbacuju – premale, prevelike ili „nesavršene“ – i pretvaraju ih u kreativna jela koja spajaju tradiciju i suvremenost.
U razgovoru s Isaakom Huenefauthom, jednim od pokretača, doznali smo koliko im znači očuvanje takozvane „palatinske kolibarske kulture“ i koliko su puta upravo gosti bili ti koji su ih poticali da ne odustanu.
Na meniju se smjenjuju tradicionalna jela u veganskim i vegetarijanskim varijantama, ali s nevjerojatno bogatim okusima koji dokazuju da održiva kuhinja ne mora biti kompromis. Ovdje se svako jelo priprema s pažnjom, uz pogled na dolinu koji sam po sebi vrijedi posjeta.
Teufelstisch podsjeća da priroda ima moć oblikovati čuda, a Die Meckerei da se ljubav prema zemlji može okusiti. Kad se nađete u ovom dijelu Njemačke, planinarske cipele i apetit su sve što vam treba – jer ovdje se kroz svaki zalogaj i svaki korak otkriva nova priča.
Mlado vino i pita od kestena
Jesen u srcu Njemačke miriše na mlado vino – lagano, svježe i gotovo poput mošta. Uz njega se poslužuje Zwiebelkuchen, tradicionalna pita od luka s dodatkom kestena. Nježna slatkoća kestena, blaga pikantnost luka i voćne note vina stapaju se u savršenu ravnotežu okusa. Jednostavno, toplo i neodoljivo, baš poput mjesta iz kojeg dolazi.
Pomfrit kakav se nekad radio
I najjednostavnija jela u Palatinatu imaju svoj karakter. Čak i običan pomfrit ovdje ima poseban okus, jer se još uvijek prži u goveđoj masti, kao nekoć. Zbog toga je zlatan, hrskav i pun okusa, daleko od onoga na što smo navikli danas. Možda je to samo detalj, ali upravo u takvim sitnicama leži ono što ovu regiju čini nezaboravnom.
Savjet za putnike
Najbolje vrijeme za posjet Palatinatskoj šumi je od travnja do listopada, kada su staze suhe, a farme otvorene za degustacije. Za prave hedoniste – planinarenje do Teufelstischa ujutro, ručak na farmi Die Meckerei i zalazak sunca uz čašu rizlinga.
Palatinat – mjesto gdje legende žive, a sir ima okus doma.
