Čitajte kolumnu Tipkovnicom razlivene misli naše kolumnistice Andree Tintor koju pratite i na blogu Razlivena Tinta, kao i na Facebooku i Instagramu.
Neka digne ruku djevojka kojoj je vrag dao mira pa joj nijednom nije palo na pamet da baci oko na Instagram profil bivše od sadašnjeg dečka!? Ili drugo pitanje – koliko si očajna od 1 do uhodim bivšu djevojku sadašnjeg dečka!?
Ono što krene kao nevino idem vidjet tko je ta cura, često se pretvori u najgoru noćnu moru opsjednutosti osobom koja nema nikakve dodirne točke s našim životom, osim neke daleke prošlosti.
Osobno nisam cijepljena protiv znatiželje, čak kad sam bila klinka često su mi govorili da je za neke stvari bolje da ih ne znam. Istina živa! Ipak, u većini slučajeva znatiželja u kombinaciji s intuicijom me spasila od toga da me pojedinci muškog roda naprave budalom. Neiskrenost i dvoličnost me boljela, ali se na kraju ispostavljalo da su mi samopoštovanje spasili trenuci kad sam mislila da nemam život ili da imam potrebu saznati nešto što ni sama ne znam definirati.
Kada sam raščistila ljude iz života i svoj nered u glavi, teška srca priznajem da me više stvarno ne zanima ništa od onog što kreće ma samo da vidim čim se bavi. Čak postoji onaj e-baš-neću inat u meni. Ako aktivno ne sudjeluješ u mojoj svakodnevici, mojim uspjesima i neuspjesima, zašto bi me uopće zanimalo kako si ti!?
To je ono uobičajeno uhođenje ljudi na društvenim mrežama, ali da se vratim ideji s kojom sam krenula – doista, koliko si očajna da te zanima bivša od sadašnjeg dečka ili muža!?
Osobno na toj ljestvici očaja bila sam dvojka jer je moje iskustvo ono s druge strane, ja bila ta koja je bila uhođena od – potencijalnih cura i ljubomornih frendica. Sad ovo zvuči jako prepotentno kao da sam bolja od drugih, ali nisam, ni ja ni moja prijateljica koja ima uhoditeljicu, ni kolegica s posla kojoj je prst ‘slučajno’ poletio na storyje osobe koje nije trebao…
2018. je, svi smo svjesni da se vidi čije ‘storyje’ pratimo, no koja je granica između znatiželje i besramnosti?
Besramnosti da ti vrag doista ne da mira i da te tuđa svakodnevica toliko zanima da moraš pregledati svaku javnu objavu ili pak misliš jer ste dijelile istog muškarca, nadam se ne u isto vrijeme, posjeduješ to pravo zagledavanja je li Ona ljepša, pametnija, živi li uzbudljivije, je li našla nekog novog!?
Doista ne znam postaviti dijagnozu takvog ponašanja osim da je u pitanju ozbiljna nesigurnost u vlastitu osobnost, potencijal i vrline koje smatram da apsolutno svaka žena posjeduje, ali joj možda treba više vremena da shvati da je dovoljno dobra… Da može biti samo bolja.
Patološka ljubomora i zavist su problematične kad zapravo ne shvaćamo da je naš život dovoljno dobar. S druge strane, ako misliš da je stvarno trava kod nekog drugog zelenija, što radiš da budeš zadovoljna životom: gledaš tuđi pa se uspoređuješ!? Javnim uhođenjem nabijaš na nos toj nesretnoj bivšoj da si ti sad The Žena u njegovom životu!? Ili je samo problem – samokontrola? Prokleti Zuckerberg koji je otkrio najniže ljudske strasti i uveo ih kao mogućnost na društvenim mrežama.
Kad bih povukla paralelu sa svojom znatiželjom, u jednom trenutku sam shvatila da je moje ponašanje neozbiljno i djetinjasto te da je potrebno napraviti rez s vlastitim uvjerenjima.
Sve mi je jasnije da ono što je meni besramno uhođenje, drugome nije zato što njeguje drugačije životne vrijednosti, a i svi to rade – pa svatko svakoga uhodi, to što ja radim to se neće ni primijetiti…
Hoće, sestro. Na tvoju žalost.
Jedna od izazovnijih situacija u mom privatnom životu bila je kad sam saznala da postoji druga, druga u isto vrijeme. Ako mi tad ego nije podivljao, nikad neće. To je jedan od onih fragmenata života kad ti se stvarno smrači i odjednom se pomiješaju sve emocije – bijes, razočarenje, nemoć, frustracija, ljutnja, prijezir… I tad se mi žene uhvatimo „druge“ žene kojoj bi kosu počupale, jer je to tipično ženski, umjesto da probleme rješavamo s osobom koja nam laže u oči.
Vrijeme doista liječi sve rane, a danas kad se sretnemo, ona i ja, obično razmijenimo osmijehe i zagrlimo se. Ne znam zašto ona mene grli, ali ja nju zato jer je ona jedna od mojih najvažnijih životnih lekcija u kojoj sam shvatila da vrijedim i više od onog što sam mislila. Na tome sam joj vječno zahvalna.
I ne uhodimo se. Niti se mrštimo jedna prema drugoj.
Zato što žene koje podržavaju jedna drugu, koje su sigurne u sebe nemaju potrebu gubiti vrijeme na trivijalne stvari, a uhođenje bivše je doista gubljenje vremena.
Ako si takva frajerica pa te zanimaju detalji njene veze s tvojim dečkom, pozovi ju na kavu. Za to su ipak potrebna malo veća muda jer se tad ne možeš sakriti iz malog ekrana u sigurnosti sobe.
Također, ako nisi sigurna koliko vrijediš, upitaj se znaš li razloge zbog kojih je taj dečko sad s tobom jer ako ne znaš, i to je jedan ozbiljan problem koji prvo riješi sama sa sobom, zatim s njim.
Zaključujem da je poznata uzrečica ipak istinita:
Žena ženi je vuk – posebno kad je to jedna te ista osoba!
