Uoči šeste samostalne revije popričali smo s dizajnericom Aleksandrom Dojčinović.
Jedna od revija koja svake godine privuče veliku pozornost zasigurno je ona Aleksandre Dojčinović i njene modne kuće Lei Lou. Pomno izabrani prostori, jasna poruka, promišljena scenografija, brojni detalji te na kraju, ali zasigurno ne najmanje važno, odjeća koju žene obožavaju, elementi su koji sačinjavaju modnu bajku ove dizajnerice i to već šestu godinu za redom.
Na svojoj šestoj samostalnoj reviji za proljeće i ljeto 2019. dizajnerica Aleksandra Dojčinović svoje je uzvanike odlučila pozvati u Kockicu, kultnu zgradu na zagrebačkom Prisavlju. Znakovito je da Dojčinović reviju seli tamo u godini kada su ‘kockice’ značajan nacionalni simbol i kada su nepovratno postale dio hrvatskog identiteta i svega onoga što Aleksandra kao samostalni izvoznik promovira posljednjih nekoliko godina. No, to je tek dio simbolike na koju se dizajnerica naslanja. Nova kolekcija, naime, u potpunosti je futuristička priča, a sirovi, pomalo industrijski interijer Kockice upravo je savršena podloga za Aleksandrine nove vizije. Taj sudar prošlosti i budućnosti, savršeno skrojenog i nedovršenog, modernog i retro, u roh bau interijeru jednog od najprepoznatljivijih simbola Zagreba bit će sigurno večer za pamćenje.
Uspješnu dizajnericu uspjeli smo uloviti uoči posljednjih organizacijskih sitnica za reviju koja će se održati 20. studenoga, što nam je sve otkrila o pripremama, odgovornosti koja leži iza tako jednog velikog projekta te najvećem uspjehu svog modnog brenda, pročitajte u nastavku.
Od početka svojih samostalnih revija, priču si uspješno spajala s poznatim građevinama grada Zagreba. I ovaj put mjesto održavanja kolekcije izuzetno je zanimljivo. Kako je pala odluka na njega?
Kockica nije samo spomenik kulture, to je simbol Prisavlja, kvarta u kojem su mnogi odrasli. I ja sam kvartovska cura, doduše ne s Prisavlja, međutim, znam taj osjećaj povezanosti. Nas su naši kvartovi odgojili, obilježili, usmjerili, to želim i klincima nove generacije, koji se sve manje igraju vani. Nekad nismo ni svjesni koliku vrijednost ima nešto pored čega svaki dan prolazimo. Želim tim klincima pokazati put, kao što su ga meni pokazali mnogi fenomenalni ljudi. Osjećam se odgovorno za takvo što, iako i sama imam još puno učiti.
Kako izgleda proljeće i ljeto u Lei Lou režiji?
Šljokasto, smjelo i snažno. Zaokružena je to priča koja sadrži sve što jednoj ženi treba, od odijela do glamuroznih toaleta i minica s izrazito naglašenim ramenima. Kolekcija nije ni upola toliko nježna i romantična kakve su često znale biti moje ljetne, već je upravo suprotna – odvažna, senzualna, futuristička. Ovo potonje manifestirat će se i preko kulise, budući da će moji partneri iz Smartwaya po mojoj želji nasred piste instalirati dvije metalne kocke, što će biti vrlo scenično i posebno. Prikazat ću i jednu specijalnu haljinu izrađenu od platna od kojeg se inače rade divne, unikatne Barissol svjetiljke, a koja će nakon revije ići u njihov muzej u Francuskoj.
Koja je bila tvoja osnovna misao pri kreiranju kolekcije?
Uvijek počinjem na isti način, opustim se i prepustim mašti da me odvede. Bilo bi to jedno poprilično lijepo putovanje da mi ga ne prekidaju svakodnevne obveze i velike odgovornosti, ali ne bunim se. Imam dovoljno iskustva da mogu raditi, pa čak i stvarati pod stresom jer jednostavno znam kako se smiriti i iskoristiti svakih deset slobodnih minuta za kreativnost.
Da moraš izdvojiti jedan komad iz kolekcije, koji bi to bio?
Definitivno sakoi. Jednostavno su mi predivni i trenutno sam u onoj fazi kada vjerujem da ih sve trebam zadržati za sebe (smijeh).
Jesu li dani uoči revije kaotični?
Dani uoči su već mirni, najkaotičniji su oni dani kada biramo novu lokaciju i dogovaramo detalje. Tada mnoge stvari izmaknu kontroli jer na neke ne možeš ni utjecati. Ponekad neki prostor djeluje savršen, svi se oko njega složimo, uložimo neko vrijeme u prve planove i shvatimo da, recimo, ne zadovoljava sigurnosne uvjete. I onda sve ispočetka… ali u tome i jest draž našeg posla. Osim toga, iza nas je već pet velikih revija, uigran smo tim, ali to ne znači da uoči revije imamo vremena za opuštanje. Pa trenutno mi je najveći luksuz u kratkoj pauzi popiti hladan Schweppes iz uredskog frižidera.
Koji te segment revije najviše veseli? Pripremanje, sama revija ili sve ono što slijedi iza?
Nema vam tu previše zabave (smijeh). Tako veliki projekt je ogromna odgovornost, ponajprije prema mojim klijentima, potom prema partnerima projekta, koje nipošto ne želim razočarati. Tu je i moj tim. Njima trebam svakom novom revijom pokazati da se može, da mogu i oni i ja i koliko su mi važni. Tu je i poruka koju šaljemo svakom revijom, pozadinska priča kao vodilja klincima. Nije dovoljno samo pokazati kolekciju u dvadeset minuta i onda sve zaboraviti, treba nešto ostaviti u naslijeđe društvu, potaknuti neke teme, ukazati na neke probleme, biti glasan.
Što smatraš najvećim uspjehom Lei Lou modne kuće?
Trebate jedno jutro doći provesti kod nas u firmi i odmah ćete dobiti odgovor na to pitanje. Kod nas vlada neka posebna energija, a tu radi i puno vrijednih žena prema kojima gajim veliko poštovanje. Sigurna sam da moje radnice to osjete, jer mnoge od njih su sa mnom od početka, a to znači da su prošle razne faze mog i našeg odrastanja i nadam se da su ponosne na to kakav sam čovjek postala. Osim toga, svojim najvećim uspjehom smatram to što sam svih ovih godina imala najbolje partnere da mi čuvaju leđa. Uvijek sam mislila da mi nikada neće poći za rukom neke velike tvrtke poput Mastercarda i Scheweppesa, uvjeriti da stanu iza mog brenda i mene i povjeruju u našu priču, a i to sam uspjela, a mislim da je nepotrebno naglašavati koliko je to u Hrvatskoj zahtjevno.
